Kapucin Ivica Vrbić o iskustvu osobne vjere i misijskome pastoralu u Boliviji

Kapucin iz Minera svjedoči o pouzdanju u Božju providnost i moli Gospodina da umnoži svoja čudesa

“Nije bitno kamo idem, bitno je da je moj Isus sa mnom” kredo je hrvatskog kapucina fra Ivice Vrbića (37), koji posljednje tri godine provodi u Boliviji, siromašnoj zemlji u srcu Južne Amerike, gdje živi i promiče Kristov nauk. Svijest o misijama prati ga još od dječačkoga doba i Radosne vijesti koju je rado čitao, iako su vinkovačke sestre križarice, kako ih fra Vrbić naziva, odigrale presudnu ulogu u odluci da život posveti Bogu i 2009. postane svećenik. O svome životnom putu i misijskom djelovanju ovaj je predani kapucin govorio jučer pred prepunom samostanskom crkvom Presvetog Srca Isusova, redajući neobične doživljaje, iskustva i kušnje iz Minera, ruralnog mjesta koje je od prvog većega bolivijskog grada Santa Cruza udaljeno 80 kilometara.

Isus, suputnik do najzabačenijeg mjesta

Već prvi Vrbićev susret s Bolivijom početkom 2016. dao mu je do znanja koliko je stvarnost zabačenog latinskoameričkog terena drugačija od svega europskog. Skinuo je sat jer vrijeme, kaže, ondje ne znači ništa i počeo učiti jezik. Njegova se župa, sastavljena od 22 filijale, prostire na 2.800 četvornih kilometara i broji oko 50.000 stanovnika. Organizirati pastoral i slaviti sakramente ponekad se čini nemoguće jer su zemljani putevi koji vode do gotovo svih filijala tijekom kišnih razdoblja neprohodni. – Prije godinu dana, na Cvjetnicu, dok sam se vozio od jednog do drugog sela u unutrašnjosti, gdje sam služio mise, nebo se iznenada zamračilo i počela je kiša koja je raskvasila put. Ali, nastavio sam, znajući da me ljudi ondje željno iščekuju i zaglavio u blatu. Na osami, nigdje nikoga, bez pomoći. Ugledao sam tada blagoslovljene hostije na sjedalu do vozačkoga i rekao: Gospodine, ako ne želiš da prenoćimo ovdje, iziđi van i guraj! Upalio sam auto, ubacio u brzinu i uspio se izvući iz blata. To je samo jedna od situacija u kojoj Bog pokazuje svoju prisutnost, svjedoči fra Ivica.

O misijskom poslanju:
Ja sam šuplja lopata koju Gospodin koristi da prebaci milost s jednog kraja na drugi.

Zemlja socijalne i moralne bijede 

Prehrana je u Boliviji vrlo oskudna; kuha se isključivo riža, u koju dodaju mast da bi joj povećali hranjivu vrijednost, a pije čaj. Obrazovanje je svima besplatno, no mnogi završe školu da ne nauče čitati i pisati. Nitko nema zdravstveno osiguranje. Ljudi su anemični, vladaju bolesti, ali i moralna bijeda. Čak 85 posto djece u Boliviji odrasta bez biološkoga oca, a 90 posto vjernika živi u nevjenčanoj vezi. Neke žene imaju šestero djece ili više od tri različita oca, prepričava Vrbić. Zato katolički misionari ondje prvenstveno rade na sakramentalnoj evangelizaciji; posebno s djecom uz pomoć mladih volontera, među kojima će se naći i Đakovčanka Matea Gazilj, posebno s odraslima. U zabačenim misijama, zajedno s časnim sestrama iz Brazila, predaju seksualni odgoj. – Djecu često seksualno zlostavljaju članovi njihovih obitelji, pa im pokušavamo usaditi moralne, ljudske i kršćanske vrijednosti, kako bi jednoga dana formirali zdrave obitelji, kaže fratar. Dok ne svladaju jezik, mladi volonteri uče djecu kako da se okupaju, operu kosu i odrežu nokte, jer im to nitko kod kuće neće pokazati.

O Bogu i čovjeku:
Kad je čovjek svjestan svoje ograničenosti, počinje se pouzdavati u Božju milost i veličinu.

Govoreći o misijskim programima, fra Ivica je spomenuo 150 djece iz najsiromašnijih obitelji, zapuštenih od roditelja, kojima misionari plaćaju učitelja i daju jedan obrok dnevno od mesa i povrća radi sprječavanja anemije, skupljanje lijekova protiv parazita te pomaganje u hrani (grah, ulje, šećer, sol…). Iako je vidio zastrašućuje prizore; drogiranu djecu i ljude kojima je tumor pojeo pola lica, bolivijski misionar iz Minera, koji na misu poziva lupajući željezom o felgu kamiona, ne posustaje. – Nikad nisam volio školu, a postao sam svećenik. Nemam sposobnosti koje mi pomažu u evangelizaciji. Božja je milost učinila svoje, priznaje Vrbić i dodaje: “Bog ne poziva sposobne, ali one koje je pozvao osposobljava!”

Danijel Geošić, foto: Foto&video M