U samom srcu Đakova, u današnjoj Ulici pape Ivana Pavla II., nalazi se Kuća Reichsmann, jedno od najznačajnijih sačuvanih ostvarenja secesijske arhitekture u gradu. Iza njezina prepoznatljivog pročelja krije se povijest koja obuhvaća više naraštaja đakovačkih trgovaca, razvoj građanskog života, gospodarski uspon, ali i tragične sudbine koje su obilježile 20. stoljeće. O povijesti i značenju ove građevine govori Mateo Dragičević, povjesničar i kustos Kulturno-povijesne i Zbirke Domovinskog rata Muzeja Đakovštine.
Kako pojašnjava Dragičević, povijest prostora na kojemu se danas nalazi Kuća Reichsmann seže znatno dalje od vremena nastanka same građevine. Na mjestu današnjih kućnih brojeva 10–14 nekada su se nalazile dvije trgovačko-stambene kuće, povezane s obiteljima Klicić i Poljak. Prema povijesnim istraživanjima, obitelj Klicić bila je povezana s ranim razvojem stalne trgovine mješovitom robom u Đakovu, dok su sredinom 19. stoljeća nekretnine pripadale obitelji Poljak, čiji su se članovi bavili mesarskim obrtom.
Važna prekretnica dogodila se 28. studenoga 1886. godine, kada su trgovac Jakob Reichsmann i njegova supruga Paulina, rođena Lederer, kupili obje nekretnine za 17.000 forinti. Time započinje novo poglavlje povijesti ovoga prostora, koji će se tijekom sljedećih desetljeća razviti u prepoznatljivo trgovačko i stambeno središte obitelji Reichsmann.
Obitelj Reichsmann pripadala je trgovačkom sloju koji je imao važnu ulogu u gospodarskom razvoju Đakova. Njihova djelatnost nije bila ograničena samo na lokalnu trgovinu, nego je uključivala i proizvodnju te izvoz proizvoda izvan gradskih granica.
Današnja Kuća Reichsmann nastala je nakon velikog požara koji je 26. veljače 1915. godine zahvatio tadašnje građevine na ovom prostoru. Na njihovu je mjestu tijekom 1915. i 1916. godine podignuta nova kuća, čiji je osnovni arhitektonski oblik sačuvan do danas. O tim događajima svjedoče i natpisi u ulaznom prostoru građevine: „POŽAR-26-II-1915” i „SAGRADJENO 1915-1916”.
Prema Dragičevićevu povijesnom prikazu temeljenom na lokalnoj dostupnoj literaturi, upravo je ta građevina vrijedan primjer razvoja građanske arhitekture Đakova početkom 20. stoljeća. Njezino reprezentativno secesijsko pročelje odlikuju istaknuti rizaliti, razvedeno krovište, geometrijski i biljni ukrasi te bogato oblikovani arhitektonski detalji. U stručnoj literaturi kao mogući projektanti spominju se Viktor Axmann i njegov suradnik Ivan Domes, no autorstvo projekta nije pouzdano utvrđeno.
Posebnost Kuće Reichsmann nije samo njezin vanjski izgled. Iza reprezentativnoga uličnog pročelja nalazili su se gospodarski prostori i skladišta, što pokazuje kako su u tadašnjem građanskom životu stanovanje i trgovina bili neposredno povezani. Kuća je istodobno predstavljala obiteljski dom, poslovni prostor i mjesto odvijanja trgovačke djelatnosti.
Jedno od posebno zanimljivih poglavlja njezine povijesti vezano je uz Strossmayerovu šljivovicu, proizvod koji je svojedobno pronalazio kupce i izvan Đakova. Trgovačko poduzeće „D. Reichsmanna sin” bavilo se trgovinom mješovitom robom, proizvodnjom rakije i izvozom Strossmayerove šljivovice. O trgovačkim kapacitetima obitelji Reichsmann najbolje govori procijenjena količina prodane šljivovice koja je iznosila između 10 000 i 15 000 litara godišnje Ovaj podatak, uz ostale povijesne zapise, svjedoči o razvijenoj trgovačkoj djelatnosti i gospodarskim vezama koje su đakovački poduzetnici ostvarivali izvan lokalne sredine. Obitelj Reichsmann tako je bila dijelom širega procesa gospodarskog razvoja i modernizacije grada.
No, povijest ove kuće ne može se odvojiti ni od sudbine židovske zajednice u Đakovu, čiji su pripadnici desetljećima sudjelovali u oblikovanju gospodarskog i društvenog života grada.
Tijekom Drugoga svjetskog rata, u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, obitelj Reichsmann bila je pogođena progonima i oduzimanjem imovine. Povijesni dokumenti potvrđuju da je trgovačko poduzeće „D. Reichsmanna sin” 1942. godine oduzeto dotadašnjem vlasniku i preneseno na NDH. Prema podacima Židovskoga biografskog leksikona, Dane Reichsmann i njegova supruga stradali su u nacističkom koncentracijskom logoru Auschwitz. Iako Muzej Đakovštine trenutačno ne raspolaže izvornom dokumentacijom kojom bi se navedeni podatak mogao neovisno potvrditi, takav se navod može promatrati u kontekstu sustavnog progona i stradanja židovskog stanovništva tijekom Drugoga svjetskog rata, osobito u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. Međutim, za konačnu potvrdu okolnosti njihove smrti potrebna su dodatna arhivska istraživanja
Upravo ta tragična povijest, uz gospodarski doprinos obitelji, Kući Reichsmann daje i posebno memorijalno značenje. Ona ostaje materijalno svjedočanstvo prisutnosti židovske zajednice u Đakovu, njezina doprinosa razvoju grada, ali i progona koji su tijekom Drugoga svjetskog rata obilježili sudbine brojnih obitelji.
Nakon završetka rata građevina je nastavila imati važnu ulogu u trgovačkom životu Đakova. Njezine su prostore koristila trgovačka poduzeća, među kojima Velepromet i kasnije Trgopromet, a u pojedinim su dijelovima djelovale i društvene organizacije. Tijekom desetljeća u njoj su se izmjenjivali različiti poslovni sadržaji, zbog čega je ostala sastavni dio svakodnevice brojnih generacija Đakovčana.
Kuća Reichsmann danas je pojedinačno zaštićeno nepokretno kulturno dobro Republike Hrvatske, upisano u Registar kulturnih dobara pod oznakom Z-3866. Njezina vrijednost proizlazi iz arhitektonskih obilježja, urbanističkog položaja, gospodarske povijesti i društvenog značenja.
Promatrajući njezinu povijest u cjelini, Dragičevićev stručni prikaz upućuje na činjenicu da Kuća Reichsmann nije samo vrijedan primjer secesijskog graditeljstva. Ona je i svjedok vremena u kojemu se Đakovo razvijalo kao trgovačko, gospodarsko i građansko središte, prostor u kojemu su se isprepletale sudbine različitih obitelji, kultura i naraštaja.
Kuća Reichsmann stoga zauzima posebno mjesto u povijesnoj i kulturnoj baštini Đakova. Njezina priča istodobno je priča o razvoju grada, njegovim stanovnicima, poduzetničkom duhu, gospodarskim uspjesima i teškim povijesnim iskustvima. Upravo u toj povezanosti arhitekture, ljudi i događaja sadržana je njezina trajna vrijednost za povijesno pamćenje i identitet Đakova.
Izvor: Grad Đakovo
Foto: Muzej Đakovštine – iz arhive Željka Lekšića