Mons. Tomislav Rogić, šibenski biskup predvodio je misno slavlje na Memorijalnom groblju u Vukovaru 18. studenoga 2025. na nadbiskupijskom spomen-hodočašću o 34. obljetnici stradanja Vukovara. Uz đakovačko-osječkog nadbiskupa Đuru Hranića koncelebrirala su još 18 nad/biskupa, nekoliko provincijala i više od 50 svećenika. Posluživali su đakovački bogoslovi i đakoni Gutenberg Sourou Hounye i Hermann Zinsou Kodjo .
Prije početka misnoga slavlja nadbiskup Đuro je pozdravio sve hodočasnike drage Vukovarce sve pristigle iz domovine i inozemstva, hrvatske branitelje, civilne stradalnike i članove udruga proisteklih iz Domovinskog rata te članove obitelji svih stradalih i nestalih.
Pozdravio je mons. Hranić i sve nad/biskupe, provincijalne poglavare i poglavarice, svećenike, redovnike i redovnice, bogoslove, sjemeništarce te redovničke kandidate i kandidatice. Osobiti pozdrav i zahvalnost uputio je mons. Rogiću, predvoditelju euharistijskoga slavlja. Pozdrav je nadbiskup Đuro uputio predstavnicima hrvatske vlasti na čelu s Andrejom Plenkovićem i svim drugima pristiglim na Memorijalno groblje.
„Sve nas je danas okupila žrtva poginulih branitelja i civila grada Vukovara. Spominjemo se danas i žrtava Škabrnje te svih poginulih i nestalih u Domovinskom ratu. Njihovu žrtvu želimo združiti s Kristovom žrtvom na križu da ona bude spasonosna za sve poginule i pokojne, plodonosna za sve nas i pomirna za sve zaraćene i sukobljene narode kako bismo svi prionuli izgradnji sveopćeg bratstva i mira u svijetu. U ovoj Jubilejskoj godini 2025-oj. od Kristova rođenja – Godini nade zahvaljujemo za pronalazak i identifikaciju nedavno ekshumiranih posmrtnih ostataka hrvatskih branitelja, te obnavljamo i snažimo nadu da će se pronaći tijela i svih preostalih poginulih i stradalih osoba“, rekao je mons. Hranić.
U homiliji je biskup Rogić istaknuo da je Božja Riječ uvijek živa i životna, upućuje i oživljava, hrani nadu i daje životnu snagu i tako je i na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara – dan Spomen hodočašća u Vukovar.
„Ime ovoga grada već 34 godine drugačije se izgovara. Drugačije odjekuje. Traži poštovanje. Izaziva duboko suosjećanje boli i ponosa. Spomen na stradanje grada, njegovih stanovnika, naroda, čovjeka. Sjećanje na nevolju, muku, patnju, ono kad su narod – biblijskom slikom – ujedale ljutice. Ali ne zmije kao Izraelce na putu u Obećanu zemlju, nego granate, mine, ispaljeni metci agresora, osvajača, rušitelja, a još više neshvatljiva, neobjašnjiva mržnja koja razara, uništava i gazi ljudsko dostojanstvo u ime nekih svojih ciljeva, sve pretvara u nečovječnost, u pakao – odsutnost smisla, dobrote i ljubavi. Što onda ostane od života“, tumačio je šibenski biskup.
Istaknuo je da je Vukovar postao poseban zbog svega što je pretrpio, da je postao više od svoga imena kojim bi se zvao jedan grad. Poručio je da taj grad „traži da se prema njegovu spomenu i sjećanju odrediš, sjetiš, pomoliš, uspomenu čuvaš i bdiješ da se to nikada više ne dogodi. Nigdje, ni u tvojoj, ni u mojoj duši. Da rane jednom zacijele. Da se životni polet nadvije nad svaku podnesenu patnju. Da svako novo svitanje bude novi dah nade, života i radosti koja pokazuje budućnost Obećane zemlje.“
Tumačeći događaj iz Knjige Brojeva o putovanju izraelskog naroda prema Obećanoj zemlji tijekom kojega su iskušenja velika, a narod nestrpljiv, biskup Rogić je rekao: „Mojsije, na Božju naredbu, pravi zmiju od mjedi, stavlja je na stup. Treba u nju pogledati. Zlo će biti zaustavljeno, samo ako vjeruju da ih Bog može spasiti i da će ih spasiti. Ako budu imali taj pogled vjere, nade i pouzdanja, taj unutarnji stav duše, to opredjeljenje. Ako se Bogu obrate, ozdravit će, neće umrijeti. Ako imaju nade da se put nastavlja, da je obećana zemlja pred njima, da je Bog s njima i da ih neće napustit.“
Nastavio je da će „doći vrijeme, Stup će se pretvoriti u križ, a mjedenu zmiju zamijenit će sam Božji Sin. Tada će nastati spasenje i Kraljevstvo Božje. (…) On, Isus Krist, postat će mir naš, jer će svu mržnju, sav grijeh svijeta uzeti na sebe. Pregradu razdvojnicu koja dijeli čovjeka od čovjeka, čovjeka od Boga – kaže sveti Pavao – razori u svome tijelu, koje on dade dragovoljno razapeti. Izmiri nas s Bogom po svome križu jer želi sazdati novog čovjeka pošto je sam ušao u svaku ljudsku patnju, bol i samu smrt – dragovoljno, da svima ponudi pristup Ocu nebeskom.“
Biskup Rogić ispričao je svjedočanstvo jedne medicinske sestre iz Španjolske koja je njegovala teško bolesnog mladog čovjeka koji se, unatoč otporu, prije smrti obratio. Protumačio je da „biti zahvalan Bogu za patnju, za poteškoće, jer te našao dostojnim da s Njim nosiš križ – to čovjeku vraća dostojanstvo a patnji daje smisao.“
Pojasnio je da „sin Božji na križu traži naš pogled vjere i istine. I 1991. i danas 2025.“ te da „i naša povijest traži pogled vjere i istine, i raskrinkavanja svake laži.“
„Čudesna je snaga vjere: gleda u Raspetoga i nada se da to nije kraj, vjeruje da to nije kraj. Vjeruje da je ‘pobijeđeni’ zapravo ‘pobjednik!’ Od Izraelaca koji putuju do obećane zemlje – preko žrtve Božjeg jedinorođenca kao naše Pashe – prijelaza do otvorenih vrata Neba po Isusovu uskrsnuću. Nada i vjera stalno se isprepliću. – Jednako tako isprepliću se sumnja, nevjerica i opasnost beznađa. Ako nas beznađe obuzme, nevjera zaslijepi, a sumnja sputa u prihvaćanju životnog križa, onda se i cilj izgubi iz vida i nastupa sebičnost i besmisao. Ali ako je Gospodin pastir moj, pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer Ti si sa mnom“, pojasnio je mons. Rogić.
Istaknuo je da „danas u Vukovaru prije svega molimo: za sve stradale, preminule, sve žrtve rata neka Bog zamiluje svojim beskrajnim božanskim milosrđem, oproštenjem svakog grijeha. I neka nagradi vječnom radošću svaku podnesenu žrtvu i bol, svako dobro djelo i iskazanu ljubav prema drugom čovjeku. Da rane jednom zacijele. Da se životni polet nadvije nad svaku podnesenu patnju. Da svako novo svitanje bude novi dah nade, života i radosti koja pokazuje budućnost Obećane zemlje. Da nad svakom kolijevkom bude nada, a plač novorođenčeta da se pretvori u radost novog života. Da svi budemo istinski hodočasnici nade s pogledom vjere u Isusa Krista. I da nikada više ova zemlja ‘ne čuje oružja zvuk“, zaključio je homiliju mons. Rogić.
Misnome slavlju su uz rijeku hodočasnika nazočili ministri, saborski zastupnici, Hrvatska vojska i Policija, predstavnici kulturnog, gospodarskog, političkog i društvenog života, predstavnici Diplomatskog zbora, župani, gradonačelnici i načelnici općina na čelu s gradonačelnikom Vukovara Marijanom Pavličekom, predstavnici medija i službe koje su omogućile sudjelovanje na komemoraciji. Akademski zbor “Pro musica” iz Mostara pod ravnanjem maestra Dragana Filipovića i orguljsku pratnju prof. Emila Bevande predvodio je liturgijsko pjevanje.
Prije početka misnoga slavlja kada je Kolona sjećanja prispjela na Memorijalno groblje državno, županijsko, gradsko i izaslanstvo Hrvatske vojske položila su vijence i svijeće kod spomen-obilježja poginulima hrvatskim braniteljima na Memorijalnom groblju, a nadbiskup Hranić je predvodio molitvu za sve poginule i nestale.
U dopodnevnim satima u krugu Memorijalne bolnice „dr. Juraj Njavro“ održan je prigodni program koji su izveli Darko Milas, glumac i klapa „sv. Juraj“. Nakon toga programa krenula je „Kolona sjećanja“ prema Memorijalnom groblju koju su ove godine predvodile heroine-braniteljice Domovinskog rata. U akciju Studentskog katoličkog centra Osijek (SKAC Osijek) „Umjesto njih“ uključili su se mladi iz cijele Hrvatske noseći na svojim prsima imena svih 2656 poginulih i nestalih u Vukovaru. Cilj inicijative nije samo sudjelovanje u „Koloni sjećanja“, nego i oživljavanje priča ljudi čija su imena na majicama – onih koji su prvi stali u obranu svoga grada i domovine, poručili su iz SKAC-a.
Izvor|Foto: Đakovačko-osječka nadbiskupija