Središnje misno slavlje Nedjelje Muke Gospodnje – Cvjetnice u đakovačkoj prvostolnici predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić u zajedništvu s nadbiskupom Đurom Hranićem, u nedjelju, 29. ožujka 2026. godine. Koncelebrirali su vlč. Alojz Kovaček – katedralni župnik, preč. dr. Stjepan Radić – rektor Bogoslovnog sjemeništa, preč. Mato Gašparović – ravnatelj UZUK-a, vlč. mr. Dario Hrga – kancelar Nadbiskupskog ordinarijata i vlč. Nikola Klemen – tajnik te vlč. Stjepan Maroslavac – administrator Vjesnika. U asistenciji su bili đakovački bogoslovi.
Biskupi, svećenici i asistencija su u svečanoj procesiji iz sakristije sišli u podnožje katedrale gdje je započeo obred blagoslova maslinovih grančica. Biskup Ivan ih je blagoslovio, a potom prošao katedralom i blagoslovio grančice koje je narod donio na slavlje Cvjetnice u spomen Isusova ulaska u Jeruzalem. Evanđelje o tom događaju je navijestio vlč. Klemen.
Misno slavlje je nastavljeno naviještajem misnih čitanja a potom je uslijedilo svečano pjevanje Muke Gospodina Isus Krista po Mateju. Katedralni zbor je predvodio pjevanje, a pojedine uloge preuzeli su članovi Zbora i bogoslovi dok je ulogu Isusa pjevao preč. Gašparović, a narator je bio vlč. dr. Zdenko Ilić, sudac Međubiskupijskog suda.
Biskup Ivan je započeo homiliju izražavajući radost što „kao zajednica Božjega naroda naše nadbiskupije, doživljavamo i ponovnu nazočnost u katedrali našeg nadbiskupa Đure, koji je među nama poslije nekoliko mjeseci oporavaka nakon tjelesne povrede.“
„Da, Božji smo narod, a svaki od nas u njemu kao pojedinac te nikako nisu nevažni moji koraci, moja djela i moja uloga u zajednici Božjeg naroda“ dodao je biskup Ivan te nastavio: „I danas možemo osjetiti kako poruka našeg pape Lava XIV. za ovogodišnju Korizmu pogađa realnost kad podsjeća da se obraćenje na koje Isus poziva odnosi na savjest pojedinca, ali i na stil odnosâ, kvalitetu dijaloga i sposobnost da se uhvatimo u koštac s izazovima koje stvarnost stavlja pred nas (…) u današnjem svijetu, žednom pravde i pomirenja.“
Podsjetio je biskup Ivan i na prošlotjedni scenski prikaz Muke Isusove u Đakovu koji je mnoge potaknuo na promišljanje – „I sam sam promišljao, prebirući po istini da smo Božji narod, njegova „Milina“ (usp. Iz 62, 4). Mislio sam na nâs u Đakovu, na naš hrvatski narod, ali i još puno šire – na narod koji je zapravo cijelo čovječanstvo, kruna među svim bićima stvorenima po Božjoj promisli i njegovoj stvoriteljskoj ljubavi. I da smo sinovi i kćeri Abrahama, djeca njegove vjernosti i predanja; i da smo u Kristu postali „novi narod“ krštenika, nazvani po njegovu imenu, … A tako je često, tomu nasuprot, u uprizorenju i današnjem navještaju Muke odjekivala riječ „svjetina“.“
U nastavku je protumačio tu riječ: „I dalje je riječ o zajednici, narodu, no sada s nekim snažnim prizvukom nestalnosti i zavodljivosti, bez očitovane čvrstine i interesa za dubinu, za odgovornost riječī i postupaka; za vrijednosti koje nose našu sadašnjost i budućnost i pokazuju naše ideale … Narod i svjetina! I u jednom i u drugom pronalazim sebe i svoj život. U čemu sam sudionik, aktivni promicatelj i zagovornik; u čemu promatrač s distance, nepovjerljiv ili razočaran?“ – zapitao se.
Naglasio je biskup da je za svakoga je od nas važno odgovoriti: Na što upućuje i kamo nas usmjeruje susret s Kristovom žrtvom na križu? A onda je naveo molitvu pape Franje koju je on napisao prošle godine za pobožnost križnog puta: Mi, Gospodine, obično idemo u suprotnom smjeru od tvoga. Tvoje oči gledaju u naša srca. Možemo se okrenuti, pogledati te i slijediti, osjetiti da bi bilo bolje promijeniti smjer. (…) Istina je da Isusov put traži žrtvu. Ali u njoj sve iznova cvjeta: ono što je rascjepkano i razdirano sukobima ide prema pomirenju, ponovno se otkriva plodnost Božjih obećanja, mekša se srce kameno, … „Vjeruj tom pogledu punom ljubavi, Spasitelj je to! – zaključio je homiliju biskup Ivan.
Na kraju misnoga slavlja biskup Ivan je još jednom izrazio radost zbog nazočnosti nadbiskupa Hranića te najavo da će on predvoditi misno slavlje na svetkovinu Uskrsa.
Izvor|Foto: Đakovačko-osječka nadbiskupija