„U ovoj prvostolnici povezuju nas dvije zahvalnosti: zahvalnost za njezinu posvetu i zahvalnost za 25 godina biskupske službe nadbiskupa Đure“, rekao je zagrebački nadbiskup metropolit i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Dražen Kutleša u homiliji na misnom slavlju u đakovačkoj katedrali u četvrtak, 1. listopada 2026., koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić u suslavlju sa 17 nad/biskupa te brojnim svećenicima. Toga je dana obilježena 144. obljetnica posvete katedrale sv. Petra u Đakovu, koju je 1882. godine posvetio njezin graditelj, biskup Josip Juraj Strossmayer.
„Slavi Božjoj, jedinstvu Crkava, slozi i ljubavi“
Svečanom misnom slavlju prethodile su Večernje hvale Božanskog časoslova koje su molili kanonici Prvostolnog kaptola, bogoslovi, brojne redovnice te okupljeni vjernici.
Prije misnoga slavlja preč. Mato Gašparović, ravnatelj Ustanove za uzdržavanje klera Đakovačko-osječke nadbiskupije pozdravio je prisutne nad/biskupe: nadbiskupa metropolita beogradskog, kardinala Ladislava Nemeta; apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj Leopolda Girellija, nadbiskupa metropolita vrhbosanskog Tomu Vukšića, nadbiskupa metropolita riječkog Matu Uzinića, biskupa sisačkog Vladu Košića, biskupa bjelovarsko‑križevačkog Vjekoslava Huzjaka, biskupa krčkog Ivicu Petanjka, biskupa varaždinskog Bože Radoša, biskupa srijemskog Fabijana Svalinu, biskupa subotičkog Ferenca Fazekaša, biskupa zrenjaninskog Mirka Štefkovića, pomoćnog biskupa đakovačko-osječkog Ivana Ćurića, biskupa emeritusa požeškog Antuna Škvorčevića, biskupa emeritusa srijemskog Đuru Gašparovića, biskupa emeritusa šibenskog Antu Ivasa i biskupa emeritusa varaždinskog Josipa Mrzljka.
Uz oce biskupe, pozdravi su upućeni i preč. Iliji Doganu, zamjeniku generalnog tajnika HBK-a, preč. Marku Čubeliću, generalnom vikaru Požeške biskupije, don Šimi Šindiji, ekonomu HBK-a, prof. dr. sc. vlč. Željku Tanjiću, rektoru Hrvatskog katoličkog sveučilišta te provincijalima: fra Ivici Jagodiću, OFM, provincijalnom ministru Hrvatske Franjevačke provincije; don Milanu Ivančeviću, SDB, provincijalu Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca; fra Zlatku Vlaheku, izaslanik provincijalnog ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca te tajniku provincije fra Juri Šimiću, OFMCap. izaslaniku provincijalnog ministra Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića, kao i brojnim župnicima, župnim vikarima i umirovljenim svećenicima Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije.
Prisutni su bili i predstavnici vlasti i javnoga života: Nataša Tramišak, županica Osječko-baranjske županije; Ivan Radić, gradonačelnik Grada Osijeka; Ivana Juzbašić, gradonačelnica Grada Belišća; Igor Pavelić, gradonačelnik Grada Belog Manastira; Goran Ivanović, zamjenik županice Osječko-baranjske županije; Antun Galić, zamjenik gradonačelnika Grada Đakova; Tihomir Florijančić, predsjednik Gradskog vijeća grada Osijeka; Anita Martinović pročelnica ureda gradonačelnika grada Osijeka; Darija Bičanić, načelnica Općine Privlaka; Hrvoje Drinovac, načelnik Općine Nuštar.
Nazočili su i rektori i predstavnici akademske zajednice: prof. dr. sc. Drago Šubarić, rektor Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, prof. dr. sc. Ivan Samardžić, rektor Sveučilišta Ivane Brlić Mažuranić u Slavonskome Brodu, dr. Vlado Guberac, prorektor Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, kao i brojne redovnice, djelatnici crkvenih ustanova, suradnici te brojni vjernici, a poseban pozdrav upućen je članovima obitelji nadbiskupa Hranića te vjernicima iz njegove rodne Župe Nuštar i filijale Cerić.
Misno slavlje započelo je svečanom procesijom, a poseban znak bio je drevni reljef Blažene Djevice Marije iz 14. stoljeća, gotovo suvremen početcima biskupijskoga sjedišta u Đakovu. Za katedralu ga je pribavio njezin graditelj, biskup Josip Juraj Strossmayer, i postavio iznad biskupske katedre u apsidi. Za ovu je prigodu reljef iznesen iz apside i postavljen uz oltar.
U svojoj uvodnoj riječi nadbiskup Hranić podsjetio je da je Strossmayer katedralu posvetio „slavi Božjoj, jedinstvu Crkava, slozi i ljubavi“ hrvatskoga naroda. Govoreći o značenju posvećenoga prostora, nadbiskup Hranić istaknuo je da po sakramentima koje vjernici primaju u katedrali i sami postaju „živa opeka, živi kamen“ ugrađen u Kristovo otajstveno tijelo i zajedništvo poslanja Crkve.
Podsjetio je da ga je upravo u toj katedrali prije 25 godina za pomoćnog biskupa zaredio nadbiskup u miru Marin Srakić, dok ga je prije 40 godina za svećenika zaredio biskup Ćiril Kos. „Od onoga kome je više dano će se više i tražiti. Zahvalna, ali i duboko raskajana, srca molim zato oproštenje od Boga i od vas radi svega čime sam zakazao u svojoj službi“, rekao je nadbiskup Hranić te pozvao okupljene da zajedno mole Boga za oproštenje i milost kako bi dostojno slavili obljetnicu posvete katedrale i otajstvo vlastitoga posvećenja.
„Što znači pripadati Bogu tako da naš život postane dar drugima?“
Nakon misnih čitanja koja su navijestili Drago Mrkonjić iz Cerića, Gordana Križanac iz Đakova i trajni đakon Ivan Tutiš, homiliju je uputio zagrebački nadbiskup Kutleša te je dvije obljetnice – posvetu katedrale i 25 godina biskupske službe nadbiskupa Hranića – povezao pitanjem: „Što znači pripadati Bogu tako da naš život postane dar drugima?“
Osvrćući se na liturgijska čitanja i polazeći od proroka Ezekiela i slike vode koja izvire iz hrama i postaje široka rijeka koja donosi život, nadbiskup Kutleša istaknuo je da se milost primljena u susretu s Bogom ne smije zaustaviti u crkvi. „Voda izvire iz svetišta, ali se u njemu ne zaustavlja. Prag joj nije granica, nego polazište. Teče prema zemlji kojoj je potrebna. Tako i milost koju primamo u susretu s Bogom treba dosegnuti ljude s kojima živimo“, rekao je. Katedrala, nastavio je, svojim svodovima upućuje prema Bogu, a njezina vrata primaju ljude s teretima koje nose. No najdragocjenije što se u njoj događa nije ono što se može obuhvatiti pogledom – Krist koji govori u svojoj riječi, hrani svoj narod u euharistiji i okuplja ga u zajedništvo.
Upozorio je pritom da „boravak pod istim svodom ne znači uvijek i blizinu srca“. Zajedničku molitvu ponekad prati dugogodišnje izbjegavanje pomirenja, dok ponos na vjeru predaka može čovjeku zatvoriti oči pred onim koji danas pokraj njega treba pomoć. „Otvorena katedralna vrata pozivaju nas da otvorimo i svoja srca“, poručio je, dodajući da oproštenje primljeno od Boga treba potaknuti na pomirenje, a Kristovo Tijelo koje primamo učiti nas prepoznavati glad drugoga. „Najljepši dar ovoj katedrali bit će vjernici koji će iz nje izići spremniji ljubiti“, istaknuo je nadbiskup Kutleša.
„Izvezi na pučinu“
Drugi dio homilije usmjerio je prema biskupskom geslu nadbiskupa Hranića – „Izvezi na pučinu“. U evanđeoskom prizoru susreta Isusa i Petra nakon neuspješnog noćnog ribolova nadbiskup Kutleša prepoznao je iskustvo koje je blisko svakom čovjeku. Petar je radio cijelu noć, poznavao je svoje zanimanje, uložio trud i učinio što je znao – ali mreže su ostale prazne. „Krist prvo ulazi u središte neuspjeha pa onda poziva na zaokret“, rekao je nadbiskup Kutleša. Petar pritom ne odbacuje svoje iskustvo, nego na Isusovu riječ ponovno odvezuje lađu, zavesla i spušta mreže. „Presudno povjerenje polaže u Kristovu riječ. To povjerenje ne oslobađa Petra rada. Mora ponovno odriješiti lađu, zaveslati, spustiti mreže. Milost traži njegovu suradnju. Ipak, Petar sada zna komu povjerava svoj trud. Može dati snagu svojih ruku, ali plod prima od Gospodina“, rekao je.
Obraćajući se nadbiskupu Hraniću, istaknuo je da 25 godina biskupstva znači „mnogo takvih ponovnih izlazaka na pučinu nakon neuspjela ulova“. „Mi danas vidimo svečanost, okupljene ljude i zahvalnost jedne Crkve. Gospodin vidi i ono što ne stane u jubilejski govor“, rekao je. Gospodinu su poznate odluke čija težina drugima ostaje skrivena, ljudi koje biskup nosi u molitvi i nakon što razgovor s njima završi, kao i njegova briga za svećenika koji je posustao, zajednicu u kojoj je ranjeno povjerenje ili obitelj kojoj nedostaje nade. „Blizak Ti je i u trenutcima kada treba ohrabriti druge, a i sam trebaš ohrabrenje“, rekao je nadbiskup Kutleša.
U biskupskoj službi, dodao je, postoje i „noći koje poznaje samo Bog“. „Tada čovjek pred njega donosi i ono što nije uspio učiniti, i ono što još ne razumije, i one kojima vlastitim snagama ne može pomoći. Upravo u takvim noćima ponovno sazrijeva odgovor dan na početku: Gospodine, na tvoju riječ.“
Nadbiskup Kutleša podsjetio je da takvu „Petrovu noć neuspjeha“ poznaju i mnogi vjernici – majka koja godinama moli za svoje dijete, mladi čovjek koji se boji odgovora na Božji poziv ili Crkva koja poznaje trud čiji plod dugo ostaje skriven. „Ne znamo kada će se pokazati plod našega truda, ali znamo komu smo ga povjerili. Prazne mreže nisu posljednja riječ o našemu životu“, poručio je.
Krist je uvijek u tvojoj lađi
U nastavku homilije nadbiskup Kutleša govorio je o samoj naravi biskupske službe. Biskup, istaknuo je, ne ulazi u službu oslonjen samo na vlastite snage, nego prima dar Duha Svetoga, a Krist ga suobličuje sebi, Pastiru i Glavi, kako ne bi živio za sebe, nego za Krista i povjereno mu stado. „Ta milost traži cijeloga čovjeka: glas za navještaj, razum za razlučivanje, ruke za blagoslov i srce za ljude“, rekao je.
Povezujući biskupsku službu s Isusovim pitanjem Petru „Ljubiš li me?“ i nalogom „Pasi ovce moje!“, istaknuo je da ljubav prema Kristu postaje konkretna u odnosu prema ljudima. „Pastir pripada Kristu kako bi mogao pripadati svima“, naglasio je. Takva ljubav, rekao je, zna utješiti, ali i opomenuti, zna saslušati, ali i donijeti tešku odluku. „Dobrota traži jasnoću, a jasnoća treba biti prožeta poštovanjem prema čovjeku.“
U tom je kontekstu protumačio i pšenično zrno u grbu nadbiskupa Hranića. „Čovjek slavonske zemlje dobro zna koliko se života pripravlja u skrovitosti. Posijano zrno nestane pogledu prije nego što se pokaže klica. Tako i mnogo dobra raste iz darovana vremena, podnesene žrtve i molitve za koju nitko ne zna. Plodove svega toga možda ćemo upoznati tek u vječnosti“, rekao je.
Nadbiskup Kutleša potom je uime svih biskupa nadbiskupu Hraniću čestitao srebrni jubilej. „Dragi nadbiskupe Đuro, ne čestitamo ti tek obljetnicu, nego s tobom zahvaljujemo Bogu koji ti je punih dvadeset i pet godina davao milost da iz dana u dan iznova izgovaraš svoj ‘da’“, rekao je. Pozvao je vjernike da mole za svoga nadbiskupa i da mu pomognu svojom vjerom, suradnjom i spremnošću preuzeti vlastitu odgovornost za život Crkve. Na kraju je vjernike pozvao da iz katedrale ne ponesu samo lijep dojam, nego konkretno djelo ljubavi: nazvati osobu s kojom su prekinuli razgovor, posjetiti osamljenoga ili ohrabriti nekoga umornoga od služenja.
„Ovo nas posvećeno mjesto uči da ono što se posveti Bogu postaje na nov i uzvišeniji način darovano ljudima“, zaključio je, ponovno se vrativši slici vode koja izvire iz hrama, pšeničnoga zrna i praznih mreža. „Dragi nadbiskupe Đuro, prije dvadeset i pet godina prihvatio si Kristov poziv i izvezao na pučinu. Kroz sve te godine milost je tekla i kroz Tvoju službu, često tiho, poput rijeke koja se ne vidi dok ne ozeleni obale kojima prolazi. Danas Ti Krist ponovno govori: ‘Izvezi na pučinu.’ A mi Ti, kao braća i kao Crkva, želimo samo jedno: ne boj se pučine. Krist je uvijek u tvojoj lađi.“
Uslijedila je molitva vjernika, a molitvene zazive uputili su Ana Grec, studentica KBF-a iz Nuštra, Patrik Varga iz Bilja na mađarskom jeziku, bogoslov Stanko Jelavić, Anica Ižaković iz Slavonskog Broda te s. Marija Klara iz Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa. Euharistijske darove prinijeli su bogoslovi, dvojica ministranata iz Otoka, dvije Marijine sestre čudotvorne medaljice te dvije djevojke u narodnoj nošnji iz Nuštra. Nakon popričesne molitve, biskupsko geslo nadbiskupa Hranića – “Izvezi na pučinu” zapjevao je vlč. mr. Mario Brkić.
Čestitka pape Lava XIV.
Apostolski nuncij Girelli uputio je nadbiskupu Hraniću srdačnu čestitku, koju je na hrvatski jezik preveo preč. Dogan. Izrazio je zahvalnost za nadbiskupov život vjere i zauzimanja u svjedočenju kršćanskih vrijednosti. Službu nadbiskupa Hranića opisao je kao značajan doprinos životu Đakovačko-osječke Crkve, najprije kao pomoćnog biskupa, a potom kao nadbiskupa, zahvalivši Bogu za mudrost, razumijevanje i viziju Crkve očitovane u njegovu vodstvu.
Nuncij je potom pročitao čestitku pape Lava XIV: „Časnomu bratu Đuri Hraniću, đakovačko-osječkomu nadbiskupu koji slavi dvadeset i pet godina biskupskoga ređenja, od sveg mu srca čestitamo blagoslovljeni srebrni jubilej, spominjući se njegova duhovnoga života, kao i dobrohotnosti prema klericima, posvećenim osobama i vjernicima laicima, a osobito njegovih pastoralnih nastojanja i revnosti u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, gdje poput Krista, Dobroga Pastira, vjerno podupire duhovni napredak povjerenih mu Kristovih vjernika, želeći mu sve najbolje, po zagovoru Blažene Djevice Marije i njezina Zaručnika sv. Josipa, njemu i njegovim bližnjima usrdno podjeljujemo naš Apostolski blagoslov.“
Uzmi svoj križ i idi za Gospodinom
Biskup Petanjak čestitku je uputio uime biskupa HBK-a i nadbiskupu Hraniću uručio i jubilejske darove. „Biskupi su smatrali da za ovaj tvoj srebrni biskupski jubilej nemaš dovoljno velik križ, pa ti poklanjaju još jedan“, rekao je, dodajući da će uz novi prsten sada imati „jedan za blagdan, a jedan za svagdan“. Spomenuvši i mogući zlatni jubilej, rekao je da bi tada mogao dobiti i štap: „A dok štap ne dobiješ, makar već pomalo šepaš, uzmi svoj križ i idi za Gospodinom, jer, kaže sveti Augustin, bolje je po pravom putu šepati nego po krivom trčati. Živio!“
Jubilejsko slavlje zaodjenuto Pedesetnicom
U ime cijele Đakovačko-osječke nadbiskupije čestitku je uputio pomoćni biskup Ćurić. „Kao kad nam u godištu prispijevaju najveći blagdani, baš s takvim raspoloženjem i osjećajem – svečanim i razdraganim, zahvalnim i vjerničkim, od srca kličemo: Sretan Vam srebrni biskupski jubilej, dragi naš nadbiskupe Đuro!“, rekao je pomoćni biskup i nastavio: „S velikom radošću izričem ovu čestitku uime cijele naše Đakovačko-osječke nadbiskupije, dijelom i Srijemske biskupije, s kojom smo donedavno bili kanonski sjedinjeni. Kako zahtjevno odjekuje ta riječ „uime cijele nadbiskupije“! Krenuti mi je od zareditelja, nadbiskupa Marina i cijeloga prezbiterija, svih naših svećenika i đakona, redovnika, svih zajednica naših dragih sestara redovnica i članova ustanova posvećenoga života. Nosim čestitke naših župnih zajednica, u kojima se svakodnevno, u samom srcu Euharistije, svakodnevno uzdiže zagovorna molitva: S papom našim Lavom i biskupom našim Đurom.“
Istaknuo je zatim spremnost i velikodušnost srdaca brojnih vjernika, vrijednih sudionika i suradnika u ‘djelu apostolata’, na brojnim i raznovrsnim područjima pastoralnoga života i poslanja Crkve: u naviještanju, bogoslužju i djelatnoj ljubavi. „Vjerujem da su Vam i danas osobito drage čestitke zajednice našeg Bogoslovnoga sjemeništa, kao i zajednice našeg Katoličkog bogoslovnoga fakulteta te svih središnjih ustanova i službi, bilo u sjedištu nadbiskupije u Đakovu ili susjedištu u Osijeku“, rekao je biskup Ivan.
„U istoj snazi zajedništva želim u čestitku ovog jubilejskog spomena uključiti sve koji pripadaju našoj velikoj dijecezanskoj obitelji, u ovom dragom nam kraju – slavonskom, srijemskom, baranjskom, kao i one koje je životna staza odvela u druge krajeve; sabiremo danas sve naraštaje: brižnu ljubav i sklopljene ruke naših starijih, osobito bolesnika i svih koji su pritisnuti patnjama; sve obitelji, odrasle, mlade i djecu. A baš od njih, i to diljem naše nadbiskupije, počesto čujemo jedan razdragan pozdrav: Za našeg biskupa Đuru! Upravo takve, razdragane i srdačne, žele danas biti i naše jubilejske čestitke“, rekao je biskup Ivan.
„Znakovitim darom htjeli smo ovo jubilejsko slavlje ‘zaodjenuti’ prizorom Pedesetnice“ – rekao je pomoćni biskup, a uz njega je stajalo dvoje krizmanika te preč. Tomislav Ćorluka i s. Rebeka koji su držali prikladan dar – umjetničku sliku „Silazak Duha Svetoga“ akademskog slikara Ivice Ivana Marekovića. Ovaj dar biskup Ivan povezao je s osobnim životnim putem nadbiskupa Hranića, od rodnoga Cerića i župe Duha Svetoga u Nuštru do Prigorca, zavičaja njegovih roditelja, također povezanog s crkvom Duha Svetoga. „Duh potpomaže našu nemoć“ i „ljubav nas Kristova obuzima“ – podsjetio je biskup Ćurić, ističući da upravo to „ne prestaje obnavljati svježinu odaziva Kristovu pozivu: Izvezi na pučinu“.
Prisjetio se i riječi iz jedne od ranih svećeničkih homilija nadbiskupa Hranića: Bog je Bog za čovjeka, a ljubav je način njegova postojanja. „Zahvalni smo Gospodinu koji Vas je službom i glasom Crkve pozvao u apostolsku službu pastira naše nadbiskupije… Vodio Gospodin i nadalje Vaše korake, krijepio Vam i jačao zdravlje duha i tijela! Čuvao Vas zanosna, gorljiva i razdragana na radost svoje svete Crkve!… Na mnoga ljeta, dragi naš nadbiskupe!“, rekao je biskup Ivan.
Vaša vjera grije i moju vjeru
Na kraju misnoga slavlja nadbiskup Hranić zahvalio je Bogu, braći biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, suradnicima i svim vjernicima. „Tijekom minulih 25 godina biskupske službe i bacanja mreže za lov, bilo je i punih i praznih mreža, puno radosti osobito kroz prvih 12 godina dok sam bio pomoćni biskup biskupu Marinu, i kasnije kroz minulih 13 godina otkako sam preuzeo službu dijecezanskoga biskupa. No, u tih 13 godina bilo je i bolnih grkih dana kad sam morao učiti da nije učenik nad Učiteljem te da svaki od nas vjernika, pa tako i ja, moram iskusiti kako se visi na križu“, rekao je nadbiskup Đuro te posebnu zahvalu uputio svećenicima, koje je nazvao „najvećim blagom, radošću, ponosom i podrškom svome biskupu“.
„Draga braćo svećenici, izražavam svoju najdublju zahvalnost za sva Vaša pastirska nastojanja i ponizno izgaranje u povjerenim Vam službama te za Vaše osjećaje solidarnosti i za spremnost na bratsku pomoć u raznim službama koje su Vam povjerene i koje samozatajno nosite i vršite u zajedništvu Kristova poslanja i našega prezbiterija u našoj mjesnoj, a neki i u domovinskoj, Crkvi. Najljepša, najradosnija, ali nažalost i najbolnija iskustva u biskupskoj službi vezana su također uz Vas svećenike. Sa zahvalnošću, Vašoj daljnjoj dobrohotnosti, suradnji i molitvi preporučujem zato sebe, biskupa Ivana i nadbiskupijsko Djelo za zvanja“, poručio je.
Zahvalio je također redovnicima i redovnicama, vjeroučiteljima, katehetama, župnim suradnicima i članovima vjerničkih udruga koji velikodušno i rado dijele i nose brigu za župne zajednice. Posebno se spomenuo nadbiskupa u miru Marina Srakića, koji zbog zdravstvenih teškoća nije mogao sudjelovati u slavlju: „U njemu mi je dragi Bog, među ostalim, podario dobrog, trijeznog, mudrog, razboritog, iskusnog, diskretnog, pažljivog, zrelog i stabilnog učitelja, savjetnika, sugovornika, starijeg brata i dobrog oca kojega volim, poštujem i neizmjerno cijenim. Hvala mu na svemu što je učinio za mene!“
Zahvalio je i biskupu Ćuriću za gotovo 50 godina zajedništva i suradnje te za riječi čestitke i blizine u ime čitave nadbiskupijske zajednice. Na kraju je zahvalio nadbiskupu Kutleši na upućenoj homiliji, svim biskupima te apostolskom nunciju. „Zahvaljujem i svima vama, dragi vjernici i prijatelji pristigli s različitih strana za vašu trajnu ljudsku, kršćansku, crkvenu i prijateljsku blizinu i podršku koju mi očitujete i svojom prisutnošću večeras te za vašu molitvu kojom pratite moju službu i život naše nadbiskupijske zajednice. Vaša vjera te kršćanska zauzetost i svjedočanstvo griju i moju vjeru te me podržavaju u mojoj pastirskoj službi. Preporučujem se i nadalje u Vaše molitve, podršku i suradnju“, rekao je nadbiskup Đuro.
Svoje je zahvalno obraćanje nadbiskup Hranić zaključio pozivom okupljenima na molitvu pred reljefom Blažene Djevice Marije, nakon čega su svi zajedno izrekli drevnu marijansku molitvu „Pod obranu se tvoju utječemo“. Uslijedio je himan „Tebe Boga hvalimo“, koji je, kao i cjelokupno liturgijsko pjevanje, izveo Mješoviti katedralni zbor pod vodstvom mo Ivana Andrića, uz orguljsku pratnju s. Josipe Pavle Jakić, MA. Pri silasku iz središnje lađe među vjernike nadbiskup Hranić dočekan je pljeskom i brojnim čestitkama.
Izvor: DJOS/M. Kuveždanin
Foto: Antonio Šarčević/M. Kuveždanin