Đakovački susreti hrvatskih književnih kritičara, nacionalna manifestacija hrvatske književne kritike, obilježili su prošle 25. obljetnicu, ne samo utemeljenja, već i kontinuiranog održavanja. Od 1999. Susrete prati i Zbornik koji je ove godine objavljen 25. puta, a objavljuju ga Ogranak Matice hrvatske u Đakovu i Slavonsko-baranjsko-srijemski ogranak Društva hrvatskih književnika. Urednik Zbornika je Mirko Ćurić, a na 177 stranica Zbornik donosi tekstove suvremenih kritičara i kritičarki, ali se nakon uvodnika, prigodnim tematom vraća na početak XX. stoljeća, jer po izboru Ivana Stipića saznajemo kako su književnu kritiku o djelima Ivane Brlić Mažuranić pisali Antun Gustav Matoš, Antun Branko Šimić, Julije Kempf, Dragutin Domjanić i Ulderiko Donadini.
- Đakovački susreti hrvatskih književnih kritičara bili su posvećeni odnosu hrvatske književne kritike prema važnim djelima za djecu i mladež pa je toj temi posvećen dio zbornika. Jedan od oblika vrednovanja ovog tipa književnosti, pa i davanja svojevrsnih pobuda na čitanje djeci i roditeljima, u rukama je prosudbenih povjerenstava nagrada za knjige namijenjenima za djecu i mladež. Jedna od najuglednijih takvih nagrada je ona koja nosi ime po Anti Gardašu, a dodjeljuje se za najbolju proznu knjigu za djecu i mladež objavljeno u jednoj kalendarskoj godini. Nagrada se dodjeljuje od 2008., a do sada je nagrađeno 17 autora i autorica. Prosudbeni odbor nije se previše mijenjao, a činili su ga u različitim kombinacijama: Stjepan Tomaš, Branka Primorac, Tito Bilopavlović, dr. Dubravka Težak, dr. Diana Zalar te dr. Tomislav Zagoda. Na natječaj je stizalo u prosjeku oko tridesetak naslova godišnje, a Povjerenstvo je radilo uži izbor te je osim obrazloženja nagrađene knjige pokušava ukazati i na glavne smjerove, teme i motive unutar prozne književnosti za djecu i mladež.
I ove godine Jasna Horvat i Ivan Lendić prilažu tekst koji se na znanstveni način bavi određenim aspektima književne kritike. Tekst „Višestruki alter ego književnog teksta“ na poseban način pristupa odnosu kritičara i teksta.
Kao poticaj za bavljenje književnom kritikom zbornik donosi po pet kritika dvije mlade kritičarke: Paule Rem (1995.) iz Osijeka i Marije Pavković Baković (1996.) iz Tomislavgrada. Ova dva zanimljiva kritičarska rukopisa još jednom opovrgavaju teze o krizi ili nepostojanju hrvatske književne kritike, koje često označavaju nepostojanje prostora za objavljivanje ili nedostatak poticaja za bavljenjem književnom kritikom. Dobitnica Nagrade Julije Benešić jubilarnih, 25. Đakovačkih susreta hrvatskih književnih kritičara je književna kritičarka, prevoditeljica i znanstvenica Željka Lovrenčić za knjigu kritika „Samo kritično, molim” dok je kazališna kritičarka Anđela Vidović dobila Povelju uspješnosti za niz kritika objavljenih u elektronskim i tiskanim medijima. Zbornik tradicionalno donosi obrazloženje Nagrade Julija Benešića koje je napisao Goran Rem, dok je obrazloženje Povelje uspješnosti napisao Ivan Trojan. Završne stranice Zbornika, pripale su kronici 25. Đakovačkih susreta hrvatskih književnih kritičara