Udruga veterana 122. brigade HV Đakovo organizirala je u nedjelju, 10. srpnja, u Jurjevcu Punitovačkom obilježavanje 30. obljetnice stradavanja braće Stjepana i Zlatka Kolarika, poginulih 1992. u Domovinskom ratu u točno 3 mjeseca razlike.
Svečanost obilježavanja počela je u 8:45 sati polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća na grobu poginule braće na jurjevačkom groblju u nazočnosti najbližih Stjepana i Zlatka, predstavnika punitovačke Općine, mještana Jurjevca i pripadnika Udruge veterana 122. brigade HV-a Đakovo s predstavnicima ogranaka Đakovštine.
U 9:30 sati uslijedilo je euharistijsko slavlje u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije koje je predvodio punitovački župnik dr. sc. Đurica Pardon. Crkva je bila premala da primi sve nazočne na slavlju koje su mještani punitovačke Župe i Općine, a i mnogi drugi pratili u okruženju crkve. Slavlju je uz zahvalnost župnika nazočio i Borna Marinić, povjesničar i voditelj na Katoličkom radiju, emisije o hrvatskim braniteljima
Po završenom misno slavlju brojni su se u svečanom mimohodu uputili do spomen obilježja postavljenog ispred jurjevačkog doma, postavljenog na inicijativu Udruge veterana 122. brigade HV-a Đakovo, ogranka Punitovci, podignutom od mještana sela punitovačke Općine, uz potporu općinskog Proračuna u zajedništvu sa punitovačkim ogrankom Udruge te dobrovoljnim radom jurjevačkih članova punitovačkog ogranka Udruge veterana 122. brigade HV Đakovo.
Nakon intoniranja hrvatske himne, minute šutnje i stihova dijela pjesme Zlatka Carevića „Stari moj“ spomen obilježje su otkrili otac poginulih branitelja Josip i Stjepanova kćerka Ivona.
Vijence koje su u svečanim odorama nosili pripadnici Udruge vojne policije OBŽ položili su uz paljenje svijeća; članovi obitelji branitelja Stjepana i Zlatka zajedno sa članovima i Udruge veterana 122. Brigade HV Đakovo s predsjednikom Jozom Totićem; ispred OBŽ i župana Ivana Anušića vijenac je položio Antun Blažević sa suradnicima u pratnji Stipe Modrića i suradnika u Koordinaciji udruga branitelja i stradalnika Domovinskog rata OBŽ; Općina Punitovci s načelnicom Jasnom Matković i vijećnicima. Cvijetni aranžman položili su članovi ŠRU Jurjevac, a svijeće su upalili i pripadnici Kordinacije udruga branitelja i stradalnika Domovinskog rata OBŽ, članice punitovačke Udruge žena „Punitovčanke“, mještani.
Punitovački župnik dr. sc. Đurica Pardon blagoslovio je spomen obilježje naglasivši da se žrtva plaćena životom braće Kolarik za našu sadašnjost kao i žrtva svih branitelja ne može i ne smije zaboraviti već da bude putokaz naraštajima kako se voli Domovina.
Uslijedilo je otvorenje izložbe ratnih fotografija Domovinski rat u Đakovštini koju je otvorila punitovačka načelnica Jasna Matković uz prigodne video uratke.
Predstavljena je i brošura „30 obljetnica pogibije braće Kolarik – braća Kolarik, biografija“ autorice Tanje Čatić koju su uz autoricu predstavili pisac predgovora i recenzent župnik Pardon i lektor Vlado Filić, prof.
Nazočne su po završetku predviđenog događanja pozdravili i uz zahvalnost prigodne riječi uputili; Jozo Totić, predsjednik Udruge veterana 122. brigade HV Đakovo; punitovačka načelnica Jasna Matković; Antun Blažević ispred OBŽ i u emotivnom obraćanju, Verica, sestra braće Kolarik. Svečanosti su potom pjevanjem uveličale članice jurjevačke pjevačke skupine „Cerovčanke“.
Uslijedilo je i druženje sudionika punih utisaka o događanju koje su osmislili uz svoje članove predsjednik punitovačkog ogranka Igor Kovačević zajedno sa Tomislavom Hmura uz ideje, trud i zalaganje moderatora događanja Nenada Bunoze, tajnika đakovačke Udruge veterana 122. brigade HV Đakovo.
Stjepan Kolarik, rođen 1967. godine poginuo je 12. travnja 1992. na osječkom ratištu kod mjesta Ivanovac, kao pripadnik 130. Osječke brigade HV. Točno tri mjeseca kasnije, 12. srpnja 1992. na ratištu Bosanske Posavine poginuo je Stjepanov brat Zlatko, rođen 1971. godine i prvotno pripadnik 122. brigade HV. Dva brata, Slovaci, jedan s 25 godina, drugi s 21 godinom dali su svoje živote za Domovinu im Hrvatsku. Svoje počivalište su našli na jurjevačkom groblju Žive u sjećanjima obitelji, rodbine, prijatelja, mještana, poznanika, suboraca.
Tekst|Foto: Mirko Knežević