Kada su tri široke stepenice na prilazu bunarima omeđenom stepeništu Strossmayerove katedrale nedavno dobile bijele “kockice”, neki su to povezali s raspoloženjem koje se pronijelo domovinom i gradom zbog uspjeha nogometne reprezentacije u Rusiji. Koliko se god ovakvo zapažanje “na prvu” činilo simpatičnim, povod je njihovom obilježavanju kvadratićima nešto sasvim drugo; riječ je o prinudnom, ali funkcionalnomu rješenju kojim je zaustavljeno često sapletanje, pa čak i padovi sugrađana i ozljede, zbog nejasno vidljivih bridova tih triju stepenica, izrađenih u sklopu rekonstrukcije Trga.
– Vidite li gdje je rub koje stepenice?! Jedna je starija gospođa nedavno izgubila ravnotežu i pala pred mojim očima. Prišao sam i pomogao joj da se opet ustane. Na sreću, samo se malo udarila, a mogla se ozbiljno ozlijediti, svjedoči umirovljeni gimnazijski profesor koji se toga prijepodneva našao u blizini, baš u trenutku kada je gospođa namjeravala ući u katedralu.
Grad je, upoznat s problemom teško uočljivih triju stepenica, posebno u večernjim satima kada se izlazi s mise i silazi, u suradnji s Đakovačko-osječkom nadbiskupijom i projektantom “novog” Trga Predragom Rechnerom, pronašao rješenje, odnosno prihvatio prijedlog projektanta da se stepenice označe bijelim fluorescentnim kvadratićima i taj posao povjerio Univerzalu, naloživši žurnu izvedbu. Iako je još po dovršetku glavnih radova predlagao posebno isticanje spornih stepenica kvadratićima u reflektirajućoj boji, projektant Rechner službeno se ogradio od funkcionalne manjkavosti stepenica, rekavši da one nisu bile dio projektnog rješenja Trga i da su dodane projektu dogovorom bivšega gradonačelnika Zorana Vinkovića s Nadbiskupijom i izvođačem radova, posrnulom osječkom Gradnjom, koja je već tada bila u ozbiljnim problemima.
Gradski je komunalac prošlog tjedna na rubnjacima svake stepenice u pravilnim razmacima od jednog metra, bojom kojom se inače označavaju prometni znakovi na kolniku, iscrtao diskretne kvadratiće. Kvadratići imaju sjaj danju i noću zahvaljujući refleksiji vrlo sitnih staklenih kuglica, posve uobičajenih za posipavanje i naglašavanje premaza za cestovnu signalizaciju, objašnjavaju u Univerzalu.
– Svjedok sam više desetaka padova preko stepenica, a bilo je i razbijenih glava… Još dok su se radile, pitao sam izvođače mogu li se napraviti vidljivijima, da i one budu izrađene od bijele mase kakva je korištena drugdje na trgu. Rečeno mi je da se autori s tim ne slažu. Rekao sam: Ako nitko ne nepravi ništa u svezi s tim, uzet će se bijele boje za “zebre” i obojiti ih. Ovo je nehumano, neodgovorno i one se moraju obilježiti, negodovao je zbog svega, prije no što je pronađeno rješenje, katedralni kustos mons. Luka Strgar. Upravo je tako i bilo.
Danijel Geošić