Žuljevitih ruku Đakovački bećari vratili su se kući s Neretve. Nakon što su lani debitirali na Maratonu lađa, na kojemu se vesla na stazi dugoj 22,5 kilometra od Metkovića do Ploča, ovogodišnji će nastup pamtiti po nesretnim okolnostima s početka utrke, kada ih je već na startu zapljusnuo val zbog kojeg su ostali bez parića.
„Lađa iza nas izbila nam je kormilo koje smo tražili po luci u Metkoviću desetak minuta. Psihički težak trenutak za ekipu. Uspjeli smo se vratiti u utrku i prestići osam ekipa te na kraju završili na 27. mjestu. Ruke pune žuljeva, bolovi u ramenima, nogama i leđima, ali vrijedilo je. Hvala svima koji su navijali za nas!“, oglasili su se Bećari uoči povratka u Đakovo na Facebook stranici Vaterpolo kluba, čiji su momci i sastavili ekipu hrabrih i odvažnih lađara iz panonske ravnice.
Iako su njihova očekivanja nakon višemjesečnih psihofizičkih priprema na Gradskim bazenima i jezeru Borovik bila veća, ovaj rezultat u borbi za Veliki štit kneza Domagoja ne smije se podcijeniti! Naprotiv, momcima treba skinuti kapu jer su, unatoč potopu na startu, pronašli mentalnu snagu i krenuli dalje s velikim srcem i željom da đakovačku zastavu pronesu kroz cilj u Pločama – slažu se svi koji su ih pratili još od početka priprema i bili im podrška do posljednjeg zaveslaja. Pobijedili su sami sebe i uspjeli!
Lokalna sportska javnost, kao i svi prijatelji vaterpola i zaljubljenici u svoj grad, Bećare na Neretvi vide kao pozitivnu priču i primjer nastojanja da se entuzijazmom i junačkim odmjeravanjem snaga s puno uigranijim ekipama lađara, koje za razliku od naših momaka imaju priliku veslati i trenirati na riječnim vodama, Đakovo na jugu Hrvatske promovira kao grad sportskog duha.
Posadu Đakovačkih bećara za koju nema predaje i koja osim čestitki zaslužuje godišnji odmor, činili su: Bruno Markulić (kapetan), Ivan Išasegi, Karlo Ditrih, Marko Grbavac, Neven Markulić, Domagoj Marković, Stjepan Barišić, Krešimir Željeznik, Ivan Gurdon, Borna Išasegi, Robert Selec, Nikola Barišić i Davor Rac.
Danijel Geošić