Proslava Dana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu započela je misnim slavljem u katedrali kojega je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup metropolit i veliki kancelar KBF-a Đuro Hranić, u srijedu, 6. studenoga 2024. Uz pomoćnog biskupa i generalnog vikara Ivana Ćurića te dekana KBF-a Ivicu Pažina i rektora Bogoslovnog sjemeništa Stjepana Radića koncelebriralo je još dvadesetak svećenika, a posluživali su đakovački bogoslovi i đakoni. Nadbiskup Đuro je akademskoj zajednici okupljenoj u đakovačkoj prvostolnici čestitao Dan fakulteta, rođenog u krilu Bogoslovnog sjemeništa, 6. studenoga 1806. godine.
Uvodni pozdrav uputio je biskupu Ivanu, a zatim i svim profesorima i zaposlenicima Fakulteta, Nadbiskupijske i fakultetske knjižnice te Studentskog doma u Đakovu na čelu s dekanom prof. dr. Ivicom Pažinom i trojicom prodekana te svim studenticama, studentima, bogoslovima, đakonima i ovogodišnjim diplomantima. Pozdravio je i zajednicu Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, na čelu s rektorom dr. Stjepanom Radićem i ostalim odgojiteljima.
Mons. Hranić također je pozdravio članove Akademske zajednice Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, prisutne članove Senata, prorektore, dekane i ostale prisutne predstavnike Sveučilišta.
A također je pozdravio i članove Akademske zajednice Sveučilišta I. Brlić Mažuranić u Sl. Brodu te predstavnike visokih crkvenih učilišta: prof. dr. sc. Antu Crnčevića, prorektora za kvalitetu, identitet i poslanje Hrvatskog Katoličkog Sveučilišta; izv. prof. dr. sc. Olivera Jurišića, prodekana za nastavu i studentska pitanja Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu; izv. prof. dr. sc. Zdenka Dundovića, pročelnika Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru; doc. dr. sc. Andreja Šegulu, profesora i predstavnika Teološkog fakulteta u Ljubljani i dr. sc. Dalibora Kraljika, dekana Evanđeoskog teološkog veleučilišta. Na posljetku je nadbiskup pozdravio i sve ostale prisutne predstavnike drugih znanstvenih, kulturnih i prosvjetnih ustanova, političkih vlasti i društvenoga života te svu prisutnu braću i sestre.
Misnu je homiliju izrekao mons. Ćurić koji je govorio o vjeri i kršćanskom pozivu: „ sa svih strana iz pologa mudrosti i ljudskih nastojanja, a najviše iz iskustva samoga života, mogu doći poticaji za bolje i jasnije razumijevanje iskustva kršćanske vjere i našega poziva.“ A zatim se osvrnuo na liturgijsko čitanje iz poslanice sv. Jakova koji kaže Budite vršitelji Riječi a ne samo slušatelji i apostolov zahtjev čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta. „Biti kršćanin ne znači prihvaćati sve što je u modi, bez puno promišljanja misliti i činiti ono što svi čine. Tada kršćanski život ne bi predstavljao nikakav izazov. Prestao bi biti ona trajna novost života s uskrslim Kristom. Postao bi, kako to možemo susresti, u našem današnjem vremenu, nekako suvišan u ovome svijetu. Kršćanski put u isto vrijeme nije tek neki zasebni niz ideja i pobožnih riječi, odvojenih i smještenih izvan života i našega svijeta. Čuvati se neokaljanim ne znači bijeg, nije poziv na zatvaranje, a ni nostalgični jecaj za starim prošlim vremenima, a najmanje bi trebao biti prijezir svijeta čime bismo zaboravili na istinu da je u Isusu Kristu sam Bog tako jasno pokazao svoju ljubav prema svijetu. Kršćanski nas poziv uvijek vodi prema svjedočanstvu vjere i nade i to u svim prilikama života i povijesti svijeta.“
O ulomku evanđelja u kojem Isus mudro i istinito kaže: Vrata za ulazak u Božje kraljevstvo su uska, biskup Ivan je rekao: „Navještaj Božjeg kraljevstva upravljen je baš svima bez ikakvih ograda i granica. To je zapravo najširi poziv ljudima svih vremena, svih naroda i kultura… Uska vrata su Isusova poticajna opomena da nam kršćanska vjera nikada ne smije postati tek prazna riječ, samo neka lijepa humana ideja nego je konkretni životni put, baš onako kako nam to sam Isus, kao utjelovljeni Božji sin svojim životom pokazuje. Kršćanski navještaj i poziv nužno je uvijek spustiti u dubinu srca, nikako ne dopustiti da bude tek izvanjska forma jer tada može biti i nešto posve isprazno.“
A zatim je biskup nastavio: „Put vjere uvijek uključuje iskreno i trajno prihvaćanje Kristova poziva na obraćenje. Baš je taj poziv metanoje zahtjevan. Ne, on nije nedohvatljiv, nejasan i nerazumljiv, ali traži čovjeka i to cijeloga čovjeka. Zahtjeva iskrene i konkretne korake koji uključuju odustajanje od sebe u smislu sebičnosti, egocentrizma. Tako Kristovi vjernici svoj život i sve što imaju uvijek mjere i doživljavaju u svjetlu vjere Kristove, njegova križa i njegova poniznoga srca.“
Zaključujući homiliju biskup Ivan se obratio profesorima i djelatnicima KBF-a izražavajući svoju radost te je kazao: „Tako je dragocjena vaša uloga i vaša služba odgoja formacije onih koji će djelovati u krilu poslanja zajednice Crkve. Vjerujem da znate, a vjerujem da ćete se i malo u budućnosti dublje pozabaviti aktualnim pozivom Sinode na obraćenje naših srdaca, svih naših odnosa i svih naših povezanosti uvijek gledajući na ostvarivanje poslanja što nam ga je Krist dao. U okviru Sinode na poseban način dolazi i poziv crkvenim učilištima, ovako završni tekst kaže: Među brojim crkvenim službama Skupština je prepoznala doprinos razumijevanju vjere i razlučivanja koje nudi teologija u raznolikosti njezinih izraza. Teolozi pomažu Božjem narodu da razvije razumijevanje stvarnosti osvijetljene Božjom objavom i da razvije prikladne odgovore i prikladne jezike za poslanje. Crkvena sinodalnost obvezuje teologe na teologiju u sinodalnom obliku promičući sposobnost međusobnoga slušanja, dijaloga, razlučivanja i integriranja mnoštva i raznolikosti zahtjeva i doprinosa. To je aktualni, novi danas vašem pozivu, uvijek rasvijetljen snagom Kristova evanđelja i navještajem pobjede života u njemu i uskrsnuća.“
Na misnom slavlju pjevao je Mješoviti zbor studenata KBF-a pod ravnanjem mo. Ivana Andrića, profesora crkvene glazbe na KBF-u.
Svečana akademija
Program proslave Dana KBF-a nastavljen je svečanom akademijom u Dvorani biskupa Mandića Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižice. Tajnica fakulteta Tihana Kuterovac pozdravila je sve prisutne i otvorila program akademije. Pozdravni govor u ime rektora Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku održao je prof. dr. sc. Damir Matanović, prorektor za organizaciju i ljudske resurse. Prorektor je pohvalio suradnju Sveučilišta i KBF-a i naglasio važnost prisutnosti KBF-a na Sveučilištu jer je KBF fakultet koji spaja dvije najstarije institucije – Crkvu i Sveučilište i zato je bitna sastavnica našega Sveučilišta. Gledajući u budućnost, prorektor je pozvao na daljnju suradnju i na razvoj samoga KBF-a, a s time povezano, i razvoj Osječkog sveučilišta.
Dekan KBF-a u Đakovu, izv. prof. dr. sc. Ivica Pažin, podsjetio je prisutne na sve važne događaje koji su se odvili na Fakultetu tijekom prošle akademske godine. Naveo je sve znanstvene i stručne događaje, međunarodne suradnje, znanstveno izdavaštvo te djelovanje studenata. Zahvalio je svima na dosadašnjoj suradnji, kako profesorima, djelatnicima i studentima KBF-a, tako i upravi Sveučilišta i svim sastavnicama i izrekao nadu u daljnju suradnju koja će se razvijati i postajati sve čvršća. Prije akademskog čina promocije sveučilišnih magistara teologije, glazbenu točku izvela je gospođa Tihana Huber pjesmom Volim te do bola. Uslijedio je akademski čin promocije sedam sveučilišnih magistara teologije. Nakon još jedne glazbene točke autorske pjesme gospođe Huber, uslijedila je godišnja dodjela nagrada i priznanja. Nagrada za izvrsnost u nastavnom radu dodijeljena je prof. dr. sc. Suzani Vuletić. Nagrada zaposleniku za poseban doprinos u radu dodijeljena je gospođi Katarini Horniš. Dekanova nagrada najboljim studentima dodijeljena je studentici 5. godine Mariji Dragomirović. Zahvalnice bivšim zaposlenicima dodijeljene su izv. prof. dr. sc. Zvonku Pažinu, umirovljenom profesoru i gospodinu Vladimiru Tolušiću, umirovljenom portiru Fakulteta. Svečana akademija završila je himnom Gaudeamus igitur nakon čega je uslijedio zajednički domjenak i druženje svih prisutnih.
Izvor|Foto: Đakovačko-osječka nadbiskupija