Zbog tmurnih je oblaka već treću godinu uzastopce Rosetin humanitarni “Nebeski hvalospjev” Strossmayerovu katedralu kao najljepšu moguću kulisu morao zamijeniti dvoranom Centra za kulturu, koja je sinoć bila ispunjena do zadnjeg mjesta. Poziv za nastup đakovačkim sestrama glazbenicama Maji i Zrinski Posavec, pred domaćom publikom, bio je za rosete pun pogodak. Posjetitelji su skoro dva sata, unatoč vrućini u dvorani, “upijali” svaki stih i ton, počevši od bezvremenskih hitova Leonarda Cohena u besprijekornoj Majinoj izvedbi, uz pratnju iskusnog jazz gitarista Ivana Kapeca, do Zrinkinih autorskih pjesama i obrada etno skladbi, kojima su poseban ugođaj dali Borna Šercar na udaraljkama i Hrvoje Galler na klaviru.
Večer dobrih vibracija Maja je otvorila Cohenovom “Joan of Arc” za, kako je rekla, sve hrabre žene, a najtoplije prihvaćena pjesma od za ovu prigodu odabranih bila je “Hallelujah” koju je s njom pjevala i dvorana. Nizale su se “Suzanne”, “First We Take Manhattan”, “Dance Me To End of Love” i druge. Da iz Maje progovara strast prema sceni stopljena s glazbom vidjelo se po svakom njezinu pokretu tijela, savršeno usklađenim s glazbenim interpretacijama slavnoga kanadskog kantautora.
Sestra Zrinka, u skladu sa svojim temperamentom i preferiranim glazbenim žanrom ponudila je nešto sasvim suprotno, a opet neodoljivo. Majinu intimnu interakciju s publikom zamijenila je u trenutku Zrinkina “vrckavost” i energičnost. Izvela je obrade izabranih narodnih pjesama u modernim aranžmanima, poput “Zumbul Jelo” i “Sve se more”, ali i svojih autorskih skladbi “Kos” i “Za tebe”, čemu bogatstvo zvuka raznovrsnih udaraljki u Šercarovoj predanoj izvedbi i Gallerovo prebiranje po klavirskim tipkama daju posebnu atmosferu. Zrinka, kazala je sama, za svoje pjesme uzima motive iz narodne tradicije, nastojeći ih nekonvencionalnim aranžmanima sačuvati te približiti širem krugu poklonika takvog tipa glazbe. Ne čudi kako je Đakovčanima zato posebno sjela Škorina “Šumi, šumi javore”, dok je krajnje neobično uz udaraljke bilo čuti svima dragu i poznatu “Đakovo, Đakovo, grade”.
U zajedničkom su nastupu na kraju koncerta sestre Posavec izvele obradu antologijske “Kukuruzi se njišu” iz 1969. godine i “Sve je daleko” Vice Vukova, pjesmu koja ih, otkrile su, vraća u ranu mladost i Tenu, gdje su stasale te stekle prve vokalne vještine.
Kao pokrovitelji, koji su “Nebeski hvalospjev” dopratili do punoljetnosti i 18. godine održavanja, Grad Đakovo i Đakovačko-osječka nadbiskupija ni ovaj put nisu odbili biti dobročinitelji, baš kao što je plemenitu gestu učinio svatko tko je s 20 kuna kupnjom ulaznice sinoć pomogao ženama oboljelima od raka dojke. Od prošlogodišnjega “Hvalospjeva” bitku s okrutnom bolešću izgubile su dvije članice udruge, rosete kojima su, umjesto anđeoskog zbora i orkestra, sinoć pjevale Maja i Zrinka Posavec, a svirali njihovi vrsni glazbeni gosti suradnici.
Danijel Geošić, foto: Silvija Butković