Spomendan svetog Antuna u Đakovu proslavljen je na vanjskom oltaru samostanske ljetne terase pri Centru i Udruzi “Amadea”, a svečanu misu predslavio je mons. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki, u koncelebraciji s tajnikom Nadbiskupskog ordinarijata, vlč. Domagojem Lackovićem te vlč. Josipom Božićem.
Obraćajući se vjernicima na početku mise, nadbiskup je pozvao da „predanjem, slobodom od sebe te darovanošću Kristu Gospodinu, prionu uz Njega kako bi doista, poput svetog Antuna, mogli prihvaćati svoje životne poteškoće i kako bi iza sebe mogli ostaviti svijetli trag spasenja, mijenjajući svoju sredinu u prostor kraljevstva Božjega, počevši od obitelji, radnoga mjesta do čitave društvene zajednice.“ U homiliji, mons. Hranić naglasio je važnost pravog odgovora na životna pitanja. Iznio je primjer života koji se bori samo za osiguravanje materijalnoga bogatstva i gubi pritom životni smisao. Uputio je roditelje da je bolje steći manje bogatstva, a imati vremena za razgovor s djecom, za vrijeme provedeno s njima u obiteljskoj opuštenosti, kako bi mogli vidjeti o čemu djeca razmišljaju i razgovaraju, pa i posvađati se s njima i nakon toga pomiriti, odgajati ih roditeljskom stegom.
Između ostaloga, mons. Hranić naglasio je i koliko je bitno „da sami sebe tešemo i oslobađamo se uskogrudnosti, sebičnosti, samodostatnosti, nepoštenja, gramzljivosti – koja sve više postaje našim teretom, te kojoj ništa nije sveto. Oslobodimo se od utaje poreza, želje za profitom i korupcije – makar manje imali.“ Naglasio je kako samo prolazom kroz uska vrata poštenja možemo biti zadovoljniji, gajiti međusobno zajedništvo, istinoljubivost, imati “ruha i kruha” za sve, ističući kako zbog naše sebičnosti stradava cijelo društvo, a našim poštenjem i društvo postaje humanije i pravednije.
Osvrćući se na život svetog Antuna nadbiskup je istaknuo kako je ovaj svetac dopustio da ga Bog teše preko njegovih poglavara. Dopustio je Bogu da ga vodi kroz poniženja stavljajući se Njemu u službu „te je shvatio da svoj život treba Bogu predati, ne tako da prolije krv i bude slavljen kao mučenik, nego kroz poniženja – odričući se tereta samoga sebe, kako bi prošao kroz uska vrata te tako postao svet.“ Zaključio je kako „trebamo biti vjernici slobodni od svega, koji postaju Božja slika, u životnim okolnostima u koje nas je stavila Božja providnost. Biti ponizan sluga, ponizna službenica, poput sv. Antuna i poput Blažene Djevice Marije.“
U popodnevnim satima hodočasnici su dolazili moliti pred likom sv. Antuna, a u 16 sati obitelji su sudjelovale u blagoslovu djece. Hodočašće je završilo večernjom misom. Samostanski zbor Milosrdnih sestara sv. Križa uzveličao je pjesmom misu u 6:30 sati kao i svečanu misu u 11 sati. s. Nada Martinković