5. ožujka postavili smo na naš portal anketu “Što treba napraviti s Mimozom?”. Anketi se odazvao velik broj građana, a zanimljivo je da čak trećina sudionika (34,29%) smatra kako bi se Mimoza trebala prenamijeniti u bolnicu, dok najmanji broj sudionika (4,11%) smatra kako ju treba vratiti državi da ona odlučuje o svojoj sudbini.
Podsjetimo, gradnja Mimoze počela je 1986. godine, a u nju je useljeno godinu dana kasnije. Bila je upravna zgrada PIK-a Đakovo, koji je zapošljavao više od 3 tisuće ljudi. Ime Mimoza skraćeno je od “mimo zakona” jer je izgrađena u vrijeme kada se, zbog financijske krize nisu smjeli graditi neprofitni objekti. Raspadom PIK-a zgrada ostaje prazna i prepušta se državi, a država joj ne nalazi nikakvu namjenu. Mimoza ostaje državno vlasništvo sve do siječnja 2019. godine, kada potpisivanjem Ugovora o darivanju ona pripada Gradu Đakovu.
Bilo kako bilo, Mimoza još uvijek nema svoju namjenu, a mi smo komentar naše ankete, ali i mišljenje o Mimozi općenito odlučili potražiti kod gradonačelničkih kandidata.
Irena Gluhak Forempoher (Most):
Mimoza je postala jedan od simbola grada, ali i nemara svih dosadašnjih gradskih vlasti. Prije 15-ak godina je bilo puno više mogućnosti za ovu zgradu, uz puno manja ulaganja. Danas je obratno, no Mimoza svakako treba ostati u vlasništvu grada, ne treba ju niti vratiti državi niti prodati nekakvom trgovačkom lancu, tome nije mjesto uz Mali park i u centru grada. Koliko mi je poznato, još uvijek čekamo konačno mišljenje struke je li zgrada za rušenje ili se može spasiti. Ukoliko može, a nadam se da može, treba ju prenamijeniti u onu svrhu koja je najkorisnija, koja zahtjeva najmanje ulaganja i za koju se može dobiti sufinanciranje, a to su poduzetnički inkubatori (npr. IT Inkubator ili inkubator za kreativne i kulturne industrije) ili veleučilište. A moguće je i sve to zajedno, dok su ove industrije u početnoj fazi. U Mimozi postoji kongresna dvorana koju grad nema i koja će sigurno biti dobro iskorištena.
Pitanje bolnice i jačanja primarne zdravstvene skrbi planiramo nastaviti rješavati na način da u đakovački Dom zdravlja na tjednoj osnovi dolaze liječnici koji bi obavljali specijalističke preglede i praćenje pacijenata, kao što sada imamo kardiologiju (zahvaljujući Mostu), umjesto da za iste odlaze u bolnicu. Time bi kvaliteta i dostupnost zdravstvene skrbi bile ekvivalentne bolničkoj, što je za sada najvažnije.
Planiranje izgradnje opće bolnice mora se odvijati u kontekstu mreže zdravstvenih ustanova i to nije pitanje samo „društvene namjene“ koja je uvjetovana Gradu ugovorom kojim je država darovala Gradu zgradu Mimoze. Opća bolnica nije samo lokalno pitanje i ne može se rješavati kroz raspolaganje Mimozom. Nadalje, svaka opća bolnica mora imati kirurgiju, internistički odjel, ginekologiju, rendgen, laboratorij, anesteziologiju…. infrastrukturu bi trebalo iz temelja promijeniti, zaposliti najmanje 40 visokostručnih zdravstvenih djelatnika…. To su velika ulaganja koja ne mogu i ne trebaju pasti na teret Grada, već ih planirati u okviru postojećih redovnih procedura, u suradnji sa Županijom.
U zadnje se vrijeme spominje referendum putem kojeg bi građani izravno odlučili što bi s Mimozom. Smatram to neozbiljnim i neodgovornim iz nekoliko razloga: 1. S pravnog aspekta, referendum se ne može provesti o bilo kojem pitanju, a pitanje namjene jedne zgrade je upravo jedno takve pitanje o kojemu se ne može provesti referendum, 2. Ovo je lokalno pitanje i teško je (također pravno) provesti lokalni referendum, 3. Građani nemaju dovoljno informacija na temelju kojih bi mogli donijeti ispravnu odluku (nema ju za sada nitko) i 4. Neodgovorno je prebacivati na građane odgovornost za rješavanje pitanja na koje 30 godina odgovor nije dala niti jedna gradska vlast.
Tihomir Mihalj (Nezavisna lista Imamo PUT – Imamo CILJ):
Na upit vezan uz status i namjenu bivše PIK-ove upravne zgrade Mimoze odgovor je vrlo jednostavan, mi ostajemo kod svog prijedloga da namjena iste bude Veleučilište, naravno uz ciljani odabir smjerova i koordinaciju s resornim ministarstvom.
Gradu Đakovu bi osim mogućnosti razvoja kroz novostečene školovane kadrove isto donijelo i dodatne prihode vezane uz smještajni prostor, zapošljavanja te sve druge prihodovne osnove vezane uz razvoj nove grane u Gradu. Isto bi omogućilo stvaranja centra izvrsnosti koji odgovara na trenutne i buduće rapidne promjene i izazove na tržištu rada i stvara okruženje i prilike za daljnji, kontinuirani razvoj, kako Grada, prigradskih naselja, ali i cijele regije.
O imovinsko pravnim odnosima i trakavicama koje su sve ove godine glavni uzročnik stanja u kojem je Mimoza danas, naravno da je presudan ljudski faktor, od gradskih vlasti do samih nadležnih ministarstava, no ne bismo ulazili u tu polemiku jer krivci su poznati, mi učimo na tuđim greškama i gledamo u budućnost, imamo cilj i nudimo rješenje.
Usporedbe radi pozvat ćemo se na nedavno provedenu anketu gdje prednjači točka prenamjene u Bolnicu. Sam profil unutrašnjeg uređenja i razmještaj namjenskih prostorija u velikoj mjeri odgovara našem prijedlogu posebice zbog dovoljnog broja prostorija koje su bile predviđene za urede, seminare, edukacije, stručna osposobljavanja (konferencijske dvorane i sl.). Mi smo u Đakovu imali cijeli paket zdravstvenih usluga koji je iz nekih čudnih razloga vremenom izmješten u Osijek pod ingerenciju KBC Osijek. Spomenut ćemo samo rodilište, bolno ali istinito, rodnih listova s mjestom rođenja Đakovo više nema, zašto? I ne samo to, jedna privatna poliklinika završila je istom sudbinom.
Očito je da smo dobre sluge loših gospodara i o istom odlučuju politički interesi, a ne interesi koji vode ka stvaranju dodanih vrijednosti i daljnjem razvoju i boljitku ne samo grada Đakova već cijele Slavonije i Baranje. Što je svačije to je ničije, posebice uz ovakav maćehinski pristup. Najbolnije je što nitko nije odgovarao za toliki nemar i devastaciju, a očito ni neće. Dok je bila u stanju upotrebe i operativno raspoloživa za mnoštvo djelatnosti trajalo je političko prepucavanje koje vidimo i sada.
Statika zgrade nije narušena jer nije građena po sadašnjim kriterijima, sanacija krovišta je prioritet nakon čega će nadležne struke odlučiti o daljnjim radovima ako se postigne kompromis, to je samo širi pogled na realnu i izgledniju budućnost. Vrijeme je da to učinimo zajedno!
Danko Kočiš (SDP):
Mimoza je zgrada građena za uredske prostore, da bi preuredili taj prostor za bilo koju drugu namjenu, izdaci bi rasli astronomsko i to bi bio prevelik zalogaj i za Đakovo. Zato Mimozi treba pronaći namjenu koja je najisplativija, jer se ipak radi o javnom novcu svih građana! Kada bi preselili svu upravu u gradu u Mimozu, sve urede Grada, Županije, ministarstava, a upražnjene prostore dali u najam, pronašlo bi se dovoljno sredstava za sufinanciranja velikog dijela zgrade, a uz razne projekte koji se nude, poput energetske učinkovitosti, nultog ugljičnog otiska zgrade, te ostalih aktivnih, a vjerujem da će i u novom EU proračunskom razdoblju u kojeg ulazimo biti takvih projekata, zgrada se može staviti u funkciju za dobrobit građana. Upražnjeni prostori na atraktivnim lokacijama lako će pronaći najmoprimce. Ključno je da gradsku imovinu ne prodajemo, jer jednom kada se proda, nema je više!
Kao i sa zemljom, i drugim imovinom, jako mi je žao što je Grad obećao kupiti prostor na Pašenici, Novi dom, gdje nakon javnog potvrdnog odgovora gradonačelnika na pitanje kolege iz Mosta, njihovog koalicijskog partnera oko kupovine istog prostora, Grad se nije ni javio na natjecanje za spomenuti prostor. I to je još jedan izgovor! A izgovor je bio i kada je gradonačelnik upitan zašto se zemlja oko Bajera rascjepkala prije kupovine, kako ne bi došlo na sjednicu Vijeća. Pogotovo kada znamo da je od istog vlasnika i sam gradonačelnik kupio zemljište uz nove gradske parcele.
Nedopustivo. Neodgovorno. Ali pregršt izgovora!
Srednju školu Županija gradi ispod Strossmayerovog parka, a valja napraviti i školsku dvoranu. Što kada za deset godinama poželimo proširiti kapacitete Doma za starije? Cijeli prostor grada, totalno je urbanistički devastiran i neorganiziran. Dovoljno je pogledati kaos u prometu i izgovore gradske vlasti, a plaćena studija čuči u ladici još od prošle vlasti. Đakovom se nitko nije brinuo desetljećima, njihov maćehinski odnos vidljiv je danas na svakom koraku, odnos pun izgovora! Sve projekte i poslove obavljaju zaposlenici gradske uprave, a izabrana vlast na čelu s gradonačelnicima nisu nikada ništa novo kreirali ili dali ideju i istu realizirali. Kao i zadnji projekti, Zaželi, rekonstrukcija prometnica, aglomeracija, sve su to projekti odozgora, koju su u Gradu samo prihvatili ili ne, pa ih opet provode zaposlenici gradske uprave i gradskih tvrtki, no politička garnitura, tj. garniture su samo sjedile i primale preveliku plaću za posao koji su obavljali, odnosno, nisu obavljali!
Marko Berberović (Mladi za Đakovo):
Mladi za Đakovo aktivno su sudjelovali u komentarima ankete, gdje su uglavnom sve rekli, no upitali smo njihovog kandidata za gradonačelnika Marka Berberovića za komentar ankete:
Jasno mi je da je anketa na prvo mjesto stavila bolnicu, jer ljudi su tu opciju birali vođeni emocijom. Mi sami bismo najsretniji bili kada bi to mogla biti bolnica ili starački dom, ali za te projekte bi bilo potrebno mnogo adaptacije. Postojeći uredski prostori morali bi pretrpjeti mnogo promjena kako bi se pretvorili u bolničke prostore. Mišljenja smo da Mimoza mora ostati zgrada administrativnog karaktera te da se u nju treba prebaciti sve administrativne službe u Đakovu, kako bi građanima sve bilo na jednom mjestu. Mimoza treba postati administrativno središte, ne samo Đakova, nego i cijele Đakovštine.
Prebacivanjem svih gradskih i državnih službi u Mimozu u gradu se oslobađa nekoliko atraktivnih lokacija koje bi potencijalni investitori mogli iskoristiti za otvaranje novih radnih mjesta u Đakovu. Mi Mladi za Đakovo obnovu Mimoze ne gledamo kao trošak za proračun, već kao mogućnost i priliku za bolji i kvalitetniji život, mogućnost za ubrzavanje birokracije i naravno nova radna mjesta.
Zoran Vinković (Vratimo grad građanima):
Vaša anketa pokazuje ono što gradu treba, ne samo bolnica, nego i rodilište. Podsjetit ću da je rodilište zatvoreno tamo 2006. ili 2007., u istoj godini kada je rodilište od Ministarstva zdravstva proglašeno „prijateljem djece“.
Čak se i napravio projekt rodilišta, sa specijaliziranim dijelom koji je trebao bit na katu, na istom mjestu gdje je bilo postojeće rodilište, na mjestu gdje su sada one specijalističke ordinacije.
Anketa pokazuje da se građani vjerojatno sjećaju i one ratne bolnice i projekta koji nije nikad zaživio, a za koju postoji i jedan projekt, odnosno idejno rješenje. Ona je radila za vrijeme Domovinskog rata.
U ovom trenutku, bit ću apsolutno iskren, sam grad nema sredstva kako bi imao vlastitu bolnicu, ne samo kako bi izgradio bolnicu, nego kako bi ju i vodio. To bi dakle jedino mogla biti državna bolnica. Kada bi Grad bio isključivi vlasnik bolnice, bila bi to jedna avantura koja bi dugoročno koštala Grad Đakovo.
Cijenim anketu, ona pokazuje da je bolnica potrebna gradu, ali ja ne bih Mimozu trpao na to mjesto.
Mimoza nije darovana, nego prodana Gradu. Podsjetit ću da sam ja odbio Ugovor o darovanju, koji je potpisala tadašnja predsjednica Vlade, Jadranka Kosor, gdje u jednom članku stoji kako Grad treba u roku pet godina Mimozu staviti u funkciju. To u Ugovoru stoji i sada, samo se promijenio potpisnik, a mi u ovom trenutku još ne znamo koja je funkcija Mimoze.
Grad se na taj način obavezao da mora vratiti Mimozu državi, a čisto sumnjam da će ju država htjeti natrag u svoje vlasništvo, nego će grad dugoročno imati problem isplatiti državi malo više od 26 milijuna kuna.
Mimozu nije trebalo uzimati u svoje vlasništvo, odnosno kupovati, jer to nije nikakav Ugovor o darovanju.
Podsjetit ću da je 2001. godine napravljen projekt preseljenja svih državnih institucija, županijskih ureda, čak i dijelova gradskih ureda u Mimozu, gdje bi se na jednom mjestu našla sva administracija vezana za život običnog čovjeka te ljudi prilikom vađenja raznih papira ne bi više morali lutati po cijelom gradu.
Ondje bi se mogle smjestiti sve institucije koje su u iznajmljenim, privatnim, prostorima. Nažalost sada su i gradske tvrtke počele ulaziti u privatne prostore s obzirom da u ovim postojećim kapacitetima nemaju mjesta sjediti koliko je narastao broj zaposlenih.
Tu odluku o preseljenju donijela je Račanova Vlada, a zakočila ju je administracija. U ovom trenutku to je jedan devastiran prostor i pitanje je odgovara li procjena sadašnjem stanju.
Grad je trebao inzistirati da Mimozu obnovi država i u nju preseli sve te urede.
Sličan Ugovor o darovanju bio je i za Časnički dom, čija je vrijednost negdje oko 3.7 milijuna kuna i mislim da se Grad Đakovo oko toga još uvijek tuži s državom.
Mimoza se svakako treba dovesti u funkciju, ali nije Grad taj koji bi trebao snositi troškove njezinog stavljanja u funkciju.
Način na koji je Mimoza „uvaljena“ Gradu, pravi je pokazatelj „sinergije“ vlasti na svim razinama kojom se HDZ hvali.
Igor Kretonić
Foto: Moje Đakovo