Muzej Đakovštine poziva vas na otvorenje izložbe „Dvanaest desetljeća željeznice kroz Đakovo“ koje će se održati 17. listopada 2025. s početkom u 19:00 sati u dvorištu Muzeja Đakovštine Đakovo.
Izložba je rezultat suradnje Muzeja Đakovštine Đakovo i Hrvatskog željezničkog muzeja, a njeni autori su Mateo Dragičević (MĐ), Josip Kajinić (HŽM), Kristina Pavlović (HŽM) i Renata Veličan (HŽM). Uz izložene eksponate, fotografije i videozapise, posjetitelji će imati uvid u prostorno-vremenski kontekst njene realizacije, te društvenom, gospodarskom i prometnom razvoju Đakova prije njenog službenog otvaranja. Također, izložba govori o mreži željezničkih pruga u Slavoniji prije 1905., fazama izgradnje pruge do Đakova, te njenoj ulozi u društvenom i gospodarskom razvoju Đakova početkom 20. stoljeća.
Radujemo se Vašem dolasku i zajedničkom druženju za vrijeme i nakon otvaranja izložbe.
Izložba će biti dostupna u Muzeju Đakovštine do 30. studenog 2025. godine.
Otvaranje željezničke pruge u Đakovu 1905. godine označilo je važan korak u procesu modernizacije grada u sklopu šireg razvojnog okvira Austro-Ugarske Monarhije. Ekonomija u Slavoniji je do početka 20. stoljeća prošla tri faze: 1) Kriza prijelaza iz feudalne u tržišno orijentiranu poljoprivredu; 2) kriza trgovine i prometa izazvana gradnjom željeznica; 3) velika europska poljoprivredna kriza. Ovaj događaj može se sagledali kao dio opće europskog infrastrukturnog trenda s kraja 19. i početka 20. stoljeća, kada su prometne inovacije služile kao temelj za transformaciju perifernih i ruralnih sredine u urbane, funkcionalne cjeline povezane sa središtima političke moći, kulture i gospodarstva. Željeznica nije samo olakšala kretanje ljudi i roba, već je imala duboke posljedice za gospodarsku strukturu, kulturni život, biskupijsku infrastrukturu i dugoročnu razvojnu dinamiku grada. S gospodarskog aspekta, Đakovo je dotad bilo agrarno središte sa snažno razvijenim ratarstvom, vinogradarstvom i stočarstvom. Željeznica je omogućila jeftiniji i brži izvoz tih proizvoda prema tržištima u Osijeku, Pečuhu, pa čak i Budimpešti, čime su se stvorili preduvjeti za veću konkurentnost lokalne proizvodnje. Istodobno je omogućen i uvoz kvalitetnijih alata, građevinskog materijala i industrijskih dobara što je potaknulo razvoj obrta i trgovine. Prometna dostupnost imala je i važnu društvenu dimenziju. Omogućila je veću mobilnost stanovništva, kako u smislu radne migracije, tako i u pogledu dostupnosti obrazovanja, zdravstva i administrativnih usluga. Đakovo se prometno integriralo u mrežu gradova istočne Slavonije, što je utjecalo na svakodnevni život i ubrzalo proces urbanizacije. Kao sjedište biskupije, Đakovo je imala važno crkveno i kulturno značenje. Željeznica je omogućila snažniju komunikaciju s drugim biskupijama i katoličkim institucijama unutar Monarhije. Time je olakšan dolazak bogoslova, profesora, ali i visokih crkvenih dostojanstvenika, što je učvrstilo položaj Đakova kao crkvenog središta. Episkopat tadašnjih biskupa, poput Josipa Jurja Strossmayera (iako je umro pet mjeseci prije otvaranja pruge), koristio je infrastrukturu za širenje kulturnih, prosvjetnih i nacionalnih ideja. U konačnici, izgradnja željeznice u Đakovu simbol je ulaska grada u moderni prometni i gospodarski sustav srednje Europe. Ona je poslužila kao sredstvo integracije i osnaživanja lokalnog identiteta u jednom složenom političkom vremenu, koje je balansiralo između tradicije biskupijskog autoriteta i izazova novog, industrijskog doba.
Izvor|Foto: Muzej Đakovštine