Prije 150 godina, u doba dolaska Milosrdnih sestara svetog Križa, Đakovo je bilo malo veće selo s 2.400 žitelja gdje se nije imalo što vidjeti, opisala je ambijent u kojemu se našlo prvih deset sestara, pristiglih 7. lipnja daleke 1868. na poziv biskupa Strossmayera iz Švicarske, s. Marija Estera Radičević otvarajući niz predavanja na znanstvenom skupu održanom u subotu u sklopu XVI. Strossmayerovih dana u Središnjoj biskupijskoj i fakultetskoj knjižnici KBF-a.
S. Estera Radičević, koja se bavi proučavanjem povijesti provincije, kazala je kako je samostanom u Đakovu do danas prošlo 2.000 sestara, među kojima je tek deset Đakovčanki. Prisutnošću, molitvom, žrtvom i radom sve su to vrijeme pratile ovaj grad i njegove ljude, uživajući povjerenje biskupa Strossmayera i njegovih nasljednika. Strossmayer je u sestrama vidio učiteljice koje će radom u prosvjeti odgojiti i obrazovati za život buduće „rodoljubne kršćanske majke“. – Milosrdne su sestre vrlo brzo naučile jezik i odmah počele raditi u maloj bolnici biskupskog vlastelinstva, što je bilo njihovo prvo radno mjesto u Đakovu. Premda ni same nisu uživale blagodati, u provincijalnu su kuću u vihoru Prvog svjetskog rata primale izgladnjelu djecu koju je iz Hercegovine u Slavoniju slao fra Didak Buntić, odricale se i sve što su imale dijelile s njima. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u svojoj su bolnici zbrinjavale židovske majke pred porodom, na putu prema sabirnim logorima, sklanjale ih na sigurno i tako im spašavale život. Pod jugokomunističkim režimom u poraću bile su im uskraćene krušne karte, pa su kako bi si osigurale egzistenciju odlazile u nadnicu i izrađivale lutke za jednu tvornicu, iznijela je s. Radičević djelić bogatog sestrinskog humanitarnog rada i križa kojim su obilježene.
O poslanju sestara danas briljantno je izlagala s. Krista Mijatović izabravši za naslov svog predavanja Strossmayerovu oproštajnu poruku sestrama „Vi ste apostoli za moj narod“, izrečenu na biskupovoj smrtnoj postelji, u kojoj je sažeto sestrinsko promicanje kršćanstva njihovim svetim primjerom. U demokratskim prilikama, od utemeljenja samostalne domovine 1991. Milosrdne se sestre, rekla je s. Mijatović, sve slobodnije uključuju u društveni život. Njihov odgojno-obrazovni rad prožima danas sve obrazovne razine, od predškolske do onih najviših. Pastoralni rad u župnim zajednicama, sve jača povezanost s vjernicima laicima, socijalno-karitativni rad sa siromašnima i bolesnima, suradnja s društvenim ustanovama i izrada po kvaliteti i vrijednosti nadaleko poznatog crkvenog ruha – to je ono što ih označava. Pred izazovima modernog društva provincijska se kuća suočava s nedostatnim priljevom mladih sestara, no dok se na Zapadu samostani zatvaraju i pretvaraju u hotele, đakovačke sestre uspijevaju u svom poslanju i daju gradu prepoznatljiv imidž, zaključila je s. Mijatović.
U znanstvenom dijelu Strossmayerovih dana održana su još tri predavanja: o svećenicima u službi samostana Milosrdnih sestara od 1868. do 2018. govorio je mr. Luka Marijanović, o secesijskom sestrinskom samostanu i njegovu arhitektu Viktoru Axmannu povjesničarka umjetnosti Ana Ćurić, a o prijateljskoj je suradnji nadbiskupa Alojzija Stepinca i s. Amadeje Pavlović izlagao mr. Ivan Armanda.
Pozdravljajući prisutne, posebno ravnateljicu Agencije za odgoj i obrazovanje Jadranku Žarković Pečenković, zamjenik gradonačelnika Đakova Robert Francem kazao je kako su Strossmayerovi dani nakon prvih 15 uspješnih godina zadržali svoj obrazovno-historiografski aspekt, a novost je znanstvenoj noti pridružena suvremenost u umjetnosti. Sudionike je pozdravila i provincijalna poglavarica s. Marija Amalija Kupčerić.
Autor: Danijel Geošić, foto: TU