U Spomen-muzeju biskupa Josipa Jurja Strossmayera danas je održana komemoracija povodom smrti akademske slikarice Nevenke Lovrić Baruh kojoj je među ostalima nazočio i zamjenik gradonačelnika Grada Đakova Robert Francem. Na komemoraciji su govorili: ravnatelj Spomen-Muzeja biskupa Strossmayera mr. sc. Tadija Crnjak, đakovačko-osječki nadbiskup u miru dr. sc. Marin Srakić te prof. Mirko Ćurić.

Nevenka Lovrić je rođena 14. lipnja 1925. u zgradi u kojoj se danas nalazi Spomen-muzej biskupa Strossmayera. Diplomirala je 1954. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Antuna Mezdjića. Naredne dvije godine suradnica je Majstorske radionice Krste Hegedušića zajedno s Ferdinandom Kulmerom, Vaskom Lipovcem, Ivom Kalinom i drugima. Nakon iskustva u Majstorskoj radionici kreće vlastitim likovnim putovima. Osim slikarskim radom, bavila se i novinskom ilustracijom. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu (Zagreb, Zadar, Opatija Ljubljana, Dubrovnik, Beograd, Osijek, Oprtalj, Hannover, Breda, Schiedam…), ali je zapravo njena karakteristika svojevrsna umjetnička samozatajnost, odnosno neopterećenost javnim predstavljanjima svojih djela. Veliki dio života provela je izvan umjetničkih središta, malom u istarskom Oprtlju, a zadnjih dvadesetak godina života provela je u Zagrebu u Domu za stare i nemoćne “Zaklada Lavoslava Schwarza“ u kojem je preminula 13. ožujka 2020. godine. Sahranjena je 23. ožujka 2020. na Mirogoju u Zagrebu.

Ravnatelj Spomen-Muzeja biskupa Strossmayera mr. sc. Tadija Crnjak podsjetio je da je slikarica Nevenka Lovrić Baruh s obitelji živjela u zgradi današnjeg Muzeja te je kasnije ostala vezana uz njega. „Tu vezu kasnije je i pokazala tako što je Muzeju darovala nekoliko svojih djela, slika, koje smo mi ovdje kasnije izložili“, rekao je mr. sc. Crnjak. Prof. Mirko Ćurić podsjetio je na posljednji susret sa slikaricom početkom ove godine. „Još 2005. godine slikarica je Muzeju poklonila četiri slike, a sada je željela pokloniti još dvije. Na jednoj je bila slika žene, njezine susjede iz Ilače, a na drugoj je bila njezina majka. Nažalost, do ove druge nismo došli“, kazao je prof. Ćurić pokazavši izloženu sliku žene iz Ilače. Rekao je i kako je sa slikaricom tijekom zadnjeg susreta najviše razgovarao o Đakovu.

Izvor: Grad Đakovo