Danas je Dan državnosti i 27 godina od tog dana 1991. godine kada je Hrvatski sabor donio Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske proglašavajući samostalnu i neovisnu državu.
K tome je i prekrasan dan, tim više što je produženi vikend, a još i bolji kada stižu čestitke i sjajne vijesti sa svih strana. Modrić i ekipa briljiraju po terenima u Rusiji, a Ćorić i Čilić su na najbolji način otvorili sezonu na travi.
Volim tu osobinu Hrvata kojoj možemo svjedočiti ovih dana – znamo slaviti i pokazati se kao ponosna nacija. Super mi je vidjeti kolone navijača koji žive za uspjeh naših nogometaša. Neopisiv je osjećaj kada shvatimo da i kao mali možemo igrati protiv velikih. I ne samo odigrati ravnopravno, nego i doći do pobjede. Pokazati da možemo biti bolji od najboljih, dočekati vrhunce kada Drago Ćosić na svoj način verbalizira epsku borbu Davida i Golijata.
Iz ekstaze i uspjeha naših sportaša možemo puno naučiti. Možemo vidjeti kako je ponos ljepša slika od frustracije. Možemo vidjeti kako radom možemo parirati svima. Možemo vidjeti kako je podrška važan dio uspjeha, a i kako talent sam po sebi nije dovoljan, ali nužan za najveće domete.
Lubenica iz Grčke, krastavci iz Španjolske
Jučer sam u dućanu završio na odjelu voća i povrća i kako imam običaj kupovati robe domaćih proizvođača našao sam se u problemu. Lubenica iz Grčke, rajčica i paprika iz Italije, a krastavci iz Španjolske. Nema domaćih. Uspio sam pronaći naš krumpir i nešto mahuna, a voće sam na koncu otišao kupiti na lokalnu tržnicu.
Nevjerovatne su to količine inozemne hrane koje se vrte na našim policama.
Golem je to prostor za domaću poljoprivredu, ali samo uz promjenu navika domaćih kupaca. Jer kupac je ključ u kapitalizmu. On svakoga dana, svakim izborom artikla za vlastitu košaricu odlučuje tko će ostati na tržištu, a tko propasti.
Često vođeni isključivo cijenama kupci prednost daju robama koje su jeftinije, a onda trgovac iz tog ponašanja zaključi kako nema adekvatnih domaćih dobavljača u tom rangu cijene i logistike. Pa okrene broj rođe koji u tri klika naruči krastavce iz Španjolske za svih 50 dućana za cijelu godinu, a zahvali se domaćim dobavljačima.
U ekonomskom lancu svatko ima svoj dio odgovornosti za tretnutno stanje, a kupac možda i najveću. Jer trgovac će uvijek htjeti zaraditi na transakciji, koji god to proizvod bio. Kupac je taj koji mora promjeniti trend. Kada nitko ne bi kupio tu lubenicu iz Grčke, bi li gazda dućana ponovno naručio istu?
U danima nacionalne euforije nameće se pitanje. Navijate li za Hrvatsku kada kupujete u dućanu?
Čitate li deklaraciju ili gledate cijenu? Ili oboje?
Prije nekog vremena pisao sam o potrebi svojevrsnog gospodarskog nacionalizma, koji je nužan dio obrane domaćeg proizvoda, a onda i radnih mjesta. Neću ponavljati teze, možete ih vidjeti ovdje, nego samo ovu brzu računicu:
Zamislite da svaki kupac da prednost domaćem proizvodu prilikom kupovanja hrane na policama. Ako na taj način napravimo razliku od 100 kuna po zaposlenom to je 150 milijuna kuna više našem proizvođaču mjesečno ili gotovo 2 milijarde kuna godišnje! Ogromna svota za razvoj domaće proizvodnje! I eto rasta BDP-a i jačanja naših proizvodnih aktera na tržištu. E sada zamislite isti princip s razlikom od 500 kuna na mjesec i u ovoj brzoj računici nastaje razlika od 10 milijardi kuna.
U tom slučaju eto radnih mjesta i relane podloge za rast dohotka koji proizlazi iz stvorene vrijednosti.
To što danas Hrvat ušpara par lipa ili kuna kod izbora jeftinijeg ino povrća, potroši na koncu kod kupnje njemačkog ili talijanskog automobila. Najčešće potpuno nesvjestan posljedice da svojim navikama razvija radna mjesta u tim državama, a gasi vlastitu proizvodnju. Vlastitim radom, ali i potrošnjom novca kreiramo svoju budućnost! Ovakvu ili onakvu.
Današnja Hrvatska plod je svih naših dosadašnjih aktivnosti. Rezultat svih nas. Netko će biti ponosan, netko frustriran, a netko treći ravnodušan. Neki će ove redove čitati iz Irske i Njemačke. Drugi sa radnog mjesta, a neki i bez njega. Brojni proizvođači, ali i oni koji to nisu. Ali svi smo konzumenti i kupci!
Ako mi nećemo kupovati vlastiti proizvod, zašto da to očekujemo od drugih?
Stoga budimo svi podrška našim artiklima. Navijajamo za domaće!
Da, misli globalno, ali kupuj lokalno!
Sretan Vam Dan državnosti.
Izvor i foto: Agroklub