Poveznica Ivana Meštrovića i Slavonije dovodi nas do 1883. godine, odnosno do 15. kolovoza te iste godine. Naime, njegovi roditelji, Mato i Marta Meštrović, iz Otavica u Drniškoj krajini, kreću u Slavoniju u berbu kukuruza (negdje možemo naići i na to da mu je otac bio nadničar na pruzi) i igrom slučaja u nastambi željezničkog vagona (nema potvrde ovoj tezi, neki tvrde da je rođen u polju) u Vrpolju rađa im se sin Ivan.
Tako je Ivan Meštrović prve dane života proveo u Vrpolju (nikad više nije posjetio Vrpolje, samo je jednom prolazio na putu za Đakovo), a obitelj se vrlo brzo vraća u svoje Otavice.
Njegova obitelj bila je seoska, katolička, a kao dijete, Meštrović je slušao epsku poeziju, narodne pjesme i povijesne balade, dok je čuvao ovce.
Od djetinjstva rezbario u drvu. Nakon kraćega naukovanja u klesarskoj radionici Pavla Bilinića u Splitu, otišao je u Beč; ondje se isprva školovao kod Otta Königa, potom na Akademiji (1901–06). Na izložbi secesije u Beču 1903. prvi je put javno izložio svoja djela.
Živio je, boravio i stvarao u brojnim svjetskim centrima, između ostalih i Parizu, Cannesu, Zagrebu, Beogradu, Rimu, Genevi i Lausanni.
Od 1922. god. djeluje i kao sveučilišni profesor, a godinu kasnije postaje rektor Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Imao je niz samostalnih izložbi i sudjelovao u brojnim skupnim izložbama u domovini i svijetu, izlažući u velikim svjetskim muzejima. Između ostalog, samostalno je izlagao i na XI. Biennaleu u Veneciji, u Victoria and Albert Museumu u Londonu, u Parizu, Pragu, New Yorku, Buffalu, Detroitu, Rochesteru, Chicagu, St. Luisu, Bostonu i Clevlandu. 1947. na poziv Američke akademije znanosti i umjetnosti izlaže u Metropolitan Museumu u New Yorku kao prvi živući umjetnik kojemu je taj muzej organizirao izložbu. 1947. god. odlazi živjeti u SAD gdje je imenovan profesorom na Umjetničkoj školi pri Syracuse Univeristy, New York. Od 1955. god. živi i održava predavanja na postdiplomskom studiju sveučilišta Notre Dame, South Bend, Indiana.
Meštrovićeva djela danas su izložena diljem Hrvatske i svijeta, a značajan dio svojih radova umjetnik je posvetio i darovao zavičaju.
Sredinom tridesetih godina Hitler ga je pozvao da održi izložbu u Berlinu, ali je Meštrović odbio. Nakon talijanske okupacije Splita zbog fašista bježi u Zagreb. Međutim u Zagrebu su ga uhitili, zatvorili u zatvor na Savskoj Cesti i osudili na smrt. U zatvoru je ostao pet mjeseci, prije nego što je na nagovor Vatikana oslobođen 1942. godine.
Ivan Meštrović preminuo je u noći sa 16. na 17. siječnja u South Bendu. Prema njegovoj posljednjoj želji tijelo mu je prebačeno u rodnu zemlju, gdje je trebalo biti izloženo dva dana u crkvi Sv.Marka u Zagrebu te potom dva dana u crkvi Sv.Križa u Splitu no komunističke vlasti tijelo se poslale u Drniš, a potom u Otavice gdje je 24.1.1962. sahranjen u obiteljskom mauzoleju, crkvi Presvetog Otkupitelja.
Spomen galerija Ivana Meštrovića u Vrpolju svečano je otvorena 3. lipnja 1972. Od početka sa stalnim postavom Meštrovićevih djela, 20 skulptura u gipsu posuđenih iz Atelijera Meštrović iz Zagreba i Gliptoteke HAZU te dvije skulpture u bronci, vlasništvo društva („Majčina briga“ i „Autoportret“).
Igor Kretonić