Đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić u nedjelju 25. listopada 2025. predvodio je svečano euharistijsko slavlje u đakovačkoj katedrali sv. Petra tijekom kojega je zaredio trojicu đakona: Karla Striškovića iz Župe sv. Petra u Petrijevcima za Đakovačko-osječku nadbiskupiju te Gutenberga Sourou Hounye iz Župe sv. Terezije od Djeteta Isusa, Drogo-Adjina i Hermanna Zinsou Kodjo iz Župe sv. Benedikta, Koutoungbé. Po prvi puta u povijesti zaređena su dvojicu kandidata s Afričkoga kontinenta, za biskupiju Porto Novo u Beninu.
U uvodu u misno slavlje nadbiskup Đuro je pozdravio sve okupljene a na osobit način mons. Ivana Ćurića, pomoćnpg biskupa te zajednicu Bogoslovnoga sjemeništa na čelu s rektorom prof. dr. sc. Stjepan Radićem; vicerektorom i ekonomom dr. sc. Davorom Senjanom te duhovnikom mr. sc. Stjepanom Matezovićem. Pozdravio je i akademsku zajednicu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu, sve profesore na čelu s dekanom prof. dr. sc. Ivicom Pažinom, te sve studente laike, Marijine sestre, misionarke u Beninu, Milosrdne sestre sv. Križa i druge redovnike i reodovnice.
Pozdravio je prisutne roditelje i braću ređenika Karla te sve župljane iz njegove župe Petrijevci, osobito iz njegove rodne filijale Satnica. Gutenbergovi i Hermannovi roditelji i obitelj svečanu misu i obred ređenja pratili su izravnom video vezom te je nadbiskup i njima uputio pozdrav. Zahvalio je roditeljima ređenika za živote i katolički odgoj kojega su pružili svojim sinovima, iz kojega je iznikla i klica njihova svećeničkog poziva.
Osim navedenih svećenika koncelebrirali su: vlč. Antun Štefan, svećenik Varaždinske biskupije, koji je kao mladomisnik otišao u misije u Benin i ondje ostao dvadesetak godina; svećenici Đakovačko-osječke nadbiskupije; svećenici biskupije Porto Novo vlč. prof. dr. sc. Odilon-Gbenoukpo Singbo, profesor na HKS u Zagrebu i vlč. Gildas Bonaventure Mahuton Hazoume. Uz đakovačke pogoslove posluživali su trajni đakon Ivan Tutiš i đakon Krčke biskupije Marko Mikić. Obredima je ravnao ceremonijar vlč. mr. Dario Hrga, kancelar Nadbiskupskog ordinarijata i profesor na KBF-u.
Mons. Hranić je homiliju temeljio na naviještenim liturgijskim čitanjima i dvojici molitelja u hramu: cariniku – javnom grešniku i farizeju – čestitu i pobožnu čovjeku te je tumačeći lik jednoga i drugoga rekao: „Pobožnom farizeju Isus u prispodobi suprotstavlja carinika, grješnika i po profesiji i po definiciji. I on je u Hramu, ali ne u prvim mjestima, nego izdaleka, podalje od pobožnih, ne usuđuje se niti očiju podići k nebu. Nema zasluga koje bi stavio pred Boga, nema razloga za sigurnost, za samozadovoljstvo i hvalu. Ponizno i posve jednostavno povjerava se Božjem milosrđu: “Bože milostiv budi meni grješniku!” I Isus kaže da je carinik otišao kući opravdan, a ne pobožni farizej.Posadašnjio je nadbiskup Đuro njihovu situaciju na stvarnost đakonskoga ređenja te je pojasnio prispodobu kojom Isus upozorava da je lako moguće da i u svakome od nas čuči mali farizej, koji se smatra pravednim i boljim od drugih, te sve poziva da ponizno i skrušeno molimo za Božje milosrđe i oproštenje. „Bog je velik u svojoj providonosnoj ljubavi“, rekao je mons. Hranić te se obratio ređenicima: „Dragi ređenici, niste vi izabrali Boga, nego je on izabrao vas. On je prvi pogled svoje ljubavi zaustavio na vama. Svojim Svetim Duhom djelovao je u vašim srcima i sveti je nemir probudio u vama. Pozvao vas je da ga slijedite i danas kad se naša mjesna Crkva spominje đakona i mučenika sv. Dimitrija, on vas po ređenju za đakone suobličuje sebi u ljubavi prema svoj braći i sestrama u službi služenja.“
Tumačio je nadbiskup Đuro da prispodobom o molitvi farizeja i carinika u Hramu Isus poučava i nas danas da smo pozvani sebe gledati i prosuđivati u svjetlu neizmjerne Božje ljubavi i milosrđa prema nama, a ne u svjetlu drugih ljudi. Rekao je da slabosti i krive postupke svoje braće nikada ne smijemo koristiti kao alibi za sebe. Nasuprot farizeju, pozvani smo druge ljude prihvaćati i istinski ljubiti, podržavati ih i nikoga ne osuđivati, jer samo tako i sebi i drugima pomažemo i olakšavamo novi početak.
Homiliju je mons. Hranić zaključio tvrdnjom da se temeljna poruka naviještenih liturgijskih čitanja i đakonska služba mogu sažeti u citat sv. Augustina kojega je nedavno izrekao papa Lav XIV. u Rimu: Uznosiš li se pred Bogom, on se nedostižan još više penje na svoje prijestolje. Silaziš li u svoju malenost, on k tebi prilazi. Sami ne možemo na Božju, ali Bog može na našu razinu.
Uslijedio je obred đakonskoga ređenja. Ređenici su stupili pred nadbiskupa i izrekli svoj spremi Hoću! preuzimajući sve milosti i odgovornosti svetog reda đakonata te su obećali poštovanje i poslušnost svome Ordinariju. Cijela je crkva potom molila Litanije Svih svetih koje je pjevajući predmolio bogoslov Matej Mlinarić, a ređenici su bili prostrti ispred oltara. Potom je nadbiskup Đuro položio ruke na ređenike i molio posvetnu molitvu. Ređenici su obukli litrugijsko ruho đakonske službe: štolu i dalmatiku. Kao novi đakoni pristupili su nadbiskupu i primili Evanđelje da u njega vjeruju, da ga poučavaju i žive ga. Time je bio dovršen obred ređenja, a đakoni su pristupili posluživanju u Euharistijskoj službi.
Katedralni zbor pod ravnanjem mo. Ivana Andrića i orguljsku pratnju s. Josipe Pavle Jakić predvodio je pjevanje tijekom mise i obreda đakonskoga ređenja.
Izvor|Foto: Đakovačko-osječka nadbiskupija