Teške noge čovjeka koji je prošao pakao Domovinskog rata, s na glavi istrošenom kapom sa šahovnicom, koju stalno nosi, kao i ožiljak na licu, što mu ga je nožem izrezbario srpski agresor kada je pao u sužanjstvo i još bolniji, nezarastao ožiljak u srcu. Izoliran od poslijeratnog tranzicijskog društva 1998. Adam skromno živi na stanu uz poljski put, a jedina mu je veza s ljudima povremeni odlazak u seoski dućan, iz kojeg uvijek ponese kući igračku za sina. Njegovim se životom više bavi selo, od prodavačice do birtijaša, nego on sam. Adam u sumornoj atmosferi maglovite slavonske jeseni po tko zna koji put puže po kukuruzima, gleda krv svojih suboraca čiji se životi zauvijek gase pod neprijateljskim rafalima, iz džepa svako malo vadi kutiju s “Croatijom”, a na stol redovno postavlja dva tanjura… Iz kuta gledatelja, siže je to scenarija, kako ga njegov redatelj Mario Šulina predstavlja, prvog slavonskog igranog filma “Adam”.
Nitko u Slavoniji dosad nije napravio ništa slično
Prva je klapa filma pala lani u studenome, posljednja u travnju ove godine. No, cijeli je projekt trajao pet godina i realiziran je s vrlo skromnim sredstvima i stidljivim proračunom spram onih koji su iznijeli poznate naslove domaće kinematografije. Prva su sredstva za produkciju filma donirali Općina Ivankovo i Grad Đakovo, a potom i općine Drenje, Strizivojna, Gorjani i Privlaka. – U svemu je sudjelovalo 70-ak ljudi. Nitko od vas neće reći da je gledao loš film jer on je u najmanju ruku dobar, možda i više od toga, kazao je Šulina tik uoči početka prvog prikazivanja na velikom platnu Hrvatskoga doma i svojevrsnog pokusa za publiku s pozivnicama, koja je u petak navečer ispunila dvoranu do zadnjeg mjesta. Nitko u Slavoniji dosad nije napravio ništa slično, zaključio je Šulina nošen emocijama. Tada je osmogodišnji dječak Antonio Starinec iz Retkovaca, koji igra Adamova sina, dao znak za početak projekcije.
Retkovačka glumačka postava ispunila zadatak
U izradi je scenarija, zajedno sa Šulinom, sudjelovao nagrađivani vinkovački književnik Franjo Nagulov, producentica filma je Đakovčanka Sanja Bježančević, kojoj su se pridružili Krunoslav Biberović i Alen Jakobović, dok glumačku postavu, u kojoj neki mogu stati uz rame profesionalnim glumcima, čini na dramskoj pozornici, ali i na filmskom setu, dokazano dobar tim amaterskog Kazališta “Mika Živković” iz Retkovaca. Asocijalnoga heroja Domovinskoga rata s PTSP-om, ali bez braniteljske mirovine, Adama tumači Zdravko Šinjori koji je izvrsno “ušao” u psihologiju glavnog lika. Šinjori je već nagrađivan za sjajne interpretacije zahtjevnih uloga, poput Đuke Begovića u predstavi “Slavonska krv”.
Višeslojna priča kao ogledalo društvenih prilika
– Adam je višeslojna priča koju smo pretočili u film. U jednom levelu taj film prikazuje hrvatskog branitelja koji se povlači u samotan život na slavonskom stanu. Izvan neimenovanog sela u svom svijetu i na svoj način živi i odgaja sina, ne remeteći život nikome, istovremeno ne želeći da itko zadire u njegov. Adamov “drugačiji” način života za seljane pomalo postaje sve iritantniji i oni ulaze u njegov život. To je upravo drugi level filma koji progovara i aludira na probleme današnjeg društva u neprihvaćanju zajednice onih drugačijih i drugih. Naravno da se Adam odupire svim pritiscima i stvara kulminaciju filma, s tendencijom općega sukoba s državnim institucijama. Otuđenost i zanemarivanje stvarnih problema ljudi koji su prošli rat zapravo je opća tema i problem današnjeg hrvatskog društva, predstavio je u jednom od ranijih intervjua svoj film redatelj Šulina. Dodaje uvijek i da je ovim uratkom, osim problema odbačenih branitelja, želio problematizirati stradavanje djece u Domovinskom ratu, za što nitko nije odgovarao.
Snimanje se odvijalo na mnogo različitih lokacija – od Retkovaca, Prkovaca, Šiškovaca do Strizivojne, Krndije i Baranje. Vrlo su upečatljive ratne igrane scene, kada se kao vojnici pojavljuju članovi airsoft udruga iz Osijeka, Vinkovaca i Đakova.
Sabirući dojmove i kritike uske publike, koja je imala čast vidjeti slavonsku postratnu filmsku dramu od 100 minuta, Šulina će tijekom ljeta obaviti finalnu obradu i s takvom konačnom verzijom “Adama” već od jeseni krenuti na filmske festivale.
Danijel Geošić