Svoju naslovnu svetkovinu Uzvišenja svetoga Križa, 14. rujna 2020. godine Milosrdne sestre sv. Križa proslavile su svečanom sv. misom koju je predslavio mons. dr. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki, u koncelebraciji s kancelarom Nadbiskupske kurije, vlč. Dragom Markovićem, te dr. sc. Grgom Grbešićem, rektorom samostanske crkve. Sestre su ovom svetom misom zahvalile Bogu što ih je očuvao u vremenu pandemije koronavirusa, te je današnja svetkovina, kao što je naglasio mons. Hranić, ujedno za njih slična Uskrsu.
Mons. Hranić u svojoj je propovijedi istaknuo tri dimenzije križa: „Križ kao simbol patnje i boli, Križ kao simbol uskrsne pobjede i Križ kao simbol ljubavi i slobode, te sveopćega mira i pomirenja“.
Prva dimenzija „Križa, simbola patnje i boli“, utemeljena je na Svetom pismu. Ovdje je nadbiskup krenuo od Isusovih riječi: „Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ (Mk 8, 34-35) te povukao paralelu s ostalim evanđeljima, kao i naglascima kod sv. Pavla apostola koji duboko posvješćuju Kristovo otajstvo križa i uskrsnuća. Iz ovih citata izvukao je sljedeću poruku za sestre: „Kad milosrdnu sestru sv. Križa, dakle, snađu nevolje, trpljenja, bolesti, kad ju ne razumiju njezine poglavarice pa ni njezine susestre, pa ju još k tomu uzimaju na jezik, i kad ju pritisne patnja i bol, ona zna da je Krist Gospodin prihvatio dragovoljno žrtvu života, dajući se raspeti na križ, da bi tako očitovao svoju brigu za sve ljude, da bi tako zatomio sebe, odrekao se sebe samoga te svima pokazao put spasenja – a to je put nesebične ljubavi.“
U drugoj dimenziji križa, „Križ, simbol uskrsne pobjede“, nadbiskup Hranić naglasio je suprotnost značenja križa prije Krista i nakon njegova raspeća te, podsjetivši na slikovito značenje ikonografije križa kroz povijest, sve od Križa sv. Damjana, preko prikaza kod kojih Krist ima zlatnu krunu i predstavlja istinsko značenje Uzvišenja sv. Križa, zaključio: „Drvo križa simbol je te pobjede. Od mjesta pogubljenja i smrti, križ je postao simbol uskrsne pobjede, vječnoga života i istinske slobode. Zato su i vaši osnivači, otac Teodozije i bl. majka Marija Terezija Scherer, svoju duhovnost gradili na križu i vašu redovničku zajednicu označili te je stavili pod znak križa.“
U trećoj dimenziji dosegnuta je dubina i širina Križa: „Križ, simbol ljubavi i slobode te sveopćega mira i pomirenja.“ Istaknuvši ovo značenje Križa kroz povijest, te potkrijepivši ponovno citatima iz Sv. pisma, Nadbiskup je uputio svoju završnu poruku sestrama: „Dvije grede Isusova Križa, gdje vertikalna greda simbolizira odnos s Bogom, a horizontalna odnos s čovjekom, ujedinjuju taj odnos s Bogom i s ljudima. Križ je poveznica, susretište. Na križu je Krist Gospodin pomirio nas, ljude, s Bogom i međusobno. Stoga je križ simbol sveopćega eshatološkog mira te skladnih odnosa i zajedništva čovjeka s Bogom, ljudi međusobno te čovjeka s čitavom stvorenom stvarnošću. I zato su, drage sestre, vaši osnivači htjeli da vi budete Milosrdne sestre sv. Križa! – Da svojim redovničkim životom i svjedočanstvom budete uprisutniteljice pobjedne snage Kristova križa, simbola ljubavi i slobode, sveopćega mira i eshatološki nastavak božićne pjesme anđela koja se pretočila u uskrsnu preobrazbu ovoga svijeta: ‘Slava na visinama Bogu, aleluja! A na zemlji mir ljudima miljenicima njegovim. Aleluja!’“