Šećući Splitom po Marjanu naići ćete na bistu Luke Botića. Šećući đakovačkim Korzom naići ćete na skulpturu Luke Botića. Na koji način osim preko spomenika on povezuje Split i Đakovo?
Od Splita do Đakova
Luka Botić rođen je 1830. godine u siromašnoj splitskoj obitelji nastanjenoj u Velom varošu. Majka ga je nastojala spasiti od siromaštva i pružiti mu obrazovanje te ga je uputila u sjemenište nakon kojega je otišao studirati teologiju u Zadar. Međutim, nikada nije postao svećenik, nego napušta teologiju i kreče na put kroz Bosnu i Srbiju u Zagreb. Na putu je upoznao narodnu pjesmu i običaje bolje nego itko od tadašnjih hrvatskih književnika što će ostaviti značajan trag u njegovom književnom radu.
U Zagrebu Luka Botić radi u tiskari Ljudevita Gaja, gdje se u njemu budi preporodni plamen. Zagrebački život prolazi mu u bijedi te se na preporuku seli u Đakovo, na dvor biskupa Strossmayera. Strossmayer u njemu prepoznaje nacionalnog romantika uzavrelog preporodnog duha i Botić postaje jedan od prvih umjetnika pod biskupovim mecenatom. Desetak đakovačkih godina bile su najplodnije razdoblje Botićevog književnog stvaralaštva i tada nastaju njegova najpoznatija književna djela: „Pobratimstvo“, „Bijedna Mara“, „Petar Bačić“ i „Dilber Hasan“.
Politička karijera i kraj
Nakon plodnih đakovačkih godina Botićev život ulazi u nemirnije vode u kojima sklapa dva braka tragičnog završetka u kojima mu umiru žene i djeca. Također ostaje i bez posla jer odbija položiti zakletvu austrijskom caru Franji Josipu koju su morali položiti svi vlastelinski činovnici.
Razočaran se vratio u rodni Split, ali njegova politika vrlo brzo ga je natjerala na bijeg i ponovni povratak u Đakovo, gdje ga Đakovčani 1861. biraju za svog narodnog zastupnika u Hrvatskom saboru. Botić u Saboru podržava Strossmayerovu Narodnu stranku i smatra kako bi se svi intelektualni i politički potencijali Južnih Slavena austrijske carevine trebali okupiti oko Zagreba i Hrvatske. Bio je oštar zagovaratelj ujedinjenja Hrvatske i Dalmacije.
Njegova politička karijera nije potrajala, budući da 22. kolovoza 1863. nakon teške bolesti umire u Đakovu.
U privatnom životu sreća ga nije mazila, ali iza sebe je ostavio književan opus koji zauzima značajno mjesto u hrvatskoj književnosti 19. stoljeća. U njegovim djelima ne odražava se samo njegov društveno-politički svjetonazor, nego i njegov romantičarski karakter. U njegovim djelima odražavalo se sve ono u međuljudskim odnosima za što se danas zalažemo u tolerantnom svijetu. Smatra se osnivačem hrvatskog romantičnog epa.
Rođen je u Splitu, došao je u Đakovo u kojemu se ostvario kao jedan od najznačajnijih književnika svoga doba, na kraju je u Đakovu i preminuo. S pravom se može reći kako je Luka Botić bio Splićanin koji je postao Đakovčanin.
Igor Kretonić