U Italiji je ovog listopada održano Svjetsko prvenstvo u kickboxingu za juniore na kojemu se Karlo Kedveš, 16-godišnji borac đakovačkog kickboxing kluba „Blitz“, okitio titulom svjetskog prvaka i tako nastavio stopama brata Andreja koji je isti podvig napravio 2014. godine. Odmah nakon povratka iz Italije Karlo je nastavio sa svojim obavezama, prvenstveno školovanjem u đakovačkoj Gimnaziji, gdje su mu kolege pripremili nezaboravan doček, a budući da svjetski prvaci u našoj sredini nisu tako česta pojava odlučili smo iskoristiti situaciju i malo popričati s Karlom.
Kao većinu intervjua, tako ćemo i ovaj započeti klasičnim pitanjem: Možeš li nam se predstaviti? Tko je Karlo Kedveš?
Ja sam Karlo Kedveš, imam 16 godina, dolazim iz Širokog Polja. Pohađam Gimnaziju A. G. Matoša u Đakovu. Bavim se kickboxingom.
Drugo pitanje bilo bi kako si se odlučio baviti kickboxingom, ali kada znamo da je stariji brat Andrej također bio svjetski prvak, vjerujemo da je odgovor jasan. Možeš li nam ipak nešto ispričati o svojim počecima u ovom sportu?
Što se tiče moje pozadine s kickboxingom, mislim da je manje-više jasna, sve potiče od mog starijeg brata Andreja, koji se trenutno već preko 10 godina aktivno bori. Ali također tu je bio i najstariji brat Alen koji je jedno vrijeme trenirao kickboxing, ali on je trenirao rekreativno i zbog sebe, nije se borio. Oduvijek mi je bilo zanimljivo pratiti i gledati borbe. Također mi je od malih nogu Andrej uvijek pokazivao i učio me tehnici koju je i sam znao, tako da, kad sam došao na prvi trening već sam znao osnove te je trebalo unaprjeđivati tehniku iz treninga u trening koju i dan danas unaprjeđujem uz pomoć trenera Danijela.
Kako je bilo u Italiji? Je li te uhvatila trema pred prvo ovako veliko natjecanje?
U Italiji je bilo fenomenalno. Smatram da mi je to cijelo putovanje i natjecanje, neovisno o rezultatu, jedno ogromno iskustvo koje će se prenijeti na sljedeća natjecanja. Neka doza treme pred borbu je neizbježna, ali to je često pozitivna stvar jer bez toga ništa ne bi imalo smisla.
Član si đakovačkog kickboxing kluba „Blitz“, koji je opet dokazao kako i jedna mala sredina kao Đakovo može dati svjetskog prvaka. Jesi li zadovoljan u klubu? Kakvi su uvjeti treniranja?
U Blitzu sam stvarno zadovoljan i nemam se na što žaliti. Uvjeti možda nisu kao u najboljim svjetskim dvoranama, ali to ni ne tražim, pogotovo kad pogledam gdje i kako sve neki ljudi treniraju, onda shvatim da zapravo imam sve uvjete koji su mi potrebni, sva potrebna oprema, drugi članovi i borci za sparinge te trenera prof. kineziologije s dugogodišnjim iskustvom u ovom sportu.
Postao si svjetski juniorski prvak i jasno je da su sad za dalje očekivanja visoka. Kakvi su planovi za budućnost?
Nemam nekih posebnih planova za budućnost. Trenutno je cilj samo nastaviti trenirati i skupljati što više iskustva i što više borbi, pogotovo na većim natjecanjima, jer ciljevi mene i moga trenera su dugoročni i ciljaju na budućnost, a vidjet ćemo kako će se do onda stvari posložiti.
Čime se Karlo bavi kada ne trenira, odnosno čime krati slobodno vrijeme (ako ga ima)?
Iskreno ja bih izjavio da ja treniram u svoje slobodno vrijeme, jer ja nisam prisiljen ići na treninge i ne moram to ako ne želim, ali to volim i to jednostavno želim. A osim treninga se ne bavim sa puno stvari, jer kad se posloži hvatanje autobusa, škola, trening i uvijek još poneka sitnica, ne preostane mi puno energije i vremena za ništa drugo osim za odmor od svega toga.
Imaš li poruku za sve koji bi se možda htjeli okušati u kickboxingu?
Poruka za sve koji tek žele pokušati trenirati je ta da ne trebate imati straha, nitko vas neće istući na vašem prvom treningu, u Blitzu je običaj da kad novi početnik dođe na trening, prvih 4-6 treninga radi sam sa strane dok ne nauči osnovne poteze i kretanje, i kada se priključi u grupu, uvijek radi s drugim početnicima te nema nikakvog nabijanja niti snažnih udaraca, nema otvorene tuče na treningu, sve je kontrolirano, tako da pozivam sve koji su dosad imali nedoumice da se bez straha priključe treninzima.
Poruka za sve one koji se žele natjecati i boriti je ta da ne trebate nikad odustati i da trebate dati sve od sebe za svoje snove, ali trebate biti svjesni da to nije lako i da morate puno trenirati i puno se odricati za ovaj sport. Isto tako bitno je napomenuti da ćete imati isti početak kao što su svi imali, od nule. S time želim reći da treba vremena i strpljenja da dođete do neke razine kada se možete natjecati, ali to vas ne treba spriječiti u ostvarenju vaših ciljeva.
Za kraj bih citirao svog brata, nešto što mi je rekao samo par minuta prije ulaska u ring, u polufinalnoj i u finalnoj borbi: „U životu postoji nekoliko stvari koje ne možeš vratiti: vrijeme koje je prošlo i prilika koja je propuštena. Sad iskoristi ovu priliku.“
Igor Kretonić
Foto: Kickboxing klub “Blitz” Đakovo