Krajem 2020. i početkom 2021. objavljene su dvije nove knjige u izdanju Đakovačkog kulturnog kruga: Mirko Ćurić: Nadrealizam Nevenke Lovrić, uvod u monografiju te zbirka pjesama Josipa Prudeusa: Neznatlija srcoslikar (u suizdavaštvu s Brodskom kulturnim krugom). Obje knjige su prigodne: Prudeusova zbirka objavljena je na prvu obljetnicu smrti (umro 25. siječnja 2020.), ovog značajnog hrvatskog pjesnika, autora niza zbirki, ali i slogana među kojima je najpoznatiji naziv za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju – Vatreni – dok knjiga o Nevenki Lovrić Baruh izlazi uoči prve obljetnice njene smrti (umrla 13. ožujka 2020).
Knjiga Nadrealizam Nevenke Lovrić Baruh, uvod u monografiju, progovara o rođenjem đakovačkoj akademskoj slikarici, koja je umrla kao tada najstarija hrvatska akademska slikarica u Domu za stare i nemoćne Zaklade Lavoslava Schwarza, u Maksimirskoj ulici u Zagrebu, 13. ožujka 2020., u 95. godini života. Nevenka Lovrić Baruh je rođena 14. lipnja 1925. u samom središtu Đakova, u zgradi u vlasništvu Biskupije, preko puta katedrale u kojoj je živjela sa svojom obitelji, a danas se u toj zgradi nalazi Spomen-muzej biskupa Strossmayera. Diplomirala je 1954. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Antuna Mezdjića. Naredne dvije godine suradnica je Majstorske radionice Krste Hegedušića zajedno s Ferdinandom Kulmerom, Vaskom Lipovcem, Ivom Kalinom i drugima. Nakon iskustva u Majstorskoj radionici kreće vlastitim likovnim putovima, od kojih se izdvaja njeno nadrealističko slikarstvo. Živi u Oprtlju i u Zagrebu, gdje je i umrla i sahranjena. Spomen-muzej biskupa Strossmayera u svojoj zbirci čuva nekoliko radova Nevenke Lovrić Baruh. Pred smrt je poklonila portret Ilačanke Slavice Martinović iz 1948 – nakon što je 2004. godine poklonila četiri velike nadrealističke kompozicije, a od prije se u zbirkama Spomen-muzeja nalazio portret njenog brata Stjepana Lovrića te portret utemeljitelja Strossmayerovog Spomen-muzeja Petra Strgara. Knjiga Nadrealizam Nevenke Lovrić je iz đakovačke perspektive otvorila i naznačila uvide u opus i život ove autorice te može biti svojevrsni poticaj istraživačima njenoga opusa i mjesta unutar hrvatske likovne umjetnosti.
„Nezanatlija srcoslikar“, Josip Joža Prudeus (Samobor, 21. ožujka 1944. – Samobor 25. siječnja 2020.), povezuje Slavoniju i Zagorje. Osnovnu školu, gimnaziju i Pedagošku akademiju pohađa u Slavonskom Brodu, u kojem živi do 1972. Slomom Hrvatskog proljeća mora napustiti Slavoniju. Objavio je 25 samostalnih knjiga, a gotovo da nema dječjeg časopisa u kojem nije bio suradnik. Uvršten je u pet antologija hrvatskoga pjesništva; bio je urednik mnogobrojnih zbornika, pisac predgovora za mnoge knjige, scenarist dokumentarnih filmova od koji su neki nagrađeni međunarodnim priznanjima; scenarist božićnih koncerata u Ciboni, kao i nekoliko emisija Lijepom našom. Jedan je od utemeljitelja Škole stvaralaštva darovitih učenika RH (Novigradsko proljeće); Večeri hrvatske ljubavne poezije na Ljubičinu grobu (1989.); oko 200 pjesama uglazbili su mu, između ostalih Arsen Dedić, Pero Gotovac, Siniša Leopold, Tomislav Jozić, Željko Bradić. Kao učitelj radio je u mnogim osnovnim školama: Slavonski Brod, Sibinj, Rab, Bregana, Noršić Selo, Grdanjci, Mrkopalj, Novalja, Novigrad. Utemeljitelj je i prvi urednik programa za djecu i mladež Hrvatskog katoličkog radija. Dugogodišnji promidžbeni djelatnik, autor stotinjak imena proizvoda, tvrtki (Vatreni! Dona, Mleko z bregov, Dorina, Voćko, Cornaco, Vupik, Startas, Trinam, Boroleta, Borosana….) Zbirka Nezanatlija srcoslikar na 212 stranica sadrži više od stotinu njegovih pjesma na standardnom jeziku i kajkavskom dijalektu. Iza naslovne sintagme, autoironičnog neologizma koji pokazuje glavno obilježje Prudeusova pjesničkog stila, krije se iznimno uspjela zbirka. Osim pjesama Josipa Prudeusa, slikovnih priloga s predstavljanja ovog autora u Slavonskom Brodu 2016., knjiga sadrži Proslov, koji je napisao urednik Ivan Stipić i Pogovor dr. Vlaste Markasović koja zaključuje: “Prudeusovo lirsko kazivanje na putu od obilja do minimalizma i obrnuto, rezultira, u konačnici, uvijek obiljem. Ovi stihovi nose obilje i pečat jednog bogatog unutarnjeg svijeta, kojega je autor podijelio sa svima koji ga žele doživjeti.” Na kraju je knjige i jedan pjesnički dodatak: posvetne pjesme anonimnog pjesnika Svena Adama Ewina svome učitelju Joži Prudeusu.
Igor Kretonić
Izvor: Mirko Ćurić
Foto: arhiva