Hrvatska meteorska mreža – HMM – je nastala kao plod dugogodišnje tradicije meteorske astronomije u Hrvatskoj. Prva vizualna promatranja u organizaciji Zagrebačke Zvjezdarnice odnosno AAD Zagreb ’70-ih godina prošlog stoljeća potakla su i ostale udruge astronoma amatera na promatranje meteora.
Razvojem tehnologija CCD kamera, sredinom ’90ih u svijetu počinju s radom prve amaterske meteorske mreže bazirane na video tehnologiji. Početkom novog milenija kamere video nadzora visoke osjetljivosti postale su široko dostupne, tako da se sa Zvjezdarnice u Puli 2006. godine provode prva eksperimentalna promatranja meteora putem videa.
Nakon dodatnih testiranja i optimiziranja sustava u vrijeme maksimuma aktivnosti meteorskih potoka Orionida te Geminida, pod okriljem Znanstveno edukacijskog centra Višnjan 2007. se godine formira Hrvatska meteorska mreža – HMM, čime se održava kontinuitet promatranja meteora i daje potpuna nova dimenzija meteorskoj astronomiji u nas. Cilj HMM-a je kontinuirano snimanje te obrada promatranja meteora, te edukacija mlađih naraštaja o znanstvenim metodama na primjeru originalnih promatranja.
Široko rasprostranjena PC računala s video karticom i osjetljivim kamerama za video nadzor, te programi što javni što pisani za tu mrežu čine tehnološku osnovu HMM mreže. Uz ukupnu cijenu manju od €300 po stanici, ovakve je sustave bilo moguće instalirati na više lokacija te omogućiti da se meteori snimaju s jedne ili više stanica.
Pored tih osnovnih alata za snimanje, razvijeni su i softverski alati za detekciju meteora na snimkama, astrometriju, određivanje atmosferske putanje te određivanje orbita i njihovu analizu.
Potvrda efikasnosti sustava je i pronalazak meteorita kraj Križevaca, kao rezultat izračuna putanje iz mjerenja položaja meteora sa snimaka 5 HMM kamera. Meteorit Križevci je pao na tlo u noći 04/05. veljače 2011. godine, a pronađen je u organiziranoj potrazi 20. veljače. Zanimljivo, to je prvi je meteorit pronađen na tlu RH nakon točno 60 godina od prethodnog pada – meteorit Dubrovnik (Molunat), 20.02.1951.
U radu HMM sudjeluje više od 50 ljudi, različite životne dobi: od profesora, učenika, studenata. Mahom su to zaljubljenici u astronomiju i meteore, ali ima i programera koji u izradi specifičnog softvera vide jedinstveni izazov. Uspostavljena je suradnja sa svjetskim stručnjacima na polju meteorske astronomije, od SAD preko EU do Japana, te je objavljeno nekoliko desetaka zajedničkih radova.
Članovi HMM redovito sudjeluju na Međunarodnoj meteorskoj konferenciji u organizaciji IMO, a 2009. bili su i domaćini te konferencije. Pored konferencije, HMM je uzela učešća i u radionicama Europske svemirske agencije (ESA) i američke NASA, te svojim iskustvima aktivno pripomogla pokretanju SETI CAMS sustava.
Od listopada 2019.g. u radu Hrvatske meteorske mreže sudjeluje i Astronomsko društvo „Orion“ u suradnji sa Zajednicom tehničke kulture Grada Đakova, gdje su zajednički montirali novu kameru HMM-a na lokaciji Drenje kraj Đakova. Kamera je okrenuta u smjeru zapada i bilo je potrebno imati čist pogled na zapad, sa što manje svjetlosnog onečišćenja te je iz tog razloga odabrana lokacija dalje od gradske rasvjete. Montažom prve kamere i računalne opreme omogućeno je članovima, a uskoro i učenicima đakovačkih srednjih škola sudjelovanje u prikupljanju i obradi podataka, te znanstvenom radu slavonskih studenata u suradnji s HMM.
Sve podatke montirane kamere u Drenju kraj Đakova možete svakodnevno pratiti na poveznici: http://istrastream.com/rms-gmn/hr000M/, gdje ćete pronaći podatke o zabilježenom broju meteora, fotografskom zbroju, pojedinačnim sličicama, foto zapisima zabilježenih događaja, radijantima meteora, izvještajima astrometrije i drugih tehničkih i znanstvenih zapisa, kao i timelapse video svakog dana.
Kao potvrdu vrijednosti montirane opreme, ne samo za bilježenje meteora i meteorita, dokazuje i nedavno zabilježenih 76 crvenih vilenjaka (red spriteova) na snimci od noći s 15. na 16. studenog koje je zabilježila kamera GMN Đakovo, video koji možete pogledati na https://youtu.be/n74pNZ95epU.
Crveni vilenjak (engl. red sprite) vrsta je pražnjenja oblaka, koja se za razliku od običnih munja, javlja veoma visoko iznad grmljavinskih oblaka, te ima različite oblike i svjetluca na noćnom nebu. Njega pokreću visokonaponske munje. Javlja se kao crvenkasti ili narančasti bljesak, obično kao grozd na visinama 50 do 90 km iznad zemljine površine. Prvi zapisi su se javili 1886. godine, ali tek prve slike su potvrdile njihovo postojanje 6. srpnja 1989. godine, koje su ostvarili na Sveučilištu Minnesota. Crveni vilenjak je više pojava hladne plazme nego toplih munja iz troposfere, tako da je po svijetlu više srodan s fluorescentnom cijevi nego električnom pražnjenju munja.
Naznaka da postoje potječe od izvještaja iz 1730. u Njemačkoj, koje je napravio Johann Georg Estor. Nobelovac Charles Thomson Rees Wilson je naslutio 1925. godine, na osnovu teoretskih proračuna, da bi se električno pražnjenje moglo javiti i u gornjim slojevima atmosfere, a 1956. je i vidio nešto poput crvenog vilenjaka. Konačno su sa Sveučilišta Minnesota sasvim slučajno potvrdili njihovo postojanje 1989. godine.
Nekoliko godina nakon otkrića, dobili su naziv crveni vilenjaci prema liku iz Shakespeareovog djela San ljetne noći. Snimljeni su kasnije i preko 10.000 puta. Snimljeni su u gotovo svim dijelovima svijeta i smatra se da se javljaju samo za najjačih grmljavinskih oluja. U gornjem dijelu se pojavljuje crvenkasti ili narančasti bljesak, dok na donjem dijelu se vide plavkaste vitice koje kao da vise, te ponekad mu prethodi crvenkasti vijenac. Traju obično nekoliko milisekundi i pokreću ih visokonaponske munje između olujnih oblaka i tla. Često se javljaju u grozdovima od 2 ili više, i tipičan raspon je na visinama 50 do 90 km iznad zemljine površine.
Za crvene vilenjake se pogrešno bilo mislilo da su skrivili neka oštećenja letjelica koja su puštena u visoke slojeve atmosfere. Tako npr., NASA je lansirala 6. lipnja 1989. godine jedan balon u stratosferu. Balon je doživio oštećenje na visini 37000 m, dok je letio iznad jedne oluje u Teksasu. Najprije se sumnjalo na crvene vilenjake, ali kasnije ispitivanje je pokazalo da je oštećenje došlo od munje koja je putovala odozdo, što više liči na plavi mlaz.
“Konstantnim praćenjem dobivenih podataka i kalibracijom opreme nadamo se da će postaja u Drenju kraj Đakova doprinijeti uspjehu kako Hrvatske meteorske mreže, tako i Globalne meteorske mreže, te se radujemo suradnji s kolegicama i kolegama koji sudjeluju u projektu, a sve ostale, stručnjake, zainteresiranu javnost, pozivamo da se priključe i doprinesu ovom sjajnom znanstvenom projektu”, rekli su iz Astronomskog društva “Orion”.