Irena Gluhak Forempoher Mostova je kandidatkinja za mjesto gradonačelnika Grada Đakova. Magistra je europskih političkih i upravnih znanosti, studirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, dugi niz godina bavi se politikom, a ovo na parlamentarnim izborima imala je prvi formalni ulazak u političke vode.
Poslije diplome na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Irena Gluhak Forempoher završila je 3 poslijediplomska europska studija, u Hrvatskoj i inozemstvu. Doktorand je na Doktorskoj školi pri Sveučilištu u Osijeku, Europski studiji, znanstveno polje pravo. Vlasnica je obrta Euroskop – razvoj i istraživanja, koji se bavi pripremom i upravljanjem projektima financiranih iz EU i drugih fondova, izradom stručnih studija i planiranjem.
Bit ću prije svega konstruktivna osoba
Đakovo ima priliku prvi puta u povijesti dobiti ženu na čelnoj poziciji u gradu. Kakvu građani mogu očekivati gradonačelnicu?
Prije svega konstruktivnu osoba koja će naći načina da „vuk bude sit, a ovca čitava“. Mojim dolaskom na čelo grada prestaju svi ratovi – podržat ću dobre ideje neovisno o tome od koje političke opcije dolaze, a struku, udruge, sportske organizacije i medije više nitko neće dijeliti na „naše“ i „njihove“. Svi će biti uključeni u donošenje odluka koje se njih tiču.
Magistra ste europskih političkih i upravnih znanosti. Odakle taj životni poziv?
Nakon što sam završila opću lingvistiku i francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, naravno da je bilo teško naći posao u toj struci, no iste je godine u Zagrebu osnovan dislocirani poslijediplomski Europski studij sveučilišta Pantheon-Assas (Paris II). To je bilo 2001. i to je bio prvi takav studij, a europske integracije su tada bile perspektivno područje. Studij je zamišljen za pravnike, no ubrzo su shvatili da će lakše nas frankofone naučiti pravo i politologiju, nego pravnike francuski, pa su tako na prijemni primali i ostale. Svidjelo mi se i pravo i politička analitika, a pogotovo europske integracije kao jedan živi društveni inženjering, pa sam završila još jedan poslijediplomski europski studij u Bruggeu (Belgija), na fakultetu koji je osnovan skupa s prvim EU institucijama upravo u svrhu promišljanja i poboljšanja procesa europskih integracija. Predavači su bili ljudi koji su osobno gradili institucije i pravo Europske unije i znali su zainteresirati studente, tako da nije neobična i moja motivacija da daljnji profesionalni rad usmjerim prema europskim integracijama i izgradnji društva.
Odakle odluka da se kandidirate za mjesto gradonačelnice i zašto Most?
Sa đakovačkim Mostovcima već dulje vrijeme neformalno promišljam gradske javne politike i oduvijek je postojalo obostrano uvažavanje i otvorenost. Znali su za moje inicijative i prijedloge upućene svim dosadašnjim vlastima, a koje su se implementirale tek polovično. Stoga su mi predložili da umjesto „servisiranja“ drugih svojim idejama, te ideje provedem sama, kao gradonačelnica. Pomislila sam „pa da, ima smisla“. Otada su naši razgovori i promišljanja boljeg grada postajali strukturirani i usmjereni ka razradi vizije boljeg grada i programa. Programa koji će se provoditi nakon izbora, a ne predizbornog programa.
Na listi Mosta bili ste i na prošlim parlamentarnim izborima te ste osvojili 111 glasova. Kako komentirate taj rezultat? Možete li takvim rezultatom konkurirati u utrci za gradonačelnika?
Do tada nisam bila politički aktivna i nije bilo za očekivati da me u 10 dana kampanje ljudi upoznaju, pogotovo što prave kampanje nije ni bilo – nisam bila niti u jednoj radijskoj emisiji, nije objavljen niti jedan intervju sa mnom….Na parlamentarnim izborima ljudi prvenstveno biraju stranke, a kandidate zaokružuju po inerciji, tako da se ja čudim što sam dobila i toliko glasova, jer nemam veliku obitelj. Lokalni izbori su sasvim nešto drugo. Biti gradonačelnik zahtjeva nešto drugačije kvalifikacije od saborskog zastupnika i ljudi to imaju na umu prilikom biranja.
Neovisna ste kandidatkinja ispred MOST-a, a poznato je kako politički protivnici MOST u Đakovu često nazivaju “lokalnom desnom rukom HDZ-a”. Kako to komentirate?
Puno puta sam odgovorila na to pitanje. Vratimo se u 2017. Tada su građani izabrali promjenu. Građani su izabrali HDZ. Svi ostali su tu volju građana mogli ili podržati ili osporiti. Volju građana treba poštovati, svidjela se ona nama ili ne. Alternativa je bila ponovni izbori. Most je u koaliciju ušao radi ostvarenja određenih ciljeva, odnosno obećanja građanima u predizbornom vremenu i kroz tu koaliciju ih je ostvario. Zahvaljujući Mostu i toj koaliciji danas u Đakovu možete obaviti kardiološke preglede…, imate gradsku riznicu putem koje svi mogu vidjeti sve transakcije grada i javnih ustanova. Kakva god politika Mosta bila do sada, smatram ih lokalnom strankom s najmanje mrlja i s najvećom voljom za opću dobrobit. Ne vjerujem da bi ijedna druga stranka imala hrabrosti kandidirati mene za gradonačelnika. Iz toga se najbolje iščitavaju njihove političke namjere i budući smjer djelovanja.
Uvijek su se nalazili načini zašto nešto kod nas ne može
Što najviše zamjerate sadašnjoj i prethodnim gradskim vlastima?
Bila sam tinejdžer ranih 90-ih, no sjećam se da je tadašnja HDZ-ova vlast napravila dosta loših stvari zbog kojih su građani u Zoranu Vinkoviću vidjeli osvježenje, što on i jest bio prva dva mandata. Kasnije mu je bilo primarno održati se na vlasti populističkom retorikom i plašeći ljude povratkom opskurnog HDZ-a. U vrijeme njegove vladavine, u drugim gradovima su osnivani poduzetnički centri, razvojne agencije, poduzetničke zone, poduzetnički inkubatori… i drugi alati za oporavak gospodarstva. On je uvijek uspijevao navesti bezbroj razloga zašto nešto ne može i zašto jedino kod nas ne može. Hrvatski institut za lokalnu samoupravu, gdje sam ja radila kao voditeljica projekata, je 2006. vodio sve slavonske gradonačelnike i načelnike u Varaždin, gdje su im tadašnji gradonačelnik i župan predstavili način na koji su uspjeli oporaviti gospodarstvo i ponudili svoje projekte da ih doslovno kopiraju. Zoran Vinković je bio je jedini gradonačelnik koji na to studijsko putovanje nije došao i koji je poslao tajnika. Kada sam radila na osnivanju prvih LAG-ova, 2008. i 2009., održali smo brojna informiranja i mentorstva, potpuno besplatno. Na tim događanjima su bili čelni ljudi svih općina, jedino je Grad Đakovo poslao pripravnike. U LAG smo se uključili u zadnjem vagonu i ništa od LAG-a nismo profitirali zbog inertnosti. Ni dan-danas. Ekonomski fakultet je svojedobno ponudio obnovu Mimoze, kroz pretpristupne fondove, namjena bi bila veleučilište. Nisam sigurna koji su tada bili razlozi zašto ni to „ne može“, no znam da se tada moglo nešto napraviti s Mimozom. Javni prijevoz nam navodno nije potreban jer „svi imaju auto“ i 70-ih je rađena studija koja je pokazala da nam javni prijevoz ne treba (70-ih!!!).
2017. građani biraju promjenu, pa makar i u obliku HDZ-a. Povjerenje su ulijevala mlada lica. Grad je na prvu prodisao, no ubrzo, već u prvom mandatu, ta vlast počinje ličiti na prethodnu – populizam i kule i gradovi u oblacima, nema niti jednog razvojnog projekta, nemamo poduzetničku zonu…nije se napravilo ništa bitno. Grad i dalje stagnira. Vertikala kojoj smo se nadali nije donijela niti ono što bi bilo logično da se napravilo i bez vertikale – centar kompetencija, veleučilište, bolnica, škola, dvorana (sve ono što je u nadležnosti županije)… Imajmo na umu da smo imali tri gradonačelnika (gradonačelnik i zamjenici-zaposlenici) i da je to trebalo opravdati rezultatima. Osobno me pogodila propuštena prilika da grad vrati u svoje vlasništvo parcelu na kojoj je bio PAN-ov Novi dom, a koja je 90-ih navodno ilegalno uknjižena kao privatno vlasništvo. Javna dražba za taj objekt je bila jedinstvena prilika da se kulturni objekt „Pašenički bunar“ vrati u vlasništvo grada, tj. kupi za vrlo malo novca. Nakon lobiranja u tom smjeru, i pristanka gradonačelnika da grad kupi tu parcelu, grad se na tu dražbu nije ni javio. Dakle, za razliku od g. Vinkovića kod kojega ništa ne može, kod g. Mandarića sve načelno može, no vrlo vjerojatno to neće biti. Rezultat je isti – stagnacija i podjela na „naše“ i „njihove“.
Ima li nešto što biste istaknuli kao dobar primjer vladavine prijašnjih vlasti?
Postignuti se pomaci u transparentnosti i financiranju udruga. No ti su pomaci napravljeni u prvoj godini mandata, nakon čega se nije radilo na daljnjem unapređenju, u smjeru poticanja profesionalizacije udruga. O dosta stvari se razmišlja, a prije se nije razmišljalo, no ti „projekti“ nisu stigli dalje od građevinske dozvole. Izgrađen je jedino vrtić u Piškorevcima. No na tu temu mogu napisati cijeli jedan članak i nekom drugom prilikom ću iznijeti svoj plan skrbi o djeci u svim prigradskim naseljima koji će se moći provesti za nekoliko mjeseci. Socijalna dimenzija je na prihvatljivoj razini kod oba prethodna gradonačelnika – stipendije, rodiljne naknade, sufinanciranje privatnih vrtića…. Ne mogu se sjetiti nijednog većeg postignuća. Domet razvoja su i dalje trgovački lanci. Ne znam, možda Trg, fontane, akvagan, klizalište… ako se to računa pod primjere dobre vladavine. Ne kažem da ih nema, no stvarno se sada ne mogu sjetiti ničega što je pridonijelo revitalizaciji grada ili nečega po čemu bih pamtila nečiju „vladavinu“.
Svoj program odlučili ste predstaviti kroz podcast „Đakovo 2.0 – bolji grad“. Smatrate li da će ovakav način predstavljanja programa doći do čitave biračke populacije? Kako mislite predstaviti program onima koji nisu aktivni na Internetu?
Ne mislim. No u vrijeme epidemioloških mjera, ovo je možda jedini način da se predstave ljudi i program. Za sada. No naravno da planiram predstaviti se građanima i u radijskim emisijama i uživo. Evo, povodom 8. marta, na primjer, u ponedjeljak prijepodne ću biti na korzu i na trgu, zajedno s kolegicama iz Mosta. Prepoznat ćete nas po prigodnoj ljubičastoj odjeći. To će biti prilika da me neki građani upoznaju i uživo.
Gradu su potrebne grane gospodarstva koje će potaknuti zapošljavanje
Kako komentirate stanje u đakovačkom gospodarstvu? Je li ono na zadovoljavajućoj razini ili ga treba pokrenuti? Kako biste pokrenuli đakovačko gospodarstvo? Kako biste privukli investitore u Grad Đakovo? Koja grana gospodarstva treba postati žila kucavica grada?
Gospodarstvo je temelj svakog drugog plana razvoja grada i kvalitete života građana. Ako ljudi nemaju posao i nemaju pristojan standard, otići će ondje gdje to mogu imati. Nikakve jednokratne potpore, stipendije, jednokratne rodiljne naknade… neće spriječiti odljev stanovništva. Takva socijalna davanja su dobrodošla, ali njihova bi funkcija trebala biti dodana vrijednost, a ne jedina i osnovna mjera. Volim jednostavna i brza rješenja, a onda u međuvremenu možemo razmišljati i o megalomanskim projektima. Ljudi ne mogu čekati godinama da se nešto izgradi, pokrene… Zato planiram iskoristiti ono što već imamo, a to je popriličan broj informatičkih obrta, izvrsnu strukovnu školu, bezbroj kreativnih ljudi i udruga u kulturi, te malih poljoprivrednika.
Na stranici Đakovo 2.0 sam detaljno objasnila plan ostvarenja IT inkubatora koji će dovesti do novog zapošljavanja i samozapošljavanja ljudi iz ovog sektora kojih je sve više.
Zatim je potrebno dati potpore obrtnicima koji zapošljavaju mlade sa završenom strukovnom školom do stjecanja majstorskog ispita i dovoljnog radnog iskustva za otvaranje vlastitog obrta.
Kulturne i kreativne industrije (zapošljavanje i samozapošljavanje u kulturi) se mogu pokrenuti profesionalizacijom udruga u kulturi (poticanje zapošljavanja u udrugama i osnaživanje njihovih kapaciteta za namicanje sredstava iz drugih izvora umjesto naslanjanja isključivo na gradski proračun i volonterski rad).
Ekološki uzgoj je ključ za naše poljoprivrednike s obzirom na male i rascjepkane obradive površine, ali i zbog mogućnosti financiranja iz EU fondova. Grad može stimulirati ekološki uzgoj i inicirati uspostavu malih lanaca opskrbe kakve imamo u susjednim gradovima, a koji omogućuju građanima da kupuju domaću hranu po povoljnijim cijenama, a poljoprivrednicima sigurnu prodaju.
Sva ova ulaganja neće koštati više od pola dosadašnjih ulaganja u gospodarstvo i udruge, a učinak ćemo vidjeti vrlo brzo i osjetit će ga svi građani, ne samo oni kojih se ove potpore izravno tiču.
Poduzetnički centar treba novi zamah i postaviti jasna očekivanja. Već sam govorila da bi to bio 1 projekt godišnje i 1 investitor godišnje. Nitko ne može reći da je to previše za očekivati, a niti da nije dovoljno. Kroz Đakovo prolaze autocesta i obilaznica, geografski se doslovno nalazimo u srcu (središtu) Slavonije i investitorima će to sigurno biti interesantno, samo ih netko (Poduzetnički centar) treba dovesti, rasteretiti lokalnih davanja i biti administrativna podrška, a ne smetnja.
Na ovu temu se nekako uvijek nadovezuje problem Mimoze, njezinog propadanja i njezine neiskorištenosti. Što biste učinili po pitanju Mimoze?
S Mimozom se nije trebalo čekati toliko dugo da dođe u gradsko vlasništvo. Prije 15-ak godina je bilo interesa i za veleučilište i za druge projekte. Mimoza je simbol grada, ali i simbol nemara svih dosadašnjih gradskih vlasti. Također i alarm za uzbunu da je stvarno 5 do 12 i za Mimozu i za grad. Nitko ne zna u kakvom je zapravo stanju Mimoza. Treba napraviti ozbiljnu i objektivnu procjenu. Vjerujem da nije baš toliko loše da bi rušenje bilo jedino rješenje. Ukoliko se može obnoviti, obnovit će se u svrhu inkubatora – i IT inkubatora i poslovnih prostora za mlade poduzetnike i edukacijski centar. Mora ostati u vlasništvu grada. Ne smijemo dopustiti da sve ode na bubanj i da se svaki objekt pretvori u montažnu limenku nekakvog trgovačkog lanca.
Mladi će ostati ako se obnovi gospodarstvo, no što je sa starijima? Smatrate li da je Đakovo grad po mjeri umirovljenika te da se dovoljno brine za umirovljenike? Može li se više učiniti po tom pitanju?
U gradu se provodi nekoliko projekata iz programa Zaželi kroz koje se starijim ljudima omogućuje pomoć u kući. Provode ih nekoliko udruga, a i Grad. Također imamo 2 udruge koje se bave društvenom dimenzijom starijih osoba koje se financiraju kroz projekte koje financiraju resorna Ministarstva i Grad. Budući da takve udruge odrađuju veliki posao za lokalnu zajednicu u smislu skrbi i socijalne uključenosti starijih osoba, Grad financijski pomaže provedbu tih projekata i to je daleko isplativije Gradu nego da se sam bavi tim aktivnostima. Međutim, Grad bi trebao više voditi brigu da se umirovljenici osjećaju kao seniori ovog grada, a ne kao stari i nemoćni. Stariji sugrađani su velika vrijednost. Uživam slušajući ih na facebook grupama gdje govore o Đakovu i mladosti iz nekih drugih vremena. Grad ne mora izdvajati veliki novac da bi se ljudima podiglo dostojanstvo. Naši seniori trebaju imati prednost i u kinu i na predstavama i u trgovinama…. i ono najvažnije: Trebaju gradski prijevoz da bi mogli doći iz prigradskih naselja, ali i iz drugih dijelova grada, do groblja, do trga, do crkve, do slastičarne, do tržnice, do frizerskog salona…. i gdje god žele. Samostalno, a ne da ovise o dobroj volji i raspoloživosti mlađih ukućana i susjeda. Nekakav javni prijevoz mora biti. Makar samo radi njih. Nitko ne može reći da bi to bio bačen novac.
Prigradska naselja još uvijek nisu sastavni dio grada
Smatrate li da su prigradska naselja dovoljno uključena u funkcioniranje cijelog Grada? Kako biste još više uključili prigradska naselja te im na taj način dali na važnosti?
Prigradska naselja još uvijek nisu sastavni dio grada. Prije svega ih treba fizički povezati s naseljem Đakovo. Kada budemo imali pješačke i biciklističke staze i uz to javni prijevoz, to će se početi mijenjati. Gradonačelnik se treba sastajati s predstavnicima mjesnih odbora kontinuirano i vidjeti koji su prioriteti i ulagati u te prioritete, a ne pojaviti se pred izbore s vrećom dresova ili klupama. To je ponižavajuće i čudim se sugrađanima iz prigradskih naselja kako se svake 4 godine upecaju na isti mamac. Mjesni odbori trebaju veću financijsku autonomiju.
Na području Grada djeluje velik broj sportskih klubova. Smatrate li da Grad dovoljno ulaže u sport? Na koji način biste vi rasporedili financijska sredstva sportskim klubovima?
Prema dosadašnjim konzultacijama s nekim sportskim klubovima, u sport se ulaže, ali ne strateški. Potrebno je uvesti jasnije kriterije financiranja – prema sportskim rezultatima i sl. Zatim jasnije usmjeriti financijska sredstva kako bi ona bila ulaganje u razvoj sporta. Klubovi bi se trebali baviti sportom, a Grad održavanjem infrastrukture. Termine treninga treba prilagoditi djeci i mlađim uzrastima, jer je nedopustivo da djeca treniraju poslije 20:00. No, ništa ne bih poduzimala samovoljno, nego u suradnji sa Zajednicom športskih udruga i drugim dionicima. Nije mi prihvatljivo da bilo tko bude nezadovoljan.
Je li turistički potencijal Đakova dovoljno iskorišten? Kako ga bolje iskoristiti?
Vidimo se kao turistički grad, a nemamo ni strategiju turizma ni resurse – Turistička zajednica ima jednu do dvije zaposlene osobe, nitko u gradskoj upravi se ne bavi turizmom – odjel za gospodarstvo, poljoprivredu i turizam se bavi projektom Zaželi koji pripada socijalnim djelatnostima. Grad treba razvijati suradnju s okolnim općinama, prvenstveno kroz LAG Strossmayer, jer je cijela Đakovština zajedno jedna turistička destinacija. Stoga je potrebna dobra koordinacija i brendiranje koje treba inicirati Grad. Turizam oslanjamo na ergelu i katedralu koje nisu u vlasništvu grada i koje sutra netko može preseliti (doslovno ili administrativno). Nedovoljno koristimo svoje lokalne priče i povijest (Certissa, Pašenica….). To se sve može napraviti bez puno ulaganja, samo boljom suradnjom i koordinacijom.
Gradu fali EU projekata
Jeste li zadovoljni s dosadašnjim EU projektima koji se provode u gradu, može li bolje i više?
Grad nema EU projekata osim projekta Zaželi. To je prvi projekt Grada u zadnjih 20 godina. Projekt Zaželi provode mnoge udruge, on administrativno nije zahtjevan i nema opravdanja da je to još uvijek i jedini EU projekt gradske uprave.
Projekt aglomeracije nije projekt Grada – ni sadašnjeg ni bivšeg gradonačelnika, nego projekt Hrvatskih voda, strateški hrvatski projekt koji se ne provodi samo u Đakovu. Hrvatske vode su „namaknule“ sredstva, Đakovački vodovod je odgovoran za provedbu, a Grad kao jedinica lokalne samouprave nije ugovorna strana i nema niti odgovornost za provedbu (pred provedbenim tijelima) niti si može pripisivati eventualne zasluge.
Univerzal je povukao sredstva iz Fonda za zaštitu okoliša u zadnjih 6 godina, ali za reciklažna dvorišta i druge zakonske obaveze, tako da se to ne može nazvati projektima koji donose dodanu vrijednost, tim projektima se nije promijenila ni kvaliteta ni cijena komunalnih usluga.
Projekte koji su uvršteni u proračun za 2021. nikada nitko nije vidio, za neke postoje tek građevinske dozvole i ništa drugo.
Radim projekte 17 godina i znam da jedan čovjek godišnje može pripremiti barem 3 ozbiljna projekta i ukoliko postoje natječaji, a za grad postoje, barem jedan projekt godišnje možemo imati u provedbi. Kod nas je oko 20 službenika prošlo skupu edukaciju za EU projekte prije 15 godina. Nedavno ih je još 10-ak prošlo istovjetnu edukaciju. Također skupu. Možda istih 10. Da je svaki od njih napravio samo 1 projekt godišnje, imali bismo barem 10 projekata godišnje puta 15 godina. To je 150 projekata. Bila bih zadovoljna i s 50. No s nijednim ili s manje od 15 ne mogu biti zadovoljna, jer to znači da svih 10 ili 20 nisu mogli napraviti niti svi skupa jedan projekt godišnje. Tu nije u pitanju samo nemar, nego i uloženi novac u edukaciju, plaće i propuštene prilike.
Đakovo broji veliki broj manifestacija. Zanima nas, na koje manifestacije želite staviti veći naglasak, odnosno podići na višu razinu?
Đakovački vezovi su sinonim Đakova. Njih ne treba bitno mijenjati, jer tada više ne bi bili Vezovi. Mi volimo Vezove takve kakvi jesu. No organizaciji se treba ozbiljnije pristupiti i takva manifestacija zaslužuje profesionalniji pristup. Nedopustivo je da o svemu odlučuje gradonačelnik, od izvođača do piva. Također redovni poslovi gradske uprave i dostupnost javnih službi ne bi trebali biti podređeni organizaciji Vezova. Organizacijski odbor bi trebao biti profesionalno tijelo koje se time bavi cijele godine. Internacionalizacija će doći s profesionalnijim pristupom.
Osobno su mi neke manifestacije draže od drugih, no moj osobni stav ne bi trebao utjecati na razvoj i prioritete u turizmu. Spomenula sam da ću provoditi redovne konzultacije sa strukom i svim dionicima nekog sektora, pa tako i sa svima koji se bave kulturom i turizmom. Iskustvo mi govori da ćemo se lako usuglasiti oko prioriteta.
Đakovo je po broju stanovnika drugi najveći grad u županiji, odmah iza Osijeka. Smatrate li da Đakovo stoga zaslužuje veću važnost unutar županije?
Naravno. Đakovo prije 20 godina nije „gravitiralo“ prema Osijeku, već je bio grad prema kojemu su gravitirale okolne općine. Politikom isključivosti, gospodarske stagnacije i nesuradnje s okolnim općinama, postali smo mjesto koje se zaobilazi. Tzv. „vertikala“ je išla „uzvodno“ – izgubili smo Dom zdravlja… FERIT je trebao biti u Đakovu, a završio je političkom odlukom u Vinkovcima… Nismo do sada imali jake političare koji uživaju respekt u redovima vlastite stranke, jer da jesmo, imali bismo i veleučilište i centar izvrsnosti i novu srednju školu i dvoranu i kakvu-takvu bolnicu. Drugo je objašnjenje da se oko toga nitko nije ni potrudio. Kako može grad biti središte kada ovdje nitko ne dolazi na posao – i Đakovčani odlaze na posao u Osijek, Vinkovce, Našice, Slavonski Brod. Nitko ne dolazi studirati (osim teologiju), ne dolaze se liječiti. Sigurna sam da se puno toga moglo napraviti i još uvijek nije kasno. No trebamo brza rješenja i gradonačelnika koji neće jedan cijeli mandat potrošiti na promišljanje i hvatanje zaleta.
Najveće bogatstvo Đakova je tradicija koju treba brendirati
U čemu po Vama leži najveće neiskorišteno bogatstvo Đakova?
To je tradicija od koje treba napraviti brend – njome se dičiti, ali od nje i profitirati. Netko je spomenuo izgradnju Muzeja Đakovačkih vezova. Zašto ne tradicijski centar kompetencija u kojem će se raditi edukacije i prijenos zanatskih znanja na nove generacije i koji će iznjedriti nove poduzetnike??? Od naših Bunjevaca u Vojvodini sam čula da u cijeloj Jugoistočnoj Europi ne postoji „tvornica“ (manufaktura) materijala od kojih se prave nošnje. Čuo je to skupa sa mnom i aktualni gradonačelnik. Znači postoji potražnja, ne može „propasti“, a mi imamo i ljude i znanje i mlade koji vole tradiciju. Imamo čak i tekstilnu industriju. Imamo sve. To bi bio projekt s kojim bih bila zadovoljna i da je jedini projekt u nečijem mandatu. Tradiciji nije mjesto u Muzeju niti u prošlosti.
Koga vidite kao najveću konkurenciju na ovim izborima?
Aktualnog gradonačelnika, jer je u poziciji da s gradskim novcem i kroz redovni posao, svakodnevno, radi predizbornu kampanju.
Pred svake izbore, tako i pred ove, svjedoci smo brojnim lažnim profilima na društvenim mrežama čija je zadaća blatiti određene kandidate. Kako komentirate ovu pojavu?
Evo, mene u stopu prati određeni Đuro Đaković. Neki drugi su mi zanimljivi, kao npr. Sapere Aude, voljela bih ga upoznati, obećavam da nikome neću reći tko je! Većina su ipak bezveznjaci i ne vidim kako misle da će kreirati javno mnijenje. No neku štetu će sigurno napraviti.
Što biste na samom kraju poručili svojim potencijalnim biračima?
Ovaj put imamo za koga glasati. Uostalom, kada mislimo imati prvu gradonačelnicu? (Ovo zadnje pročitajte u polu-šaljivom tonu)
Nekoliko brzih:
Najdraža knjiga? – Cheri (Colette)
Najdraži film? – Na kraju dana (James Ivory)
Psi ili mačke? – psi
Najdraži dio grada? – Pašenica
Najdraži sport? – tenis
Najdraže jelo? – musaka
Najdraži hobi? – klavir
Igor Kretonić
Foto: Moje Đakovo