Gromoglasnom podrškom, razgaljenom navijačkom pjesmom, možda i podrhtavanjem tla koje u navijačkome zanosu nismo uspjeli primijetiti, brojni su Đakovčani ispratili Dalićeve junake u finale Svjetskog prvenstva i tako proslavili najveću pobjedu Vatrenih u povijesti hrvatskog nogometa.
Stisnutih pesnica pogledavalo se u fan zoni vezovskog šatora prema velikim ekranima nakon prvog, pokazalo se kasnije, i jedinog engleskog pogotka, sve dok Perišić u drugom dijelu drame na moskovskom Lužnikiju nije zatresao otočku mrežu i u sekundi razbuktao vatru koja je tiho plamtjela u navijačkim srcima. Vatreno je Srce Slavonije tada počelo udarati jače. Kako li je tek bilo kad je Mandžukić u drugom produžetku maestralno zabio za finale, medalju i povijest! Navijači su u šatoru i na “tribinama” Jelačićeve ulice, gdje se i u srijedu tražilo mjesto više, ponosno i oduševljeno pozdravili pobjednički potez tog slavonskoga asa! Gorjele su baklje, kidala se grla, potekle suze… Sve se to ponovilo nakon posljednjeg sudačkog zvižduka i sigurnog srebra (a možda i zlata) na kockastom dresu. Zapaljene su baklje, orila se pjesma, vijorile zastave… Mnogi su čarobni polufinalni podvig Hrvatske proslavili i pobjedničkom vožnjom gradskim ulicama, trubama, ali i dalje pjesmom koja je dopirala iz neumornih grla najvjernijih navijača do kasno u noć.
S Đakovčanima je i cijelom domovinom 12. navijač Vatrenih bio i Luka Botić, zaodjenut u navijačku majicu, ali i biskup Strossmayer s kockastim šalom na podignutoj desnici. Iz policije se doznaje da je slavlje na otvorenom proteklo bez incidenata i problema.
Danijel Geošić, foto: Šokački portal
