Svoj vizualni identitet Đakovo duguje njemu. Svoj kulturni razvoj od druge polovice 19. stoljeća Đakovo duguje njemu. Zadužio je ne samo Đakovo nego Slavoniju, Zagreb, čitavu Hrvatsku i čitavu regiju. Bio je biskup, teolog, političar, pisac, i mecena. Bio je jedna od najznačajnijih hrvatskih ličnosti 19. stoljeća. Napustio nas je na današnji dan 1905. godine, ali njegova ostavština utkana je u naš kulturni identitet. Bio je čovjek ispred svoga vremena – Josip Juraj Strossmayer.

Legenda o dvojici braće

4. veljače 1815. godine u Osijeku su rođeni blizanci Josip i Juraj. Jedan od braće umire na porodu, roditelji nisu sigurni o kojemu bratu je riječ pa preživjelog sina nazivaju Josip Juraj. Ovako glasi nepotvrđena priča o dolasku na svijet Josipa Jurja Strossmayera, ne znamo je li uistinu točna, ali svakako znamo da je datum ispravan.

U gradu na Dravi završava pučku školu i gimnaziju, a zatim odlazi u Đakovo gdje završava dvogodišnji filozofski tečaj u katoličkom sjemeništu. U Pešti je Strossmayer studirao teologiju, a 1834. godine dobio je doktorat iz filozofije. 1838. godine se zaredio, a četiri godine nakon toga postao doktor teologije. Postao je i profesor kanonskog prava nakon svoje disertacije u kojoj je govorio o problemima crkvenog jedinstva. 1849. godine imenovan je biskupom. Još za vrijeme školovanja bio je žestoki pristaša Ilirskog pokreta, što će uvelike odrediti njegovo daljnje djelovanje.

Na prijedlog bana Josipa Jelačića 18. studenoga 1849. imenovan je đakovačkim biskupom. Prigodom ustoličenja u čast i dužnost biskupa Strossmayer je svoj program izrazio riječima “Sve za vjeru i za domovinu.” Tom je vjerskom i narodnosnom programu ostao vjeran čitava života.

Najljepša katedrala od Venecije do Istanbula

Svoj najvažniji projekt kao đakovački biskup, gradnju katedrale Sv. Petra, započeo je 1866. godine. Nacrte za gradnju naručio je u Beču kod poznatog arhitekta Karla Rösnera s kojim je i potpisao ugovor o gradnji koja je trebala trajati 5 godina. Gradnja se međutim protegnula na dugih 16 godina, Rösner u međuvremenu umire, a novi graditelj postaje Bečanin Friedrich Schmidt. Rösner i Schmidt zaslužni su za arhitektonski dio posla, a oslikavanje unutrašnjosti katedrale obavili su njemački slikari, koji su živjeli u Rimu, otac i sin, Alexander-Maximilian Seitz i Ludwig Seitz. Oni su unutrašnjost katedrale oslikali s 43 freske koje su slikali 12 godina. Gradnja katedrale, za koju je potrošeno nevjerojatnih 7 milijuna ciglica, dovršena je 1882. godine.

„Sve za vjeru i domovinu“

Katedrala je samo zrno u pijesku u usporedbi sa svime što je biskup Strossmayer ostavio iza sebe, ali svakako za Đakovčanke i Đakovčane najvažnije zrno.

Nije bio omiljen među svima, najviše neprijatelja imao je zbog svog zalaganja za zajedništvo južnih Slavena unutar Austro-Ugarske Monarhije (austroslavizam), koje bi prema njegovom i mišljenju njegovih istomišljenika riješilo problem neravnopravnosti Slavena u Monarhiji.

Bez obzira na svoje neprijatelje, njegova materijalna i nematerijalna djela (izgradnja katedrale u Đakovu, gradnja zgrade HAZU, govori na Vatikanskom koncilu, dugogodišnje vodstvo Narodne stranke) sama za sebe govore o njegovoj veličini.

Umro je na današnji datum prije 114 godina, a mi mu se samo možemo zahvaliti na svemu što je napravio za Đakovo i Đakovštinu, ali i za čitav hrvatski narod vođen geslom „Sve za vjeru i domovinu“.

Igor Kretonić