U Piškorevcima se u nedjelju, 13. rujna, nije samo kuhalo i kušalo – u Piškorevcima se mirisima i okusima vraćalo u neka prošla vremena.
Miris kuhanog tijesta, šljive, maka, oraha i prženih prezli širio se mjestom i mamio posjetitelje prema stolovima na kojima je nastajala jedna od najjednostavnijih, ali i najdražih slavonskih slastica – tačke. I baš kao što to obično biva s jelima koja su nastala u skromnim kuhinjama, iza njih nema velikih i skupih sastojaka. Ima brašna, vode, pekmeza od šljiva i onoga što se u kući našlo. A opet, kada se sve to spoji, dobije se okus koji teško može nadmašiti bilo koja moderna slastica.
Peta Tačkijada, u organizaciji Kulturno-umjetničkog društva Zora iz Piškorevaca, još je jednom pokazala zašto je ova manifestacija odavno prerasla lokalne okvire. Štoviše, sa 16 ekipa i čak 77 sudionika, uz mnoštvo posjetitelja, Tačkijada se još jednom potvrdila kao vjerojatno najveća gastro manifestacija na području Đakovštine te kao jedna od onih manifestacija na kojima gastronomija nije sama sebi svrha, nego način da se ljudi okupe, razgovaraju, prisjete i zajedno sačuvaju ono što bi bez takvih događaja lako moglo nestati.
Slatki zalogaj koji čuva cijelo jedno vrijeme
Tačke su, zapravo, vrlo jednostavno jelo. Slatko tijesto puni se pekmezom od šljiva, kuha, a potom posipa makom, orasima ili prezlama. No iza te jednostavnosti krije se cijela jedna priča o Slavoniji.
To je slastica iz vremena kada se nije bacalo ono što se moglo iskoristiti i kada se od nekoliko osnovnih namirnica znalo napraviti ručak, desert ili zalogaj za ukućane. Tačke zato nisu samo hrana. One su okus vremena kada je kuhinja bila skromnija, ali je miris domaće hrane bio snažniji.
Za mnoge koji su ih kušali u Piškorevcima, prvi zalogaj vjerojatno nije bio samo prvi zalogaj ovogodišnjih tačaka. Bio je to povratak u bakinu ili majčinu kuhinju, u tanjur na kojem se tijesto sjajilo od maslaca ili pekmeza, u miris šljive koji se širio kućom, u trenutke kada je malo bilo dovoljno da stol bude pun.
Od učenika i učiteljica do iskusnih čuvarica tradicije
Da se tradicija ne čuva samo pričom, pokazale su i ovogodišnje natjecateljske ekipe. Šesnaest ekipa borilo se za titulu najboljeg majstora tački, a pobjedu su odnijele Tačke iz Bačke iz Donjeg Tavankuta u Vojvodini.
Posebno je simpatična činjenica da njihovu ekipu čine učenici i učiteljice Osnovne škole Matija Gubec iz Tavankuta. Upravo je takva slika možda i najbolja poruka cijele Tačkijade – tradicija ima smisla samo ako se prenosi na mlađe.
Drugo mjesto pripalo je Udruzi Solinjani iz Solina, dok su treće mjesto osvojile Udruga žena Krijesnice iz Preslatinaca.
No Tačkijada nije manifestacija na kojoj se nagrađuje samo ono što se nalazi na tanjuru. Važan je i stol, njegov izgled, atmosfera i način na koji ekipa dočekuje goste.
Tako je nagradu za najveseliji stol osvojila ekipa Prvi put 2.0 iz Bickog Sela, najuređeniji stol imala je Udruga Šuška iz Osijeka, dok su nagradu publike osvojile Druge Piškorevci.
Babaseka čuva duh starinskog sela
Posebnu je pažnju privukla i Babaseka, tradicijski lik seoske bake u koji se odijeva Tomislav Livaja.
I upravo se u takvim detaljima vidi koliko je Tačkijada više od natjecanja u kuhanju. Ona gradi svoj identitet. Ne donosi samo jelo na stol, nego i likove, priče, običaje, humor i onu prepoznatljivu slavonsku toplinu zbog koje se gost ne osjeća kao prolaznik, nego kao netko tko je dobrodošao.
Od Slavonije do Dalmacije – stol koji povezuje Hrvatsku
Ovogodišnja Tačkijada donijela je i jednu novost. Uz tačke, prvi je put bila predstavljena i gastroponuda Dalmacije, temeljena na tradicionalnim, starinskim, nekada i sirotinjskim odnosno težačkim jelima koja su posljednjih godina pronašla svoje mjesto na gastronomskoj karti Hrvatske.
Bio je to odličan iskorak.
Jer upravo ovakve manifestacije mogu pokazati koliko hrvatska gastronomija nije sastavljena od nekoliko velikih i svima poznatih jela. Ona živi u tisućama malih recepata koje su čuvale obitelji, bake i majke, često bez zapisanih mjera i kuharica. U Slavoniji će to biti tačke, čvarci, fiš ili druga jela iz domaće kuhinje, u Dalmaciji soparnik i ostala jednostavna jela nastala iz potrebe, rada i života uz more i kamen.
Nekadašnja „sirotinjska“ kuhinja danas postaje vrijedna gastronomska baština.
I zato je spajanje slavonskih i dalmatinskih okusa na Tačkijadi više od zanimljive novosti – ono pokazuje kako se tradicija može čuvati tako da ostane živa, otvorena i zanimljiva novim generacijama.
Srebrni dokaz da Tačkijada vrijedi
Da trud organizatora i vrijednost manifestacije nisu ostali nezapaženi ni izvan Đakovštine, potvrđuje i priznanje koje je Tačkijada dobila prošle godine na dodjeli nagrada Suncokret hrvatskog turizma.
Osvojena Srebrna povelja bila je potvrda da je riječ o gastronomskom događaju koji ima tradiciju, prepoznatljivost i potencijal.
A nakon pete Tačkijade čini se da taj potencijal tek treba do kraja iskoristiti.
Jer manifestacije poput ove imaju ono što se danas često pokušava umjetno proizvesti – autentičnost. Ne treba joj scenografija da bi izgledala slavonski. Dovoljni su stolovi puni domaće hrane, ljudi koji se smiju, stare recepture, razgovor, glazba, miris šljive i tijesto koje se mijesi onako kako se mijesilo desetljećima prije.