Zaljubljenici u fotografiju ljubav prema gradu ponovno, po 11. put, u sklopu programa obilježavanja Dana grada pokazuju izložbom “Volim Đakovo”. Na natječaj Foto kino kluba, uoči sinoć u predvorju Hrvatskoga doma otvorene izložbe, pristigle su 242 fotografije 54 autora, a žiri u sastavu Damir Rajle, Borislav Bijelić i Sanja Bježančević za izložbeni je postav odabrao 80 radova i nagradio najbolje uratke. Otvorenje izložbe spontano je moderirao predsjednik Foto kino kluba Damir Tomić, najavivši izdavanje istoimene fotomonografije koja će obuhvatiti prvih deset godina izložbe.
U “B” kategoriji odraslih autora najboljima su ocijenjene fotografije Slobodana Balića (Ptice), Vladimira Franjića (Igralište) i Igora Profuseka (Polijetanje). Kod djece, čije zanimanje posebno veseli, u “A” su kategoriji najuspješniji bili Gabrijel Mihalik i Domagoj Petz (Igra) i Ema Ljepotić s čak dvije fotografije (U katedrali, Ivandvor). Dodijeljeno je još, uz ovogodišnju izložbu simboličnih, 11 pohvala. Jesmo li izabrali najbolje?! – upitao se komentirajući finalni izbor član povjerenstva Bijelić, rekavši kako je trojac koji je morao donijeti odluku radove pregledao bez potpisanih autora i o ponajboljima odlučio jednoglasno i “bez naštimavanja”.
Direktorica Turističke zajednice Marija Burek prisjetila se izdavanja službenoga gradskog kalendara (prvi je takav objavljen za 2019., op.a.) pa je sve autore pozvala da svoje već objavljene ili nove fotografije nominiraju za kalendar za 2020. Izložbu je otvorio gradonačelnikov zamjenik Robert Francem, čija misao možda najslikovitije opisuje ideju izložbe “Volim Đakovo” – Đakovo je jedno, a perspektiva je mnogo!
Dosta je pozornosti, može se primijetiti, posvećeno katedrali koja je prvi đakovački brend i markantan objekt koji je doista teško izostaviti iz bilo koje fotogalerije, pa su podvojena mišljenja treba li, kako sugerira Bijelić, birati intrigantnije motive ili katedrala (od koje je svakim povratkom u Đakovo, kako je kazala M. Burek, “srce veliko kao kuća”) ima privlačnost i prizme koje je objektivom nemoguće iscrpiti. Dok u predgovoru kataloga izložbe emotivno stoji kako “srce zatreperi kada u daljini, na horizontu, zablistaju dva tornja”, u istome trenutku vrijedi da će svi oni koji vole Đakovo inspiraciju uvijek znati pronaći i u drugim temama. Pokazat će to već izložbe koje dolaze, s katedralom ili bez nje.
Danijel Geošić, foto: Silvija Butković
