Misu zadušnicu za sve vjerne mrtve u đakovačkoj je prvostolnici sv. Petra na Spomen svih vjernih mrtvih – Dušni dan, 2. studenoga 2020. predvodio pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić, uz koncelebraciju đakovačko-osječkog nadbiskupa Đuru Hranića, đakovačko-osječkog nadbiskupa u miru Marina Srakića te svećenike koji su na službi u središnjim nadbiskupijskim ustanovama.
Uvodeći u misno slavlje biskup Ivan spomenuo se riječi sv. Ivana Pavla II., izgovorenih 2003. godine: „Molim vas, budite sa mnom! Molite za mene i poslije moje smrti!“ U tim riječima koje je sveti papa izgovorio upravo one godine u kojoj je i osobno pohodio đakovačku katedralu, a čije se 100. obljetnice rođenja ove godine spominjemo, dan nam je snažan primjer razumijevanja važnosti i pouzdanja u molitvu za pokojne, rekao je mons. Ćurić.
U tom je smjeru razvijao i poruku misne homilije, rasvjetljujući kršćanski stav što ga je potrebno izgraditi pred činjenicom ljudske smrti. „U taj stav potrebno je uključiti razumijevanje cjelokupnoga života, svih svojih iskustava i relacija. A u tom će nas najviše obasjati ona istina koju stavljamo u red najdubljih, vječnih istina koja se odnosi na naše zajedništvo s Bogom. Upravo u svjetlu te istine mi kršćani pristupamo i čovjekovoj smrtnosti, našoj ljudskoj ranjivosti i prolaznosti“, istaknuo je biskup.
Na tom tragu biskup Ivan nadalje je tumačio pouku misnih čitanja iz Knjige tužaljki i Ivanova evanđelja. „Riječima „Idem pripraviti vam mjesto – da i vi budete gdje sam ja“ (Iv 14,3) Isus navješćuje svoju smrt, svoje uskrsnuće i uzašašće, ali navješćuje i vječnost, kojoj želi privesti sve svoje učenike. On, koji je „Put, Istina i Život“ otvara novu perspektivu. Kad je svojim utjelovljenjem postao dionikom našeg vremena, Bog je ušao u našu smrtnost i našem je životu omogućio sudjelovanje na Božjoj vječnosti. Eto nam, predragi, divne istine i trajnog izvora naše životne nade: naše vrijeme nije puka prolaznost. Kad brojimo dane i godine, ne idemo tek prema svršetku, smrti, nego je naše postojanje već sada, u ovom svijetu i vremenu usmjereno prema punini života u vječnosti“, istaknuo je.
U poticajnim riječima biskup je naveo i svjedočanstvo jednog vjernika laika s područja Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji upravo navještaj uskrsnuća s velikim zanosom želi staviti u središte života i svojih djela te ovako svjedoči: „Živim jako vjerujući u uskrsnuće, jako, jako!“, dodajući kratko tumačenje: „Uskrsnuće vidim u svim ljudskim činima dobrote, ljubavi, nesebičnosti, opraštanja, jer je u svemu tome slutnja uskrsnuća. U svemu je tome prisutan uskrsli Isus koji nam daje snagu koju je ljudskim očima teško očekivati.“ Mons. Ćurić potom je nastavio:„Spomen naše pokojne braće i sestara svakome od nas vjernika pruža priliku da se još snažnije vinemo do „istinskih dometa vjere u uskrsloga Krista“ (usp. KKC, 1687), svjesni da se osnovni navještaj i poslanje s kojom su u svijet među ljude i narode krenuli Kristovi učenici odnosila upravo na istinu uskrsnuća, koja uključuje i nadu našeg uskrsnuća. U taj navještaj mi ugrađujemo svoje molitve za pokojne, prinoseći ovu euharistiju, koja je za njih i za sve nas „zalog buduće slave”.