Opće je poznato kako je đakovačka glazbena scena raznolika te često zna izbaciti poneko ime iz različitih glazbenih žanrova koje se probije i do nacionalne scene. Jedno takvo ime je i mlada Đakovčanka, Vlatka Kladarić, studentica glazbe i pjevačica koja je počela nastupati s popularnom grupom Adastra. S njima je nedavno snimila i božićnu pjesmu pod nazivom Božić je stigao, a mi smo odlučili razgovarati s ovom mladom i ambicioznom pjevačicom.
Možeš li nam se malo predstaviti? Tko je Vlatka Kladarić?
Haha, teško pitanje za početak! Svi smo mi „miks“ onoga kako nas drugi doživljavaju, kako mi sebe vidimo i onoga što zaista jesmo. Ako gledam izvana Vlatka Kladarić je studentica glazbe i pjevačica, ali iznutra dijete u duši koju vesele svakodnevne stvari kao što su šetnje, sladoled, zagrljaji (koji u ovim vremenima svima fale), vožnja biciklom i slično, ali najsretnija je kad je na sceni i kad može dati publici najbolje od sebe i naravno kada to publika dobro prihvati. Vlatka ima još puno toga za izgraditi na sebi. Nadam se da će se jednog dana Vlatka Kladarić ostvariti kao profesionalni pjevač i umjetnik i dirati tuđa srca pa ću imati bolji odgovor na ovo pitanje.
Kada si se počela baviti glazbom?
U trećem razredu osnovne škole, a intenzivno sam se posvetila glazbi u sedmom razredu.
Otkud ljubav prema glazbi?
Od malena se rodila želja za sviranjem klavira, tako sam počela u glazbenoj školi, ali sam zahvalna roditeljima što nisu to previše forsirali, samo su me pogurali u jednom trenutku kad sam čak željela i odustati, tako da je želja apsolutno bila moja i mislim da je to najvažnije jer sada strašno volim to što radim. Moji su također glazbenici tako da mogu reći da sam, još dok nisam znala za sebe, bila okružena pjesmom. Strašno mi je važna podrška obitelji.
Kojim se trenutno glazbenim projektima baviš?
Trenutno sam najviše zaokupljena studiranjem. Sad kada je sve vani zaustavljeno i nema događanja jedino na akademiji radimo na nekim opernim projektima, imamo probe i nadamo se da će one biti izvedene u što skorije vrijeme.
Na koje si svoje dosadašnje glazbene projekte najviše ponosna?
Zapravo mislim da čovjek bude ponosan na bilo što ako je uložio truda, ali evo izdvojila bih svoj maturalni koncert jer je bio kruna četverogodišnjeg srednjoškolskog obrazovanja jer sam se za njega možda najduže pripremala i svako natjecanje na kojem sam bila. Ponosna sam na sve dosadašnje uspjehe, ali smatram da ima još puno mjesta za napredak i razvijanje. Tako da je ponos tu u samo malim količinama, da me ne bi zaustavio u daljnjem radu.
Kako je došlo do suradnje s grupom Adastra?
Pa ustvari slučajno, iako ja vjerujem da ništa nije slučajno. Jedna prijateljica iz Osijeka preporučila me Jeronimu Mariću, pjevaču Adastre, jer im je trebala pjevačica za važan koncert, ona se baš mene sjetila, on me nazvao i sve je tako počelo. Trebao je biti samo koncert na HRT-ovoj Sunčanoj strani Prisavlja, moram priznati da je to bila prava bomba jer je trebalo imati snage i koncentracije za sto minuta koncerta koji se prenosio uživo na HRT-u, imala sam samo dva tjedna za pripremu svih tih pjesama, dečkima se jako svidjelo kako sam se snašla i odmah su me prisvojili u bend.
Nedavno si zajedno s njima objavila pjesmu Božić je stigao. Možeš li nam reći nešto više o pjesmi?
To je pjesma koju je napisao Jeronim Marić. Ona je božićna, ali i ljubavna. Opisuje što se sve događa u okolini u ovo najljepše doba godine, ali i u srcima. Namijenjena je za sve vrste ljubavi, svatko se može pronaći u njoj. Bilo je tako da me Jerko samo jedan dan nazvao da dođem “nešto otpjevati”. Nisam ni znala da se radi o njoj, pjesma mi se odmah svidjela na prvu. Nisam ni slutila, taj dan, da ćemo snimiti božićnu pjesmu.
Tko su ti glazbeni uzori i kakvu glazbu voliš slušati?
Uh, imam ih previše pa se nadam da neću izostaviti neke, ali evo za početak Oliver, Gibonni, Arsen Dedić, Elton John, Ella Fitzgerald, Alicia Keys, Whitney Houston, ABBA, Freddie Mercury, Maria Callas, Bocelli i Pavarotti, moja profesorica i još neki jazzeri, sigurno sam još neke zaboravila. U zadnje vrijeme slušam sve više jazz, klasiku, obožavam blues, rock, soul, kad je u pitanju pop izbirljiva sam, ali u svakoj vrsti glazbe može se nešto dobro ”iskopati”. Također često sviram i duhovnu glazbu tako da ne mogu izdvojiti jedan stil jer volim kombinirati i uživam u svima.
Kako je biti glazbenik u ovo „novonormalno“ vrijeme?
Biti glazbenik nikada nije bilo lako, vježbaš tolike sate za nekoliko minuta na sceni i u tome trenutku moraš dati sve od sebe, sad ili nikad, a posebno je teško kada oko tebe govore ”pa daj nađi si normalan posao” ili ”od glazbe ti nema kruha”, a u ovo Covid vrijeme mislim da je postalo kritično. Posebno onima koji od gaža i koncerata žive, a sada je sve obustavljeno, mislim da im se treba pomoći, a ne okretati leđa jer glazba je nešto bez čega se ne može, doslovno od kolijevke pa do groba, ona prati svakog čovjeka. Zamislite slavlje bez glazbe ili zamislite film bez nje. Nemoguće je, je l’ da? Zato mislim da trebamo biti jedni prema drugima puno tolerantniji, posebno u ova vremena.
Čime se baviš u slobodno vrijeme?
Zapravo nemam baš puno slobodnog vremena, ali kada ga imam između akademije, rada s djecom, nastupanja i pjevanja obreda vjenčanja, najviše volim šetnje i vožnje biciklom, kuhanje, ali priznajem, nisam najspretnija haha, volim se likovno izražavati, kao i svi pogledati dobar film ili seriju, a definicija slobodnog vremena i odmora mi je ljeto pa se to slobodno vrijeme može provesti na moru i još ako je s ekipom, to je onda to.
Kakvi su ti planovi za budućnost? Planiraš li ostati u glazbenim vodama ili imaš nekakvu drugu ideju?
Iako volim biti organizirana, ne planiram baš život unaprijed, a posebno kada je pitanje o daljnjoj budućnosti, zapravo mi se najljepše stvari dogode kada se najmanje nadam, za dalje ćemo vidjeti, ali svakako mi je želja ostarjeti u glazbi, jer bi se u nečem drugom sigurno izgubila, a i glazbu ne smatram poslom već pozivom, pa sam stoga uvjerena da ”ne mogu pobjeći” od nje čak i da hoću. Svima preporučujem da na kraju krajeva rade i ostane u onome što najviše vole jer kako kaže jedna izreka: ”Pronađi posao koji voliš i nećeš morati raditi niti jednog dana svog života”.
Igor Kretonić