Nije prošlo puno vremena od kako je 2018. godine Ukrajina, kao prva u povijesti, odabrana za zemlju-partnera 52. Đakovačkih vezova. Predstavili su se tada veseli Ukrajinci dvjema skupinama iz Kijeva, dječjom folklornom skupinom „Oreliˮ i folklornom skupinom mladih Nacionalnog centra narodne kulture „Muzej Ivan Hončarˮ. Tih su se dana zajedno s nama veselili u srcu Slavonije, a sada mi tugujemo zajedno s njima, jer im je domovina pod žestokim napadima ruskog agresora.

Napad višestruko jačeg agresora

Podsjetimo, već mjesecima traje rusko grupiranje snaga u blizini Ukrajinske granice, a napetosti traju još od ratnog sukoba iz 2014. godine kada su proruske snage na području istočne Ukrajine proglasile Donjecku Narodne Republike i Luganske Narodne Republike. Unatoč tome, nitko nije slutio da bi se mogao dogoditi sveopći napad snaga Ruske Federacije sve dok u ranojutarnjim satima 24. veljače 2022. godine ruski predsjednik Vladimir Putin nije naredio napad na Ukrajinu. Napad traje već danima, a glavna meta Rusima je glavni grad Kijev oko kojega se steže sve uži obruč.

Ukrajinci i Hrvati – narodi sličnih povijesti

Našli su se Ukrajinci, slično kao i mi 90-ih godina, u situaciji da se moraju odupirati višestruko nadmoćnijem neprijatelju, a njihova borba uspjela je ujediniti čitavi zapadni svijet. Ukrajinska povijest, podjednako je tragična kao i naša i upravo je to jedan od razloga zašto su naše dvije zemlje u prijateljskim odnosima.

Počeli su Ukrajinci na prostor Hrvatske dolaziti krajem 19. i početkom 20. stoljeća, te nakon Drugog svjetskog rata, a s njihovom kulturom vrlo dobro upoznati smo i mi na području Đakova zahvaljujući grkokatoličkoj župi sv. Dimitrija u Piškorevcima. Župa je osnovana 1908. godine nakon što je dvije godine prije izgrađena župna crkva posvećena sv. Dimitriju. Župa sv. Dimitrija pripada Križevačkoj biskupiji, a njezin višegodišnji župnik je Ukrajinac o. Igor Sikora.

Župnik o. Igor Sikora: Ukrajina krvari!

O. Igor Sikora dolazi iz grada Ivano-Frankivsk koji se nalazi na zapadu Ukrajine, a mogli smo ga čuti nakon sjednice Stožera civilne zaštite Grada Đakova održane 28. veljače. Završio je bogosloviju 1990. godine ovdje u Đakovu, a u Piškorevcima je već 23 godine zajedno s obitelji. Prošao je tako Domovinski rat, a sada je u vrlo sličnoj situaciji i njegova domovina Ukrajina.

Govoreći na konferenciji za medije nakon sastanka bio je izrazito emotivan, rekao je kako mu je teško te da mu domovina krvari:

„Situacija je teška, ali su nada i optimizam još veći. Prošlo je pet dana, zubi te divlje zvijeri su polomljeni. Oni su u strašnoj agoniji, ne znaju kud bi ni što bi. Kijev, grad od četiri milijuna stanovnika postaje Vukovar. Sad je najvažnije obraniti neovisnost. Nije to daleko, to je 600 kilometara odavde.“

Uz sve to dodao je kako u Ukrajini ima majku, 88-godišnju nepokretnu staricu, do koje zbog trenutne situacije ne može nikako doći ma koliko ga srce vuklo ondje.

Vrlo dobro hrvatski narod poznaje ovakvu patnju Ukrajinaca, stoga ne čudi zaključak Stožera civilne zaštite Grada Đakova, kao i svih ostalih koji mogu pomoći u Hrvatskoj, da će se staviti na raspolaganje i pomoći koliko mogu Ukrajini i njezinom narodu.

Igor Kretonić
Foto: Marko Milas