Sveta Lucija slavi se 13. prosinca, svetica je toliko popularna u narodu da se od milja zove i svetom Lucom. Brojne legende vezane su uz njezin život, a njezina ostavština prenosi se u raznim narodnim običajima.
Ova svetica živjela je na Siciliji u Sirakuzi na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće. Iako je bila obećana jednom mladiću te ju je njezina majka planirala udati., još kao djevojčica zavjetovala je djevičanstvo
Nakon jednog hodočašća zbog bolesti majke, Luciji se u snu pojavila sv. Agata koja ju je upozorila na snagu njezine vjere, ali i mučeničku sudbinu koja joj se sprema. Nakon povratka u Sirakuzu raskinula je zaruke i odlučila se zajedno s majkom brinuti za bolesne i siromašne.
Kada je zato čuo njezin zaručnik odlučio ju je prijaviti kao kršćanku nakon čega je započela njezina mučenička sudbina.
Luciju su namjeravali odvesti u javnu kuću, ali unatoč svom silnom trudu nisu ju mogli pomaknuti s mjesta. Tada su joj proboli grlo mačem, ali i nakon toga Lucija je samo sve glasnije i glasnije molila.
Prema drugoj legendi Lucija je sama sebi izvadila oči i poslala ih svome zaručniku, za što ju je Djevica Marija nagradila još ljepšim očima.
Lucija je umrla (305. god.) tek pošto joj je tadašnji biskup Eutychius podario svetu pričest.
Sveta Lucija štuje se od 7. stoljeća, a nama je zanimljiva zbog različitih narodnih običaja vezanih uz njezin spomendan.
Kako blagdan svete Lucije pada na zimski solsticij, kada je dan najkraći, a sunce izlazi sve ranije, to označuje pobjedu svjetla nad tamom.
Sveta Luca, baba Luca, gladna Luca – samo su neki od naziva u narodu kojim se naziva sveta Lucija koja se slavi 13. prosinca. Uz dan svete Lucije vezano je nekoliko običaja i vjerovanja, a neka od njih donosimo u nastavku.
Baba Luca na vrata kuca
Večer uoči svete Lucije, prema kazivanju našeg sugovornika – Marka Tubića iz Piškorevaca, muška djeca i mladići nosili su izrezbarene bundeve po selu, točnije kod rodbine i u bliže susjedstvo. „Sjećam se kad sam bio dječarac da nam je dida čuvao malo bolje i ljepše bundeve u pljevi kako bi ih sačuvao za babu Lucu. Te bundeve smo mi dječarci onda rezbarili, pravili im oči i usta bez ili samo s jednim zubom da bi ih mogli nositi za babu Lucu. Onda nije bilo lučica i velikih svijeća kao danas koje bismo mogli staviti u bundeve, nego smo tražili po kući ostatke svijeća da ih možemo staviti u bundevu.“ Ovaj običaj nošenja izrezbarene bundeve u Piškorevcima se zadržao i danas uz manje izmjene. Naime, prema kazivanjima naših sugovornika, Marka Tubića i Evice Blažinkov iz Piškorevaca, babu Lucu su nosila samo muška djeca, nikada djevojčice, dok u novije vrijeme u pohode babe Luce idu i djevojčice. Evica Blažinkov Grgina kroz smijeh se prisjeća dogodovština kada su njezina djeca nosila babu Lucu. „Danas djeca babu Lucu nose kroz cijelo selo i obilaze sve kuće, dok prije to nije bilo tako. Muški su babu Lucu nosili samo po komšiluku i kod rodbine. Ali jedne godine moji dečki su išli u društvu s drugim momcima iz sokaka pa su išli kroz cijeli sokak i dalje. Vratili su se kući svi ugarani. A ni svića im nije potrajala cijelim putem.“ S tako izrezbarenim bundevama dječaci su išli u posjete u ciljane kuće (gdje stanuju kumovi, rodbina, susjedi) te prilikom dolaska pjevali „Baba Luca išće novaca da popravi zube!“. Pjevalo se sve dok domaćin nije otvorio vrata i darivao djecu – orasima, jabukama, bombonima i sitnim novcem. U novije vrijeme djeca su dodala još jedan stih pa se sada domaćinima pjeva „Baba Luca traži novaca da popravi zube. Daj dinar-dva da ne bude krezava!“. Ovakav običaj babe Luce nije se izvodio u svim selima Đakovštine. Kako se prisjeća naša sugovornica Barica Brlošić, običaje babe Luce upoznala je tek kada se udala u Piškorevce. Ne sjeća se da se takav običaj održavao u Satnici Đakovačkoj, odakle je inače rodom.
Brojnice ili Lucijin kalendar
Danas su nam poznata brojna vjerovanja starih, a jedno od njih veže se upravo i uz spomendan svete Lucije te se odnosi na narodnu (pučku) meteorologiju. Ljudi su nekada puno više promatrali prirodu i kretanja u prirodi te temeljem toga donosili odluke koje su prvenstveno vezane uz radove na zemlji. Kako bi dugoročno mogli znati kakvo će vrijeme biti u narednoj godini, stariji svijet je nekada, a ponegdje i dan-danas, pisao i bilježio promjene vremena od Lucije do Božića. Brojnice odnosno Lucijin kalendar je stari običaj praćenja vremena u kojem se prati vrijeme brojeći punih 12 dana od Lucije (13.12.) do Božića odnosno Badnjaka (24.12.). Svaki dan predstavlja jedan mjesec u narednoj godini pa tako 13.12. predstavlja siječanj, 14.12. veljaču i tako sve do 24.12. koji predstavlja prosinac. „Brojnice se u našoj kući i dalje rade. Zabilježi se svaki dan kakav je bio s kratkom napomenom vremena – sunčano, oblačno, kiša, snijeg i onda prema tome možemo očekivati kakva će biti naredna godina. Kako je mjesec dugačak, normalno je da se u mjesecu promjeni nekoliko vremenskih stanja. Recimo, početak dana predstavlja početak mjeseca, sredina dana – sredinu mjeseca, a popodnevno vrijeme kraj mjeseca. Mogu reći da vrijeme po brojnicama zna biti i u stvarnosti takvo.“ – govori nam gospođa Barica.
Vjerovanja vezana uz udaju
Još jedno od intrigantnih vjerovanja s današnje točke gledanja je gatanje mladih djevojaka o udaji. Na spomendan svete Lucije mlade neudane djevojke pisale su na 12 papirića 12 muških imena. Prema nekim kazivačicama znalo se pisati 11 muških imena dok je dvanaesti papirić ostao prazan te je kao takav simbolizirao da će djevojka ostati neudana. Potom su svakog dana bacale po jedan papirić u vatru, a onaj papirić koji je ostao zadnji na božićno jutro su odmotale kako bi vidjele ime svoga budućeg muža. Snaša Evica prisjeća se kako je to bilo kada je ona bila cura pa pripovijeda – „Joj koliko puta sam ja pisala ta muška imena. Ima par godina sigurno. Nije svaki puta bilo isto ime, ali najviše puta se ponovilo Ivo i tako je bilo. Na kraju sam se stvarno udala za Ivu.“
Uz svetu Luciju veže se još mnoštvo usmenih predaja i vjerovanja kao i običaja. Neki od njih su sijanje pšenice na tanjurić kao priprema za Božić, zabrana svih teških radova, kao i ručnog rada – tkanja, vezenja i šivanja. Kako je Lucija zaštitnica vida vjeruje se da se na njezin dan se smije raditi ništa od teških radova jer će oni biti neuspješni. Upravo od dana svete Lucije, prema kazivanjima starijih, počinju veće pripreme za božićno vrijeme odnosno dolazak Isusa Krista.
Sveta Lucija zaštitnica je mučenika, slijepih i slabovidnih.
Igor Kretonić/Ana-Marija Sarić
Izvor: KUD “Zora” Piškorevci