O otvorenim mogućnostima i propuštenim prilikama pisala nam je Mostova kandidatkinja za gradonačelnicu Đakova, Irena Gluhak Forempoher:
U nedjelju biramo gradonačelnika Grada Đakova i Gradsko vijeće. Pravo je vrijeme za rezimiranje onoga što je napravljeno, što je propušteno napraviti, detektiranje ključnih problema i iznalaženje rješenja za njih – otkriti gdje balon pušta, a potom ga zakrpati na pravom mjestu.
Krivo je misliti da će sama smjena vlasti dovesti do promjena i boljitka. Aktualna gradska vlast je dokaz da to nije dovoljno. Jedna sam od onih kojima nije bilo sporno zapošljavanje 2 „profesionalna“ zamjenika gradonačelnika, jer sam smatrala da trebamo uhvatiti korak za drugim gradovima i raditi trostruko. Naime, drugi su prije 15 godina osnivali poduzetničke centre, razvojne agencije, poduzetničke inkubatore, poslovne zone i radili na izgradnji ljudskih resursa koji će projekte pripremati i voditi. Nažalost, u protekle smo 4 godine imali 3 „gradonačelnika“, no rezultati su daleko od trostrukih.
Nemamo razvojnih projekata, nemamo investitora u gradu, komunalne usluge su ispod razine…. Nismo radili strateški i ciljano. A ono što se radilo, radilo se presporo. Bez jasne vizije i plana za održivost. Puno „se dalo“, ali su koristi sitne i kratkoročne. Opravdano je misliti da će se raditi još puno sporije ukoliko budemo imali gradonačelnika koji je ujedno i saborski zastupnik te neće moći biti posvećen gradonačelničkoj dužnosti. Gradonačelnik će biti njegov zamjenik Antun Galić. Đakovo treba gradonačelnika u pravom smislu te riječi, a ne zamjenika.
Gdje balon pušta? Glavna „rupa“ je nedostatak strateškog i projektnog načina rada, rada koji je usmjeren na rezultate i rokove. Tu rupu neće zakrpati sama promjena. Potrebna je promjena s planom i programom, ali i s ljudima i drugim resursima potrebnim za provedbu tog programa i pojedinačnih projekata. Cijela struktura aktualne gradske uprave nije prilagođena aktualnim potrebama, nema jasne vizije i strategije razvoja prema kojoj bi se napravio preustroj gradske uprave, a niti političke odlučnosti da se taj preustroj provede. To je vrući krumpir s kojim se nitko do sada nije htio uhvatiti ukoštac, a preduvjet je za pravi zamah u razvoju grada kroz fondove. Pritom pod pojmom „reforma“ ne mislim na višegodišnje mukotrpne reforme i bavljenje samim sobom, već uvođenje standarda kvalitete u upravu i politiku ljudskih resursa koja motivira zaposlenike koji žele graditi karijeru, a destimulira neangažiranost. Broj i vrsta gradskih odjela trebaju odgovarati potrebama, a koordinacija i sinergija su nužne da bi se bilo koji projekt proveo.
Političkim kompromisima između raznih političkih opcija i sitnim interesima nema mjesta u gradskoj upravi. Ne može se dopustiti da neki pročelnici vode svoju politiku. Propustili smo prijaviti se za sredstva u okviru Intervencijskog plana upravo iz razloga što se pročelnici nisu mogli dogovoriti u čijoj je to nadležnosti. Intervencijskim planom bi se financiralo sve ono što se ne može financirati iz drugih fondova, pa nije realno očekivati da će se ti projekti financirati iz drugih izvora, a kamoli uvrstiti ih u proračun kao da je to izvjesno. Tako smo, zahvaljujući gradonačelnikovom nedostatku autoriteta među pročelnicima i upravljačkih kapaciteta, propustili dogradnju kanalizacijske i vodovodne mreže (15 milijuna kuna), Centar slavonske tradicije, uređenje industrijske zone i izgradnju Poduzetničkog inkubatora (65 milijuna kuna)… To su ozbiljne posljedice nečega što ne samo po sebi i ne zvuči tako strašno („nedostatak koordinacije“….).
Nije dovoljno sporadično raditi unaprjeđenju gradske uprave, već je potrebno napraviti sveobuhvatnu promjenu. Grad je periodično slao ljude na edukaciju za voditelja projakta, no ti ljudi do sada nisu pripremili niti jedan projekt, jer je organizacija posla u našoj gradskoj upravi takva da kapacitirani zaposlenici imaju previše posla da bi usput mogli raditi i projekte, a od potkapacitiranih se to niti ne očekuje. Da je svaki zaposlenik koji je prošao edukaciju za voditelja projekata proveo samo 1 jedan projekat godišnje, imali bismo oko 100 projekata u ove 4 godine, a ne samo projekt Zaželi – projekt od 3 proračunske stavke i 1 aktivnosti. To je projekt kojim se hvalimo. Ironično je da taj projekt provodi gradski odjel za gospodarstvo, poljoprivredu i kulturu. Još je ironičnije da je „kapitalni“ projekt Poduzetničkog centra partnerstvo Centru za socijalnu skrb na projektu izgradnje novog prostora. Dakle, Grad i Poduzetnički centar su se potrudili da ljudi primaju socijalnu pomoć u ljepšem i ugodnijem prostoru?!?, da imaju gdje obavljati nuždu Projekt „javni WC“) i gdje popiti kavu (projekt „kafić na ergeli“), a građani su im platili da osnaže gospodarstvo i otvore nova radna mjesta!!! Pritom ne mislim da su ove stvari nebitne i beskorisne, no nemaju veze s jačanjem gospodarstva i poduzetništva, ne otvaraju mogućnosti zapošljavanja u privatnom sektoru i srednjoročno su dodatno opterećenje za gradski proračun, a ne generator prihoda, što je osnovna misija Poduzetničkog centra. Ljudi moraju znati da nas Poduzetnički centar košta oko pola milijuna kuna godišnje, a ostavljam građanima da sami prosude jesmo li za taj svoj novac dobili ono što smo „naručili“, a „naručili“ smo nove investitore, razvojne projekte… otvaranje novih poduzeća i nova zapošljavanja. Slučaj Poduzetničkog centra je samo tipičan primjer nedostatka vizije i projektnog načina rada. Sigurna sam da se čak i s istim ljudima moglo postići puno više na način da se postave jasni rezultati koje Poduzetnički centar (i bilo koje drugo gradsko poduzeće) mora postići i na taj način vrednovati, ali i honorirati njihov rad. Godišnje izvješće ne može sadržavati samo informacije o tome što se radilo, nego i što se napravilo u odnosu na ono što je zadano. Očekivanja, naravno, trebaju biti realna. Mislim da nije pretjerano očekivati da Poduzetnički centar „dovede“ jednog investitora godišnje i provede 1 razvojni projekt godišnje. Na taj bi način i ulaganje u to poduzeće bilo opravdano, rezultate bi osjetili svi građani, a zaposlenici bi imali slobodu rada, motivaciju i stimulaciju sukladno rezultatima.
Svaki plan za društveni i ekonomski razvoj, bez plana reforme javnih službi i gradske uprave, je plan koji je već unaprijed propao. PO TOME JE NAJLAKŠE RAZLIKOVATI PROGRAM OD PRAZNIH PREDIZBORNIH OBEĆANJA.
Foto: ustupljene fotografije
Ovaj članak je postavljen prema Zakonu o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma