Knjiga „Mi, djeca Sarajeva“ je, kako kaže autorica, “kapljica jedne velike suze koja se zove opsada grada Sarajeva“. Ispisana je kroz polifonijsku strukturu u kojoj se čuju glasovi nastavnika i djece koji su, pod granatama i snajperima, tražili izlaz iz rata u svijetu znanja i improviziranih učionica smještenih u podrumima, mesnicama, prodavaonicama i sigurnim stanovima.
Knjiga pruža autentičan uvid u svakodnevnicu života pod opsadom, ilustrirajući kako su prosvjetni radnici s nevjerojatnom odlučnošću održavali nastavu u omogućavajući djeci da nastave s obrazovanjem.
Priča je ovo o multietničkom i multinacionalnom Sarajevu gdje mržnja i osveta nisu postojale. Djeca iz knjige, a danas odrasli ljudi, govore svoju poruku mira i suživota.