Svakodnevni je život prapovijesnog čovjeka potkraj srpnja na Boroviku višednevnom tematskom radionicom rekonstruirao budući đakovački arheolog Tomislav Ivančić. Što je čovjek u prvo doba povijesnoga razvoja, kada se pojavio, jeo i pio, kako je živio, kojim se alatima služio, od čega ih je izrađivao?! Kako je gradio nastambe u kojima je boravio kada je izašao iz špilja? Sve su ovo pitanja na koja je 25-godišnji student arheologije na Sveučilištu u Zadru i veliki entuzijast pokušao dati odgovore prezentirajući domete čovjeka najstarijeg doba u praksi.
– Motivacija je prije svega proizašla iz samog studija, jer sam ondje prvi puta došao u doticaj s eksperimentima izrade predmeta od kremena. Osim toga, želim naučiti živjeti u skladu s prirodom, tj. naučiti iskorištavati prirodne resurse za svakodnevnu upotrebu, čak i u današnjem svijetu. Učeći se tome dio svojih znanja želio sam prenijeti drugim entuzijastima i zaljubljenicima u prirodu, objašnjava Tomislav svoju strast za davninom, ali i priznaje da je najveći problem u organizaciji radionice na otvorenom (bio) vrijeme i novac.
Njegovi kolege s istim sklonostima nisu baš imali priliku pridružiti mu se jer, kaže, tijekom ljeta većinom rade i zarađuju za studij. No, oni malobrojni koji su došli na Borovik pravi su entuzijasti; doputovali su čak iz Ljubljane, Splita i Sarajeva… Njih nekolicina. Osim što su nekoliko dana živjeli pod otvorenim nebom, unatoč lošem vremenu i borbi s kišom koja ih je gotovo svakodnevno natapala, pomogli su Tomislavu u izgradnji zida prapovijesne nastambe. Zid je to kuće iz starijeg željeznog doba, građen od drveta i šiblja, zamazan glinom.
– Osim zida organizirali smo izradu lukova, strijela i praktičnih alatki od kostiju i kremena. Od kostiju su izrađivane igle, a od kremena sav potreban alat za obradu drveta. Također i vrhovi strjelica koje smo uglavljivali u strijele i testirali, u čemu su nam pomalo bili pomogli posjetitelji radionice. Pravili smo i ljepilo koje je služilo za uglavljivanje raznih kremenih alatki, priča Tomislav. Nešto je slično, ali bez konceptuiranja, svakako voljan ponoviti i dogodine, za što je jezero Borovik s uglavnom netaknutom prirodom izvanredna lokacija.
Danijel Geošić
