Kada se spominju đakovačke zidine, čiji dio zapadnog zida imamo očuvan i danas, obično se njihov nastanak smješta u 14. stoljeće ili drugu polovicu 13. stoljeća. Neki izvori nastanak zidina datiraju na prijelaz s 14. na 15. stoljeće.
Proučili smo radove Urbani razvoj Đakova u srednjem vijeku Krešimira Filipeca s Odsjeka za arheologiju, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Pregled dosadašnjih arheoloških istraživanja u Đakovu – prilog proučavanju urbane matrice srednjovjekovnog i novovjekovnog Đakova Jelene Boras, kustosice arheološke zbirke Muzeja Đakovštine kako bismo saznali nešto više o njihovoj povijesti.
Đakovo se 1409. godine spominje kao castrum Diako
O utvrdi u Đakovu povijesni izvori ne navod ništa prije 13. stoljeća, ali budući da su mnoge utvrde nastajale na hrvatskom prostoru već u 12. stoljeću, postoji mogućnost da je na mjestu Đakova već tada postojala utvrda.
U izvorima iz 1409. godine Đakovo se prvi puta spominje kao castrum Diako. To je dokaz da se u okvirima tadašnjeg naselja i dalje nalazi izdvojeni utvrđeni kompleks oko biskupskoga dvora i katedrale. On je u to doba vrlo vjerojatno već utvrđen bedemima od opeke.
Đakovačka utvrda spominje se i u popisu utvrda koje su Turci osvojili 1536. godine.
Staru utvrdu spominje i Atanazije Jurjević u svom opisu turskog Đakova iz 1626. godine, a četverostrana utvrda kojom dominira katedrala vidi se i na slikovnom prikazu Đakova iz 1697. godine.
Kada dođemo u nešto noviju povijest, odnosno u 19. stoljeće, utvrda je još vidljiva na planu iz 1863. godine. Tada su još sačuvani zapadni i sjeverni zid s pripadajućim kulama.
Na mjestu sjevernog zida stoji đakovačka katedrala
Danas nam o postojanju đakovačke utvrde svjedoči samo sačuvani zapadni zid. Ostali zidovi, južni i istočni ukomponirani su u biskupski dvor. Sjeverni, s dijelovima istočnog i zapadnog, dao je srušiti biskup Strossmayer prilikom gradnje katedrale.
Upravo iz razloga što je katedrala građena na dijelovima zidine, na dijelu gdje se nalazio obrambeni jarak moralo se zabiti 395 balvana koji su zabijani u muljevito tlo kako katedrala ne bi tonula sjevernom stranom
Analiza zapadnog, sačuvanog, dijela bedema potvrđuje kako je krunište nastalo krajem 13. ili početkom 14. stoljeća, dok su gornji dijelovi zida nespretno nadograđivani u 15. stoljeću. Brza se nadogradnja dogodila vjerojatno u žurbi zbog turske opasnosti.
Danas nam o bogatoj, ali i turbulentnoj, povijesti našeg grada svjedoči sačuvani dio zapadnog zida, koji kad bi mogao govoriti, sigurno bi svašta imao za ispričati.
Igor Kretonić
Foto: Moje Đakovo