Ranom zorom 4. kolovoza 1995. godina započela je oslobodilačka vojno-redarstvena akcija Oluja. Nakon četiri godine okupacije hrvatskih područja od strane pobunjenih Srba i njihovog proglašenja tzv. SAO Krajine, hrvatska vojska dosegla je dovoljnu snagu i moć kako bi okupirana područja vratila pod upravu Republike Hrvatske. Vrhunac operacije dogodio se 5. kolovoza kada hrvatske snage ulaze u Knin i točnu u podne na višestoljetnoj kninskoj tvrđavi zavijorila se hrvatska zastava. Borbe su se nastavile i sljedećih nekoliko dana, a kraj operativnog dijela akcije označen je predajom pukovnika Čedomira Bulata, zapovjednika 21. korpusa “Srpske vojske Krajine”.
Za samo 84 sata hrvatske vojne i redarstvene snage, u kojima je bilo ukupno oko 200 tisuća ljudi, oslobodile su nešto manje od 10.500 četvornih kilometara, odnosno gotovo petinu države. O genijalnosti same akcije Oluja, svjedoči to da se ona danas uči u prestižnim američkim vojnim školama.
U čast svečanom činu podizanja zastave na kninskoj tvrđavi, istog datuma već iduće godine, zastava je ponovno svečano podignuta na tvrđavu, te je oslobodilačka vojno-redarstvena akcija Oluja dobila svoj praznik pod nazivom Dan domovinske zahvalnosti, u znak zahvale svima koji su u operaciji sudjelovali, onima koji su se iz nje vratili kao pobjednici i onima koji su svoje živote položili na oltar domovini. Nazivu praznika kasnije je dodano i Dan pobjede, da bi od 2008. u naziv ušlo i Dan hrvatskih branitelja pa tako praznik sada nosi naziv Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.
Praznik je ovo koji možete obilježiti na vrlo jednostavan način, isticanjem hrvatske zastave.
Mnogi su u našoj domovini nezadovoljni, mnogi su ju i napustili, te iz nekih svojih razloga smatraju kako ne treba isticati hrvatsku zastavu i kako njezino isticanje ništa ne znači, ali znači to puno toga. Znači to odavanje počasti onima koji su domovinu teškom mukom stvorili i onima koji su za tu istu domovinu i zastavu položili život. Znači to priznavanje svoje ljubavi prema domovini, jer nije domovina politika i politička pripadnost, domovina je uvijek bila i bit će puno više od toga. Domovina je ono što nas spaja i izdvaja od drugih.
Vidjeli smo kako su hrvatske zastave bile na svakom koraku u čast hrvatskim nogometašima koji su predstavljali domovinu u Rusiji. Vidjeli smo kako je moguće ujediniti narod i okupiti ga pod zastavom. Isto tu čast okupljanja pod hrvatskom zastavom zaslužili su i oni koji su ovu državu stvarali, jer bez njih ne bi ni imali nacionalnu momčad na Svjetskom nogometnom prvenstvu. Bez njih ne bismo imali ni Hrvatsku, bez obzira bila ona dobra ili loša.
Kako nije problem istaknuti hrvatsku zastavu najbolje svjedoči đakovačka Ulica Hedvige Deker. Svaki državni praznik ulicom se zavijori veliki broj hrvatskih zastava u čast onima koji su Hrvatsku stvarali.
Pođite tim primjerom, istaknite hrvatsku zastavu u čast onima koji su pokazali neopisivu hrabrost i teškom mukom ju postavili na kninsku tvrđavu u podne prije točno 23 godine i tim činom dokazali sebi, nama i svijetu da je Hrvatska slobodna zemlja.
Igor Kretonić