Pod kišom čelika, ognja i smrti, kao što kaže pjesma Hrvoja Hegedušića, trpio je Vukovar kroz čitavu jesen 1991. godine. Napadan svakodnevno, herojski je izdržao gotovo tri mjeseca i skupo prodao svoju kožu.
Napadalo ga je ukupno 11 brigada operativne vojske JNA, od čega devet oklopno – mehaniziranih, uz postrojbe Teritorijalne obrane Srbije i pobunjenih hrvatskih Srba, te paravojnih dragovoljačkih postrojbi kao što su Arkanovci i Šešeljevci. Napadalo ga je stalno angažiranih preko 20 tisuća vojnika, a u trenutku zauzimanja više od 50 tisuća. Napadali su ga tenkovi, topovi, transporteri, zrakoplovi…
Branila ga je šaka heroja. Postrojbe Zbora narodne garde (ZNG), čiji jedan dio je tijekom bitke službeno postao Hrvatska vojska (HV), Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) i naoružane dragovoljačke postrojbe Narodne zaštite. Pred kraj rujna obrani se priključilo i 58 pripadnika HOS-a, od kojih se 25 nikada nije vratilo kući. Krajem rujna je od pripadnika naoružanih postrojbi osnovana 204. Vukovarska brigada pa možemo reći kako je Vukovar branilo oko 1800 slabo naoružanih branitelja, među kojima su se našli i đakovački dragovoljci.
Gotovo tri mjeseca grad je trpio napade višestruko jače vojske. Gotovo tri mjeseca grad je trpio svakodnevna granatiranja, kada je na njega znalo pasti i preko 10 tisuća granata. Gotovo tri mjeseca nadljudskim naporima branjeni su Mitnica, Sajmište, Lužac, Budžak, Borovo naselje, Trpinjska cesta. Gotovo tri mjeseca grad je stajao.
Kako je vrijeme odmicalo, grad se našao u potpunom okruženju, redom su padala mjesta oko samog grada, a njega je bilo sve teže braniti. Sredinom studenog postalo je jasno kako gradu nema spasa.
Do ponedjeljka 18. studenog 1991. okupiran je veći dio Vukovara, dan kasnije i Borovo naselje, a crni oblak se nadvio nad gradom.
Nakon okupacije grada uslijedila su masovna smaknuća branitelja i civila, grad je opljačkan, a njegovo stanovništvo prognano.
Grad, koji je prema planu JNA, trebao biti osvojen u jednom danu, odupirao se gotovo tri mjeseca i ušao u legendu. Grad je postao legenda i heroj, a još veći heroji postali su njegovi branitelji i stanovnici. Grad je postao simbol i dao je mnoge heroje koje nema smisla poimence navoditi, jer popis bi bio predugačak.
Mi ga se u studenom sjetimo svake godine, sjećamo ga se i danas, nakon 33 godine, sjetimo se svih oko 2500 poginulih, svih oko 3000 ranjenih i svih ostalih koji su dali svoj obol u ispisivanju vukovarske legende.
Vukovar je grad heroj i grad heroja te ga nikada ne treba zaboraviti, jer kako pjesma s početka teksta kaže: „Iz krvi i bola niknut će cvijeće i nikada narod zaboravit’ neće Vukovar.“.
Igor Kretonić
Foto: Grad Đakovo