Na današnji dan, 14. lipnja 1806. godine, na biskupsku stolicu sjeo je Antun Mandić, jedan od najznačajnijih đakovačkih biskupa.
Antun Mandić bio je domaći čovjek, Slavonac, rođen u Požegi 1740. godine. Ondje završava osnovno i srednje obrazovanje, a zatim retoriku u Zagrebu i filozofiju u Beču. Studij teologije započinje u Bologni, ali se zbog bolesti vraća u Beč i ondje ga završava.
Nakon raznih službi koje je obavljao, 1780. godine postavljen je za školskog savjetnika što mu je omogućilo da provede niz mjera koje su dovele do reorganizacije i unapređenja školstva u cijeloj Hrvatskoj.
Đakovačkim biskupom imenovan je 14. lipnja 1806. godine, a službovati je krenuo 26. listopada iste godine.
Prvi zadatak Antuna Mandića kao đakovačkog biskupa bilo je utemeljenje đakovačkog sjemeništa s filozofskim i teološkim učilištem, što je on ostvario već u prvoj godini biskupovanja. Uz utemeljenje sjemeništa nastavio se baviti i školstvom te osniva škole u Piškorevcima, Semeljcima, Trnavi, Gorjanima i Vrbici, a školu u Đakovu podiže na trorazrednu.
Za vrijeme njegovog biskupovanja ustalila se dužnost stalnog ravnatelja kora, na koju je iz Beča doveo Mozartova šurjaka Jakova Heibla.
Nije Heibl jedini kojega je biskup Mandić doveo u Đakovo. Za njegovo vrijeme bilo je Đakovo vrlo malo mjesto s nešto više od 1200 stanovnika, stoga biskup dovodi oko 200 njemačkih obitelji kojima osigurava životni prostor na istočnom dijelu Đakova.
Osim školstvom, bavio se biskup Mandić i gospodarstvom. Gradio je stanove i zgrade, apoteku, svilanu i pivovaru. Povećavao je površine pod vinogradima te je po njemu ime dobio današnji Mandićevac. Regulirao je potoke Jošave, Ribnjaka i Kaznice i tako osposobio veće površine za poljoprivrednu proizvodnju.
Uredio je biskupsku rezidenciju, a ozbiljno se pripremao za izgradnju katedrale o čemu svjedoči opeka, gašeno vapno i hrastovi koje je dao naručiti. Duboka starost spriječila ga je u gradnji katedrale, ali je ostavio dubok trag prilikom gradnje nov katedrale, jer je upravo od prodaje navedenog materijala biskup Strossmayer povećao prihode za izgradnju svoje katedrale.
U jesen 1814. godine sudjelovao je na banskoj konferenciji u Beču odakle se vratio bolestan te je već 15. siječnja 1815. godine preminuo.
Njegove posmrtne ostatke dao je biskup Strossmayer 1882. godine prenijeti u kriptu nove katedrale.
Igor Kretonić
Izvor|Foto: Zvonko Benašić, Đakovački spomendani