Hrvatski uskrsni običaji dio su hrvatske tradicije. Uz slavlje Uskrsa razvili su se razni običaji poput vazmenog bdjenja, uskrsnih krijesova, bojanja pisanica, odlaska na uskrsnu misu i pjevanja uskrsnih pjesama. Prije Uskrsa, vrijeme je korizme, u kojem se kršćani pripremaju za slavljenje Uskrsa molitvom, postom , slušanjem i čitanjem Božje riječi te dobrim djelima. Slavonci oduvijek slove kao veliki tradicionalisti koji vole tradicionalne vrijednosti i teško ih se odriču.
Korizma
Korizma ili četrdesetnica je dio liturgijske godine u kojem se kršćani pokornički pripremaju za blagdan Uskrsa. Počinje Pepelnicom, a završava pred Misu večere Gospodnje na Veliki četvrtak kojom započinje Vazmeno trodnevlje. U Slavoniji, ali i u ostatku Hrvatske, kršćani se u korizmi pripremaju za slavljenje Uskrsa na razne načine: molitvom, postom, slušanjem i čitanjem Božje riječi te dobrim djelima. Početak i kraj korizme označen je pokorom tzv. Strogim postom i nemrsom. Strogo postiti znači samo jedan put na dan do sita se najesti, a ne mrsiti znači ne jesti meso niti mesne prerađevine. U Slavoniji se za vrijeme korizme jedu posne slastice kao što su slane kiflice, poderane gaće, zljevanke, ćoravi kolač i sl.
Cvjetnica
Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje slavi se u nedjelju prije Uskrsa te predstavlja uvod u Veliki tjedan. Na Cvjetnu nedjelju i danas se na misu nosi stručak grančica na blagoslov. Obično se to radi o grančicama masline, a uz njih i grančice drijena, lijeske, bršljana i sl. U nekim hrvatskim krajevima postoji običaj umivanja na Cvjetnicu cvijećem (često ljubicama) i biljem. Više o tome možete pročitati ovdje.
Veliki četvrtak
Veliki četvrtak kršćanski je spomendan Isusove posljednje večeri. Na ovaj dan slavi se Misa posvete ulja na kojoj se posvećuje krizma (ulje za svetu potvrdu) te blagosivlja ulje za bolesničko pomazanje i katekumene. Dječaci drvenim škegrtaljkama označuju vrijeme jutarnje, podnevne i večernje molitve Anđeo gospodnji te vrijeme početka crkvenih slavlja. Običaj šibanja je pretkršćanskog podrijetla, a poznat je u Istri i Slavoniji. Na Veliki četvrtak su se također vezala zvona u crkvi.
Veliki petak
Veliki petak je kršćanski spomendan Isusove muke i smrti te se na ovaj dan ne slavi euharistijsko slavlje. Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika. Na Veliki petak je važan običaj bio šibarina ili „Šibanje Juda“. Djeca su od svojih starijih dobivali šibe urešene na karakterističan način te bi se njima šibale klupe i podovi u crkvi kako bi se istjerao „Juda“ iz svih nas odnosno kako bi dobro pobijedilo zlo. Post je obavezan na Veliki petak za sve osobe od 18 do 60 godina. Ne jede se meso toplokrvnih životinja niti mesne prerađevine, a dopušten je jedan cjeloviti obrok. U Slavoniji se na ovaj dan najčešće jede šaran štuka, grah, štrudle od sira, tijesto s orasima i makom i slično.
Velika subota
Velika subota dan je tišine i molitve. Rade se samo kućni poslovi te se ne ide na polje. Također se ne slavi euharistijsko slavlje. Domaćice peku sirnice, a djeca boje pisanice. Kuha se šunka koja se onda na Uskrs nosi u crkvu na svetenje.
Uskrs
Uskrs je najveći kršćanski blagdan kada se slavi središnji događaj kršćanstva: Kristovo uskrsnuće. Na Uskrs se blaguje šunka, domaćice često ispeku kruh te priprave druge slastice. Hrana se prije blagovanja odnosi u crkvu na uskrsnu misu gdje ju svećenik blagoslivlja, a potom vjernici odlaze kućama na uskrsni objed i slavlje. Hrana koja se odnosi na blagoslov stavlja se u pletenu košaru u koju se najprije stavlja ubrus, a zatim hrana: šunka, jaja, kulen, vino, rakija, hren, kruh i sl. Prekriva se vezenim ubrusima, a košarica se može okititi hrvatskim simbolima i ukrasnom pisanicom. Običaji kažu tko stigne prvi kući sa svećenja, taj je bio cijele godine najvrjedniji. Tradicijska uskrsna jela su: pinca, sirnica, razne pogače ukrašene pisanicama, peciva, kuhana šunka i šunka pečena u kruhu s mladim lukom, hrenom i rotkvicama i sl. Blagoslovljena hrana jede se u krugu obitelji za uskršnji doručak pri čemu je naglasak na obilju hrane kako bi se prikazao završetak posta i korizme. Staro vjerovanje kaže da se mrvice i ostaci koji se nisu pojeli nisu smjeli baciti već zakopati ili spaliti. Djeca, ali i odrasli, se za Uskrs igraju igrama u koje su uključene pisanice poput: tuckanja pisanicama, gađanja jajima i sl.
Bojanje pisanica
Bojanje pisanica je duboko ukorijenjeno u hrvatskoj tradiciji. U Slavoniji se pisanice najčešće boje prirodnim bojama. Motivi na pisanicama su najčešće biljni (cvijeće, klas pšenice, djetelina, vinova loza), životinjski (ptice, leptiri zečevi), kršćanski (križ), hrvatski (pleter, hrvatski grb). Jeste li znali da je 2008. godine pisanica u Hrvatskoj dobila status nematerijalnog dobra?
Iako se bojanje pisanica u luku veže za prijašnja razdoblja, neki Slavonci i danas tako boje pisanice. Nekada nije bilo kupovne boje, jaja su se šarala voskom ili u lukovini na sljedeći načina: jaja se skuhaju i mora ih se ostaviti da se ohlade, ali ne potpuno, moraju biti mlaka. Vosak se nekada stavljao u kalenicu, bijelu čašicu baš za vosak. Vosak mora biti vruć i stalno blizu šporeta. Kada se jaje iscrta stavlja se u boju. Danas se kupuje boja, a prije se kupovala tintoplavka olovka. Ta olovka bi se raskolila, odvojilo drvo i izvadilo srce. Njega bi se usitnilo, pofurilo vrućom vodom. Bojanje u lukovini počinje tako da se skuha ljuska luka, a na jaje se stavi određen motiv. Poveže ga se, uglavnom čarapom, a jaje se potom uranja u lukovinu. Takva jaja budu smeđe boje. Na kraju bojanja pisanica, kada se pisanice osuše, premažu se komadićem slanine radi sjaja.
Maja Sajko
Foto: Silvija Butković