Ime mu se prvi puta spominje u 13. stoljeću, a prostor mu je naseljavan još od neolitika i svjedočio je kasnijim rimskim osvajanjima. Svjedočio je i „Bitki kod Gorjana“, a kasnije i preživio vladavinu Turaka u trajanju više od 150 godina. Doživio je razvoj pod brojnim biskupima među kojima se isticao Strossmayer te izrastao u pravo „srce Slavonije“. Preživio je Svjetske ratove, najkrvavije sukobe u povijesti čovječanstva, a zatim i Domovinski rat u kojemu je odigrao nemalu ulogu. Gledao je rast katedrale, ergele i svega ostaloga što mu danas daje identitet. Grad je sve to izdržao i u svim tim događanjima rastao da bi postao prepoznatljiv simbol Slavonije i Hrvatske. Ime mu je Đakovo i danas slavi svoj 780. rođendan.

Rimsko naselje Certissa

Đakovo slavi svoj 780. rođendan, ali povijest naseljavanja ovih prostora seže puno dublje u prošlost. Razni ostaci koji datiraju u 5500. godinu prije Krista svjedoče kako je ovaj prostor naseljavan još od neolitika. Prostori Đakovštine naseljavani su i za vrijeme Rimskog Carstva. Rimski car August u prvom stoljeću prije Krista osvaja Ilirik, pokrajinu kojoj su pripadali i ovi prostori. Važne bitke za Ilirik vodile su se i na rubovima Đakovštine. Nedaleko od današnjeg Đakova nalazilo se rimsko naselje Certissa, o čemu nam svjedoče brojni nalazi s nalazišta Štrbinci.

Prvo biskupski, a zatim i turski posjed

Đakovo se prvi puta pod imenom Dyaco spominje 1244. u darovnici Bele IV., a  ime Đakovo spominje se i 1239. godine u darovnici hrvatskog hercega Kolomana bosanskom biskupu Ponsi, kojom biskupi postaju gospodarima Đakova i Đakovštine, a Đakovo biskupski grad ostaje sve do danas. Upravo se na taj događaj danas gleda kao na formalni osnutak grada Đakova.

Nešto kasnije u 14. stoljeću Đakovo je dobilo i važno političko značenje. U njemu je više puta boravio bosanski ban Tvrtko, a prostor Đakovštine odigrao je i važnu ulogu u previranjima oko izbora novog kralja nakon smrti Ljudevita I. te svjedočio „Bitki kod Gorjana“ čiji prikaz imamo na slici Otona Ivekovića  vijećnici grada Đakova.

Tursko osvajanje Europe nije izbjeglo ni Đakovo, te je od 1536. pa sve do 1687. bilo turski posjed. Grad je nosio naziv Jakova, u njega su doseljavani brojni muslimani, srušene su gotovo sve katoličke crkve i sagrađene su džamije. Među njima je najpoznatija Ibrahim-pašina džamija koja je nakon odlaska Turaka pretvorena u katoličku crkvu (danas đakovačka župna crkva Svih Svetih poznatija kao „Mala crkva“).

Uzdignuće pod palicom raznih biskupa

Nakon odlaska Turaka Đakovo broji samo 13 naseljenih kuća, ali biskupi ga u sljedećem razdoblju postepeno podižu i daju mu obrise pravoga grada.

Godine 1773. Đakovo postaje središte sjedinjenih biskupija Bosansko-đakovačke i Srijemske koje obuhvaćaju sve sjeveroistočne hrvatske krajeve.

Pod pokroviteljstvom brojnih biskupa u Đakovu raste ergela. gradi se Bogoslovno sjemenište, nastaju brojni sakralni, ali i svjetovni objekti.

Najveći razvoj Đakova i Đakovštine dogodio se za vrijeme velikog mecene, biskupa Josipa Jurja Strossmayera, o čemu nam svjedoči i današnji izgled grada u kojemu se ističe velebna katedrala Svetog Petra koja je građena od 1866. do 1882. godine.

Važno središte ovoga dijela Slavonije

Đakovo raste i dalje, ali u 20. stoljeću njegov napredak u nekoliko navrata zaustavljaju ratovi. Naročito velike štete ostavio je Drugi svjetski rat, ali grad se i nakon njega nastavio razvijati. Razvija se drvna industrija, kemijska industrija, proizvodnja opeke, obrtništvo, trgovina Đakovo postaje važno središte ovoga dijela Slavonije. Dolazi i do kulturnog razvoja grada, o čemu nam svjedoče prvi „Đakovački vezovi“ održani 1967. godine. Dolazi i do povećanja stanovništva te gradnje brojnih obiteljskih kuća i poslovnih prostora.

Đakovo su u 20. stoljeću kao važnu destinaciju prepoznale i mnoge poznate osobe pa je grad tako posjetio kardinal Roncalli, kasniji papa Ivan XXIII. Dobri, a kasnije i britanska kraljica Elizabeta II.

U Đakovu se također stvarala Hrvatska

Kao razvijen grad Đakovo je dočekalo, rat za neovisnost Hrvatske, Domovinski rat. Brojni dobrovoljci uključili su se u obranu domovine priključivši se 122. brigadi HV Đakovo. Nakon dugo vremena, 15. rujna 1991., ponovno su vođene borbe u samom gradu između Hrvatskih snaga  i jedinica bivše JNA. Nakon trodnevnih borbi jedinice JNA su se predale hrvatskim braniteljima iz Đakova. Đakovo je obranjeno, Hrvatska je stvorena, a grad dalje nastavlja život u miru.

Problemi koje donosi budućnost

U novijoj povijesti ostat će upamćen 7. lipnja 2003. godine, kada je Đakovo posjetio papa Ivan Pavao II., poglavar Rimokatoličke crkve, nasljednik Svetoga Petra. Također važan događaj za Đakovo dogodio se 18. lipnja 2008. kada je njegov nasljednik Benedikt XVI. uzdigao biskupiju Đakovačko-osječku na metropolitansko sjedište.

Danas se Đakovo kao i ostatak Hrvatske bori s odlaskom stanovništva u inozemstvo, ali grad je preživio razna teška razdoblja u svojoj povijesti, doživio 780. rođendan, izdignuo se iznad svih problema te nemamo zašto sumnjati da će svladati i sve probleme koje pred njega postavi budućnost.

Sretan ti rođendan grade, ostani i dalje ponosno „srce Slavonije“!

Igor Kretonić