Kada su prije 25 godina u krilu KUD-a Sklad iznikle prve mažoretkinje, nisu imale štapove, a koreografije su uglavnom bile slagane na koračnice, doznaje se iz dokumentarnog filma redatelja Marija Šuline i scenarista Danijela Geošića, koji je sinoć prikazan u Centru za kulturu u sklopu svečanosti prigodom četvrt stoljeća rada Đakovačkih mažoretkinja. Živom riječju 25 filmskih minuta popunjava priča koja se plete oko Kristine Podgornik, voditeljice mažoretkinja od 2000. godine, no s njima skoro od samih početaka. Na sjećanja na stidljive, ali ponosne prve mažoret korake prve voditeljice mlađih skupina Vlatke Vinković nadovezuju se iskustva aktualnih trenerica Franciske Miletić, Ivane Šimundić i Barbare Glavina. Djevojčice koje su tada plesale danas su odrasle djevojke i žene, još aktivne u mažoretkinjama, govore o stalno prisutnome zajedništvu, radu s početnicama, dječjim sastavom, kadetkinjama, juniorkama, seniorkama, izazovima koje donosi mažoretni ples. Rado se i s osmijehom prisjećaju anegdota s natjecanja i smotri na kojima su Đakovačke mažoretkinje dosad sudjelovale i (o)branile boje svoga grada. Dok na otkrivanje mažoret svijeta upravo ovih dana pozivaju buduće članice, 70-ak djevojčica i djevojaka raspoređenih u pet skupina svakoga tjedna odrađuje treninge i, kako otkriva dokumentarac, dijeli radosti i brige sa svojim trenericama.
Među najstarijima u Hrvatskoj
– Đakovačke su mažoretkinje dio identiteta našeg grada, sudjeluju na svim njegovim važnijim priredbama i trebamo im na tome čestitati, kazao je zamjenik gradonačelnika Robert Francem uoči koncerta koji je obilježio drugi dio večeri. Da su one među najstarijim formacijama mažoretkinja u Hrvatskoj, što je istaknula čestitajući im jubilej Skladova predsjednica Silvija Bodakoš, potvrdila je predstavnica Hrvatskog mažoret saveza (HMS) Ana Koncul, koja je također sinoć nazočila svečanosti, ocijenivši da je Đakovo zaslužilo organizaciju državnog prvenstva, za što postoje uvjeti na Strossmayerovu trgu.
Publici su se predstavile sve skupine Đakovačkih mažoretkinja KUD-a Sklad. Plesni su program “crvene suknjice”, od onih najmlađih do najstarijih članica, otvorile zajedničkom koreografijom s četirima trenericama, scenom koja spaja generacije. Iznenađenje su pripremile seniorke koreografijom s pomponima – ukrasnim trakastim rekvizitima, nastalom u povodu 25. obljetnice, a gledateljima je bila posebno zanimljiva točka kojom su okupljene Skladove veteranke, povezavši koračnicu sa suvremenom glazbom, pokazale kako su mažoretkinje plesale nekad, a kako plešu u moderno doba. – U ovom su sastavu žene među kojima neke nisu plesale 15 godina, pa su za pripremu koreografije uložile zaista puno truda. Kako više nismo sve u Đakovu, koraci su se uvježbavali i video vezom, otkriva prvo lice Đakovačkih mažoretkinja Kristina Podgornik. Zna se, dodaje, da je osnova u izradi svake koreografije – bez obzira na skupinu i prigodu – izbor glazbe. Potom se slažu formacije, plesni koraci i rad sa štapom u jednu cjelinu.
Igra svjetla u mraku dvorane
Govoreći o svojim djevojkama, Kristina kaže da Đakovačke mažoretkinje tijekom godine odrade oko 800 sati treninga i više od 70 nastupa. Osim sadašnjih trenerica, neraskidivo vezanih s mažoretkinjama, u čemu ih drži ljubav, a motivira energija koju nose mlade osobe, Kristina spominje i zaslužne za mažoret ples prije “nove” ekipe. Bili su to: Josip Vinkešević, Dragan Jurčević, Dario Belavić, Vlatka Vinković, Ana Medaković, Bruna Šulina, Petra Šulina, Maja Namjesnik i Matea Kmet.
Proslavu 25. godišnjice mažoretkinja u Đakovu upotpunili su i gosti: male mažoretkinje Dječjega vrtića Vila, Plesna skupina Miha i Ritmika KUD-a Sklad, Našičke mažoretkinje “Dora”, mažoretkinje KUD-a “Sloga” Satnica Đak, KUC “Bolero” iz Osijeka i Impress mažoretkinje Daruvar.
“Večer plesa, zabave, suradnje, truda, upornosti, radosti i glazbe”, kako ju je nazvala voditeljica programa Katarina Horvat, završena je koreografijom sa svjetlećim štapovima u mraku pozornice i dvorane – uz pogašena svjetla reflektora. Atrakcija je to koju mažoretkinje izvode već 20 godina, točka u kojoj spretna vrtnja štapovima djeluje poput zaigranih krijesnica koje rasvjetljuju tamu. – Bez mažoretkinja Đakovo ne bi bilo to što je. Mislim da su one postale jedan od “živih” brendova ovoga grada i da će tako biti i kada budemo slavile 50 godina, zaključuje Kristina.
Danijel Geošić, foto: Josip Kazalicki