Za veliki intervju na red nam je došla Mirjana Adrić, nezavisna kandidatkinja za gradonačelnicu Đakova. Već je 21 godinu direktorica Radio Đakova, a sada se uključila u borbu za gradonačelničko mjesto. Vrlo brzo dobila je podršku raznih stranaka: HSS, DHSS, HNS, HSP, Domovinski pokret. Razgovarali smo s njom o njezinoj kandidaturi, motivima i ciljevima.
Dugogodišnja ste direktorica Radio Đakova, po tome Vas poznaju svi u gradu. No, možete li nam reći nešto više o sebi i malo nam se predstaviti?
Rođena sam i živim u Đakovu. Supruga sam i majka dvoje odraslih, samostalnih i kreativnih ljudi.
Uz svoju obitelj, a posebno uz veliku potporu i zajedništvo s mojim suprugom Jozom, ostvarila sam više no što sam i zamišljala. Danas, sa svojih 57 godina života, osjećam se ispunjeno i zadovoljno.
Vjerujem da je to tako zahvaljujući temeljima koje sam dobila od svojih roditelja.
Radio Đakovo me uvelike obilježio. To je tvrtka koju vodim 21 godinu, a koja se i dalje dobro drži na tržištu unatoč krizama uzrokovanim problemima u ekonomiji, zdravstvu i političkim igricama. Radio se uvijek trudio živjeti u ritmu svojih slušatelja, sugrađana, ali isto tako i zadavati ritam. Postoji jako puno događaja koje smo moje kolege i ja organizirali u gradu, a koje sam najčešće inicirala. Vjerujem da se mnogi sjećaju akcije u kojoj je Radio inicirao i sudjelovao u izgradnji kuće Jakobini u Piškorevcima. Mnogi mi još i danas priđu i sjete se velikih Tamburijada u centru Đakova i još čitavog niza kulturno zabavnih aktivnosti (npr. festivali „Djeca pjevaju hitove“, auto sajmovi, doček Domagoja Duvnjaka,…)
Uvijek sam se trudila da Radio bude više od Radija i usuđujem se reći da smo moje kolege i ja u tome puno puta i uspjeli. Važno je imati nekoga tko vodi, ali vodi u pravom smislu riječi. Nikad nisam voljela lidere koji samo donose naredbe, nego one koji znaju i zasukati rukave. Lider mora biti prvi među jednakima, a ne iznad njih.
Politiku sam živjela, zanima me, ona se oduvijek bavila sa mnom, a ja sam se sada odlučila probati baviti s njom
Kako to da ste se odlučili kandidirati se za gradonačelnicu Đakova?
Na prvu bih rekla, jednostavno. Naime, 21 godinu odgovorna sam osoba na Radio Đakovu, što znači da sam po prirodi posla bila vezana uz politiku i život grada.
Važno je napomenuti da se uz to vezalo i vlasništvo koje se postepeno povećavalo, od 1,445% koje mi je pripalo kao djelatnici u trenutku kad se radio pretvarao u trgovačko društvo, do gotovo 57% koje sam kupila i tako stvorila većinski paket.
Proces kupovine bio je žestoka politička priča, jer, kao što znate, politika uvijek voli imati medije pod kontrolom.
Nitko u tom trenutku nije računao da tu postoji netko tko će pomrsiti te račune, i to netko tko uopće nema veze s politikom.
I tako je politika sve to vrijeme bila prisutna u mom životu, a ja političarima vrlo često „trn u oku“. Pozicija, a vjerojatno i sam moj karakter, dopustili su mi da uvijek budem svoja, a vjerujem da ako radite s dobrom namjerom i ako se stvarno trudite, da vam ne može nitko ništa.
Politiku sam živjela, zanima me, ona se oduvijek bavila sa mnom, a ja sam se sada odlučila probati baviti s njom. Svi mi znamo da u našem društvu puno toga ne valja, ali pronalazimo na desetke razloga zbog kojih to nije naša odgovornost. Zapravo je to odgovornost svih nas i dok to svatko od nas ne shvati, neće biti dobro.
Osjećam da imam još dovoljno energije i ideja, puno toga sam već napravila i spremna sam dati se na raspolaganje svojim sugrađanima.
Otkako ste najavili svoju kandidaturu odmah je počela priča kako iza kandidature stoji suprug Vaše kćeri Goran Soldo. Kako komentirate te navode?
Pa ok, sasvim u redu, ljudi mogu pričati što žele i kako misle, a naravno da pri tome mogu biti i u zabludi. Dakle, na Vaše prethodno pitanje odgovorila sam od kada traje moje aktivno „druženje s politikom“.
Kad je moj “fajt” s politikom počeo, a bilo je to početkom 2000-ih godina, moj zet je bio dječak za kojeg nisam ni znala da postoji. Pitanje je onda, treba li meni uopće netko iza i tko je to ranije stajao iza mene. Odgovor je – nitko.
A kad je već riječ o mom zetu, mogu se pohvaliti s izuzetno korektnim odnosima na svim područjima, jer se radi o izrazito vrijednom čovjeku.
Moramo graditi mostove pa makar se i ne slagali
Do sada su Vas podržali Domovinski pokret, HSP, HSS, Demokratski HSS… Je li se u međuvremenu broj stranaka koje Vas podržavaju povećao te možemo li očekivati da će Vas podržati još poneka stranka?
Da, svaki dan nude se suradnje različitih političkih opcija, tako da imamo podršku i HNS-a te niza udruga, grupa građana, a možda malo i neobično, i članova i simpatizera naše najveće političke stranke. Svi su dobrodošli. Mislim da je Đakovo grad dovoljno velik za lijep život, ali ipak premali za dnevno-politička prepucavanja. Ako želimo biti sretni u Đakovu, moramo graditi mostove i o svemu pričati, pa makar se i ne slagali.
Kao direktorica Radija Đakova, hoćete li omogućiti drugim kandidatima oglašavanje na radiju?
Otkrit ću vam jednu „tajnu“. Mediji se raduju predizbornim kampanjama jer je to jedino vrijeme kada političarima mogu naplatiti ono što oni govore i oglašavaju. Tako da je odgovor, naravno da da. Kao, još uvijek, primarno direktorica Radio Đakova, moja je uloga braniti i boriti se za interese tvrtke koju vodim, a jedan od glavnih zadataka mi je zaraditi za plaće.
Svaki kandidat koji je predstavio svoju kandidaturu, a nas kao medij pozvao na predstavljanje, bio je uredno popraćen. Ako su neki smatrali da im ta vrsta pojavljivanja u medijima nije potrebna, jer se obraćaju nekoj drugoj publici pa samim time i odlučili za druge medijske platforme, to smo poštivali. Od početka službene kampanje radujemo se svakom kandidatu.
U emisijama na temu lokalnih izbora ugostili smo naše stalne političke analitičare, profesora Marka Raguža, kao i Katarinu Horvat, stručnjakinju za odnose s javnošću. Ako ste ih imali prilike poslušati, a još uvijek možete, mogli ste uočiti objektivnost.
Bilo je i začuđenih što Radio Đakovo na svojoj Facebook stranici nije uživo prenosio predstavljanje moje kandidature, ali moj stav je tu bio jasan – na takav način nismo pratili druge kandidate pa nećemo ni mene. Pozivam sve kandidate da se oglašavaju na Radio Đakovu. To je medij koji je važan u našoj zajednici.
Što najviše zamjerate sadašnjoj gradskoj vlasti?
Svoje nezadovoljstvo aktualnom vlašću nekoliko puta sam javno izrekla u protekle četiri godine i mislim da su, svima koji prate i zanima ih, moji stavovi oko toga poznati. Rekla sam da ću voditi afirmativnu kampanju, a predstavljanje započela stihovima „ima jedan svijet gdje živjet bih htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela“. Uvijek sam se trudila držati do svojih riječi pa neka tako bude i sada.
Ima li nešto što biste istaknuli kao dobar primjer vladavine sadašnje vlasti?
Naravno da ima. U gradu je posađeno prekrasno cvijeće.
Grad će izlaziti u susret poduzetnicima
Sami ste poduzetnica. Kako vidite sadašnje gospodarstvo i što poduzetnici mogu očekivati od Vas u slučaju da postanete gradonačelnica?
Sama sam poduzetnica, a i moj zamjenik, volonter 33-godišnji Darko Grigić je poduzetnik. On je pravi primjer da mladi čovjek u Hrvatskoj od svog rada može lijepo živjeti. Naravno da to nije lako.
Druga naša mjera je “ukidanje prireza” koji je do sada u nađem gradu bio 10%. To je svakako doprinos našoj radno aktivnoj populaciji, što će ukupno utjecati na pozitivne promjene u gospodarstvu.
Svaki poduzetnik zna da za njega radno vrijeme ne postoji te da sa svojim poslom odlazi na spavanje i ujutro se s njim budi. Ono što svakom đakovačkom poduzetniku obećavam je otvorenost za pošteni, otvoreni razgovor. Grad će svakom svom poduzetniku, koliko god je to moguće, izaći u susret. Mislim da je ljudima važno da ih saslušaš i doživiš pa makar na kraju razgovora rekao: „Oprosti, situacija je takva i takva, ne mogu ti sada napraviti to što tražiš, ali mogu to, to i to.“ To nam je do sada u Gradu nedostajalo.
Tu me svakako raduje otvaranje posebnog ureda, u sklopu već postojećih resursa, čija zadaća će biti edukacija i podrška obrtnicima i poduzetnicima. Plan je to realizirati na način da će zaposleni u tom uredu obilaziti sve poduzetnike kako bi ih educirali o svemu što moraju imati i znati. Na primjer, oko protupožarne zaštite, sanitarnih obveza, fiskalizacije, ugovora o radu, evidencijama radnog vremena i svemu onome što svaki obrtnik ili poduzetnik mora zadovoljiti, a to mu nije primarna djelatnost, niti je sa svakim detaljem upoznat. Jednostavno, oni će u ime njih pratiti zakone i za njih sve pripremati ili pomoći u pripremi. Namjera je izbjeći rad u strahu i otkloniti svaku moguću kaznu za propuste učinjene iz neznanja. Dakle, naši obrtnici i poduzetnici mogu se posvetiti svom poslu, odnosno svojoj djelatnosti, jer znaju da netko brine o svemu popratnom kako bi sve bilo u zakonskim okvirima. Bit će tu organizirane edukativne radionice u kojima će oni aktivno sudjelovati i moći postavljati pitanja.
Uz to, bit će poseban tim koji će raditi na privlačenju i lobiranju investitora, kao i “EU tim” čiji zadatak će biti praćenje, javljanje i realizacija svih projekata za koja steknemo pravo.
Za sve to već imamo kapacitete koje treba dobro usmjeriti.
Uz pitanje gospodarstva često se povlači problem „Mimoze“. Što biste napravili s njom?
Pitanje je lagano, a odgovor vrlo kompleksan. Da bi o nečem pričali i nešto pametno rekli morate poznavati svaki detalj koji ima veze s tim, kako tehnički tako i onaj administrativni.
Zgrade “Mimoze” sjećam se i u njoj sam bila kada je ona bila u svom punom sjaju i na ponos svih nas. Tada je bila upravna zgrada velikog giganta koji je zapošljavao oko 3 000 ljudi.
Što je ona danas, svakom odgovornom, s ove pozicije, teško je reći. Naime, uvijek je tu struka koja mora utvrditi njezinu statiku i u startu odlučiti u kakvom stanju je objekt uopće.
Ono što znam, da bih ja, kad bih bila u prilici, u vrlo kratkom vremenu konstatirala treba li ju rušiti ili krenuti u renovaciju.
Jako je zakulisno koje su obveze, rokovi i uvjeti vezani uz sklapanje ugovora o preuzimanju Mimoze u vlasništvo, što bi također utjecalo na realizaciju.
Mislim da je važna analiza stanja svih nekretnina u vlasništvu grada, njihove lokacije, veličine i tek onda nakon ukupnog uvida i općeg stanja svih, sve bih stavila na stol, i uz komunikaciju sa sugrađanima, donijela odluku. U nekim prostorima o kojima Grad danas brine provela sam veliki dio života i dala sam sve kako bi ti prostori izgledali lijepo i bili kvalitetni. Danas su te prostorije u raspadu. Naravno, govorim o prostorijama na petom katu zgrade u Jelačićevoj ulici u kojoj je nekada bio Radio Đakovo.
Moje prvo obećanje su besplatni vrtići
Svjedoci smo sve većeg odlaska mladih u inozemstvo i razvijenije dijelove Hrvatske. Kako biste privukli mlade na ostanak u Đakovu?
Prvo obećanje koje sam dala je da će vrtići biti besplatni za svu djecu grada i prigradskih naselja, što je velika potpora mladoj obitelji.
Novac koji su do sada davali za vrtić sada može biti dio rate za kupovinu prve nekretnine, a socijalna davanja pri rođenju djeteta i drugo i dalje bih zadržala.
Međutim, voljela bih ovdje istaknuti temeljni problem kojeg moramo rješavati. Radi se o načinu razmišljanja mnogih mladih. Često zaboravljamo da mladost sama po sebi baš i nema neku vrijednost, ako je ne vežemo uz karakteristike kao što su ambicioznost, odvažnost, poletnost, energičnost, inovativnost, aktivizam, uključenost. Slažem se da ovo stanje u kojem se ništa ne nudi, a samo članska iskaznica jamči sigurnost, nije dobro, ali potrebno je preuzeti odgovornost. Nije baš za sve kriva država. Ipak živimo u sustavu koji nam uz neka prava daje i odgovornosti. Prečesto se oslanjamo samo na prava, a odgovornost zaboravljamo.
Mladi čovjek mora napraviti analizu sam sa sobom i pitati se – što ja želim, što ja to najbolje znam i u čemu mogu najviše dati.
Mlade moramo poticati da već u srednjim školama eksperimentiraju sa svojim ideja i pokušaju mijenjati svoju zajednicu pa i svijet. Radit ćemo na pokretanju razvojnog centra za mlade u kojima će se mladi okupljati i raditi na svojim idejama, ali i dobiti podršku Grada, kako savjetodavnu i infrastrukturnu, tako i novčanu. Tamo će se održavati i različite edukacije i radionice, kojima će za cilj biti mladima dati priliku za inovativnost. Samo nove stvari pokreću stvari.
Ideja je da svakih nekoliko mjeseci organiziramo natjecanje u najboljim poslovnim idejama mladih od kojih ćemo najbolje i novčano potaknuti. Znam da ima mladih koji u svojim sobama rade računalne igre, a ne znaju kako ih dovršiti, a onda i plasirati na tržište. Mladima s razrađenom idejom Grad mora biti na usluzi. U našem Gradu moramo stvoriti atmosferu stvaranja, mora biti normalno krenuti u razradu svoje ideje pa makar i „propao“. U životu je najgore ne pokušati. Uostalom, svakom uspjehu prethodi rizik, a hrabrost, odvažnost i upornost odlike su uspješnih. Biti uporan, a ne naporan.
Što je sa starijima? Smatrate li da Grad dovoljno brine za svoje umirovljenike?
Kada govorimo o umirovljenicima ili starijim osobama općenito, ne smijemo zaboraviti da stariji ljudi nisu jedna homogena skupina. Slikovito rečeno, postoje oni koji se svakodnevno šeću gradom i piju kavu, a postoje i oni koji ne žele, a često i ne mogu, izaći iz svog dvorišta. Itekako sam upoznata s najvećim problemom starijih ljudi, a to je usamljenost. Često nam se na Radio javljaju stariji ljudi koji govore kako im je Radio jedini prijatelj.
Smještajnih kapaciteta u državnom vlasništvu je nedovoljno. Raduje činjenica da je sve više privatnih smještaja, koji naravno moraju imati svoju financijsku opravdanost, a to je često velik teret kako za korisnika, tako i za obitelj.
Ako znamo da su mirovine mizerne, a plaće obitelji, odnosno djece koja imaju obveze prema svojoj novoj obitelji ispod prosjeka, nije teško zaključiti da nije lako.
Projekti EU fondova kroz programe “Zaželi” i druge daju tu svoj određeni pozitivan doprinos. Moja velika želja je bila pomoći obitelji uz sufinanciranje doma ili neke druge vrste skrbi, ali kako prije svega treba provjeriti stavke u proračunu, kako ne bih obećala ono što ne mogu realizirati, mjeru sam stavila na čekanje.
Za sada smo se odlučili na besplatno dopunsko osiguranje za sve sugrađane starije od 60 godina čija mirovina je manja od prosjeka u RH, što je godišnje 840,00 kuna. To nikako ne znači da ukidamo sva dosadašnja socijalna davanja.
Smatrate li da su prigradska naselja dovoljno uključena u funkcioniranje cijelog Grada?
Ma, kao i u svemu u životu, često puta morate se sami izboriti i nametnuti za svoje potrebe. Suradnja s predstavnicima mjesnih odbora mora biti stalna, sredstva moraju biti decentralizirana i na lokalnoj razini. S obzirom na to da Slavonija izumire ubrzanim ritmom, pa prometne aktivnosti postaju sve manje financijski opravdane za autobusne prijevoznike, mislim da smo bitno nazadovali.
Ne nije dovoljno, treba puno više akcije i komunikacije.
Što je sa sportom u Đakovu? Treba li tu nešto mijenjati?
Kako sam od 2014. godine predsjednica Ženskog rukometnog kluba Đakovo, upoznata sam s problemima funkcioniranja na tom području. Veliki je problem nedostatak adekvatnih sportskih terena i dvorana pa se treninzi često odrađuju na pola terena, u neprimjereno vrijeme (u kasne sate) i u neadekvatnim okolnostima (npr. u hladnim dvoranama). Ograničenim brojem gradskih vozila veliki teret prijevoza pada na roditelje.
Kriterij financiranja klubova treba biti pravedniji i ujednačeniji, prema stvarnim potrebama, a ne prema određenim osobama.
Ono što bi me posebno radovalo i na čemu bih radila je zapošljavanje stručnih, obrazovanih, mladih ljudi koji bi vodili klubove, čime bi se zadovoljili sportske, pedagoške i svake druge mjere. Često se to svodilo na amaterizam, hobi i slično, što ne dovodim uvijek u pitanje, ali nije fer da nekome to bude dopunski rad, dok je stručan i obrazovan mladi čovjek na Zavodu za zapošljavanje.
Đakovo konstantno mora biti ispunjeno događajima
Je li turistički potencijal Đakova dovoljno iskorišten? Kako ga bolje iskoristiti?
Koordinacija i nadzor svakako, ali ako je sloboda odgovornog pojedinca dovedena u pitanje, odnosno omeđena, to ne može uroditi nekim veliki plodom. Dakle, Turistička zajednica, njezina odgovorna osoba mora imati otvorene ruke i ideje provoditi u djela. Politika tu ne smije imati zadnju riječ i sve dok to nije tako, zadovoljavaju se samo formalnosti. Đakovo sa svojim znamenitostima, zemljopisnim položajem i svojom okolicom realno ima veliki potencijal, ali potencijal treba nečim i sam isprovocirati.
Đakovo konstantno mora biti ispunjeno događajima koji će naše sugrađane dovoditi na ulice Grada. Takve događaje sam puno puta organizirala, a neke od njih spomenula sam u odgovoru na prvo pitanje. Važna je i kvalitetna promocija tih događaja, cijela Hrvatska mora znati da je Đakovo živ grad.
Smatrate li da Grad Đakovo povlači dovoljno novca iz EU fondova? Planirate li se Vi bazirati na EU fondove kao glavni izvor financiranja projekata?
Prije svega novac iz EU fondova smatram našim novcem, a ne da nam ga je netko samo tako dao.
Mi prvo moramo dati, a onda “povlačiti”. Ono što u tome vidim dobro je činjenica da nas prisiljava da budemo transparentni i da opravdamo svaku kunu.
Naravno da bih maksimalno, gdje god je to moguće, koristila sredstva EU fondova, za što bih osnovala EU TIM dovoljno stručan i kompetentan i čiji bi to bio jedini i osnovni zadatak.
Projekti Zaželi svakako su dobro došli, ali nisu dovoljni. Imajući u vidu činjenicu da za to postoje i educirani ljudi, čiju edukaciju je platio Grad Đakovo, možemo biti nezadovoljni učinjenim. Namjera je to promijeniti.
Đakovo broji veliki broj manifestacija. Zanima nas, na koje manifestacije želite staviti veći naglasak, odnosno podići na višu razinu?
Kako sam već ranije navela, aktivno sam, zajedno s mojim kolegama s Radija inicirala i realizirala veliki broj takvih događaja. Naše Tamburijade su bile posjećivane gotovo kao Vezovi, ali i sve oko nje je bilo odlično zamišljeno. Danima prije velikog koncerta javljali smo se uživo iz svih dijelova naše Đakovštine, nudili „Tamburikete“ za nagradne igre i uveseljavali slušatelje. Mnoge mlade ljude, a koji su danas veliki, upoznala sam organizirajući festival „Djeca pjevaju hitove“. Đakovački centar kulture uvijek je bio pun. Organizirali smo veliki doček za Domagoja Duvnjaka u centru grada. Godinama smo organizirali auto sajmove na kojima su sudjelovale sve renomirane auto kuće. Događaji vezane uz duhovne teme u našem gradu privlačili su veliku pozornost kroz koncert „Efata, otvori se“.
Vjerujem da se svi sjećaju kad smo uzburkali širu javnost dolaskom Lady Gage na rođendan Radija, plesa na otvorenom za Valentinovo, velikog Božićnog koncerta i niza drugih lijepih događaja.
Naravno, Đakovački vezovi su brend, na čijim detaljima i popratnim događanjima se uvijek može raditi, ali na Vezove smo već sad svi jako ponosni. I trebamo biti.
Đakovo je po broju stanovnika drugi najveći grad u županiji, odmah iza Osijeka. Smatrate li da Đakovo stoga zaslužuje veću važnost unutar županije?
Na prvu se odmah nameće ona famozna “vertikala”. Teško mi je shvatiti da to netko izgovori u svjesnom stanju. Što znači vertikala – ako su “naši” na svim “razinama” bit će dobro, a ako nisu neće. I to bez obzira na to što se „ti drugi“ trude, rade i imaju dobre ideje, volju, konkretan plan. Ovih dana je pomalo bilo smiješno slušati te vertikale, tim više što znate da nisu iskrene.
Činjenica je da grad nazaduje u odnosu na ranije godine. Uglavnom smo sve što smo u njemu imali postepeno gubili, a novo ništa dobili. Utjecaj slavonskog političkog lobija očito je bio slab, zato tome treba pristupiti što konkretnije i brže s jasnom vizijom što sve Đakovo zaslužuje imati.
Ne dopustite da prvi čovjek grada, ma tko to bio, ima legitimitet od svega 20% glasova svih birača.
Koga vidite kao najveću konkurenciju na ovim izborima?
Kako sam već i istaknula pri objavi svoje kandidature, prije svega iskreno čestitam svim kolegicama i kolegama. Rekla sam da se ni s kim ne natječem te da ću svoj program, način i stil predstavljati na svoj, drugačiji način i tako i činim. Upravo zato ne vidim konkurenciju. Iza svih nas su naša djela, iskustvo i svatko ima svoju „priču“.
Pred svake izbore, tako i pred ove, svjedoci smo brojnim lažnim profilima na društvenim mrežama čija je zadaća blatiti određene kandidate. Kako komentirate ovu pojavu?
Nemam s tim problema. Ne bih htjela zvučati bahato, ali vjerujte da ja imam svoje mišljenje o sebi te da mi moja savjest “blica” svaku večer prije spavanja.
Analiziram što sam učinila dobro, a što nije bilo dobro i što ne bih htjela ponoviti sljedeći dan.
Raduje me taj dar da nemam potrebu analizirati i ulaziti u tuđe živote. Moj mi je dovoljan i trudim se da ga što kvalitetnije ispunim. Za druge sam tu samo ako mogu učiniti nešto dobro.
Ako to nekoga (blaćenje drugih) ispunjava i čini sretnim, onda mu/joj želim da se raduje.
Simpatične, humoristične i kreativne podržavam.
Što biste na kraju poručili biračima?
Dragi birači, kome god odlučili dati svoj glas, važno je da svi shvatimo pojam “birač”. To je moć koju uglavnom podcjenjujemo. Obično govorimo „svi su oni isti“. Baš zato ovaj puta budite vi drugačiji, izađite na izbore kako bismo dobili pravu sliku našeg grada.
Ne dopustite da prvi čovjek grada, ma tko to bio, ima legitimitet od svega 20% glasova svih birača.
Odgovornost je vaša – 16. svibnja puno je veća snaga birača, nego političara.
Nekoliko brzih:
Najdraža knjiga? – Koliba
Najdraži film? – nemam naviku gledanja filmova, Ben-Hur, snažna poruka
Psi ili mačke? – psi
Najdraži dio grada? – odrasla sam u Dračicama i uz taj dio Đakova me vežu posebne emocije
Najdraži sport? -rukomet
Najdraže jelo? – krumpir
Najdraži hobi? – nemam klasični hobi, ali volim raditi oko kuće, u vrtu, to me opušta i čini zadovoljnom
Igor Kretonić
Foto: Moje Đakovo, ustupljene fotografije