Bivši gradonačelnik Đakova Zoran Vinković svoju utrku za novi mandat na mjestu gradonačelnika najavio je još 26. siječnja s platformom “Vratimo grad građanima”.
Gradonačelničku dužnost obnašao je punih 16 godina, od 2001. godine, a osim toga pamtimo ga i kao saborskog zastupnika. U svojoj političkoj karijeri oblačio je “dresove” SDP-a i HDSSB-a, a sada na izbore izlazi kao nezavisni kandidat. Nakon završetka gradonačelničke dužnosti jedno vrijeme provodi kao vijećnik u Gradskom vijeću Grada Đakova iz kojega je izbačen zbog pravomoćne presude protiv njega.
Nakon svega ponovno ulazi u političku arenu, a povodom njegove kandidature obavili smo s njime veliki intervju.
Ono što su građani imali u mojih 16 godina puno je bolje od protekle četiri godine
Nakon 4 mandata i 16 godina na vlasti izgubili ste mjesto gradonačelnika na posljednjim lokalnim izborima. Kako komentirate svoj poraz? Zašto mislite da bi Vam građani sada trebali ponovno pružiti povjerenje?
Vjerujem da je došlo do određenog zasićenja te nije više bilo sigurnosti građana da ću pobijediti na tim izborima. Nije to bio neki veliki poraz, negdje oko tristotinjak glasova, što je pokazalo da i dalje imam veliku podršku građana. U ove četiri godine rekao bih da sam i dodatno sazrio te da su građani u ove četiri godine mogli vidjeti kako je ono što su imali 16 godina daleko bolje nego ova gradska vlast koja praktički nije imali niti jedan novi projekt, nego su nastavili moje. Bilo je tu nekih projekata, koji su po meni dosta diskutabilni, gdje su uložena i ogromna sredstva iz gradskog proračuna bez povlačenja sredstava iz EU fondova, a nastavili su samo moje projekte koji su obilježili, ne samo mojih 16 godina, nego i ove četiri godine.
Kako je bilo vratiti se „normalnom životu“ nakon poraza na zadnjim izborima? Čime se Zoran Vinković bavio posljednje četiri godine?
Ne bih rekao da je to bio povratak „normalnom životu“. Ja sam živio normalno i svih onih 16 godina, niti sam se ja mijenjao, niti mi se mijenjao krug prijatelja. Normalno da je došlo do većeg broja poznanstava, poslovnih suradnji i tako dalje, ali ja sam sasvim normalno živio. Gradonačelnik od 0 do 24 sata, ali Vinković se nije mijenjao. Sve ono što je bilo u meni u tih 16 godina bilo je i u ove četiri godine. U ove četiri godine i dalje sam bio aktivan u političkom životu. Nažalost, očigledno je da u ovom gradu nisam mogao pronaći posao pa sam kao i velika vojska nezaposlenih bio na Zavodu za zapošljavanje. Doista je teško naći posao u ovim godinama, bez obzira na stručno znanje, nevezano uz politiku. Na Zavodu za zapošljavanje sam bio i 1995. godine i ja se toga ne stidim. Bio sam gradonačelnik Đakova, osim toga radio sam u PIK-u i u HEP plinu. Mnogi mi građani prilaze, pitaju hoću li se kandidirati i upravo su me i oni potaknuli na novu kandidaturu te je doista vrijeme da vratimo grad građanima.
Jedno vrijeme po završetku gradonačelničkog posla bili ste gradski vijećnik, ali ste izgubili svoj mandat. Kako to komentirate?
To je vezano za onu poznatu presudu kada sam kao gradonačelnik izdao potvrde, a moram odmah reći da je to izdavanje potvrda o plaćanju duga za poljoprivredno zemljište bilo ustvari odgođeno plaćanje, nije bilo nikakvog pogodovanja niti prema kome. U tom slučaju nije bilo bitno ime ili prezime. Mislim da bi svaki gradonačelnik to napravio. Ljudi su otišli kod javnog bilježnika ovjeriti da će platiti taj svoj dug do određenog razdoblja, a ta potvrda im je bila bitna da bi mogli ostvariti pravo na poticaj. Te potvrde nisu utjecale ni na kakve natječaje za poljoprivredno zemljište što je vidljivo iz cjelokupne dokumentacije. Oštećeni nisu niti grad, niti županija, niti država, a svi oni koji su dobili tu potvrdu platili su svoje dugovanje. Kao čovjek i kao gradonačelnik nisam htio biti taj koji će zakucati zadnji čavao u lijes obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Da nije bilo tako nečega, ta gospodarstva bi propala te bi mnogi ljudi završili na ulici. Ovdje se ne radi samo o pojedincima, nego i o njihovim obiteljima i prema tome ja se apsolutno toga ne odričem. Ta presuda je utjecala na vijećnički mandat, a moram priznati da mi rad u Gradskom vijeću doista nedostaje. Uputili smo žalbu i na Ministarstvo pravosuđa i na Ustavni sud i ono što se tu dogodilo je doista smiješno, ali istovremeno i tužno. Ministarstvo pravosuđa prebacuje odgovornost na Ustavni sud, a Ustavni sud na Ministarstvo pravosuđa. Mislim da je mojim nesudjelovanjem u radu Gradskog vijeća najviše izgubila demokracija u Đakovu.
Grad treba biti u funkciji svih građana
Sada se na velika vrata vraćate s platformom „Vratimo grad građanima“. Možete li nam reći nešto više o samoj platformi? Tko čini platformu? Jesu li neke političke opcije podržale Vašu kandidaturu?
To će biti vidljivo s objavom lista. U ovom trenutku obavljaju se razgovori s određenim političkim opcijama koje su zatražile razgovor, ali u platformi „Vratimo grad građanima“ osnovu čine sami građani. Slogan platforme je ujedno i cilj cijele politike i ja vjerujem da će ona i vratiti grad građanima. Kad kažem grad mislim na cjelokupno obnašanje gradske vlasti koja je u ove četiri godine bila isključivo u privatnom interesu. U interesu „klike“ oko obnašatelja dužnosti u gradu Đakovu. To je vidljivo po samom zapošljavanju u trgovačkim društvima i u samom Gradu gdje se isključivo vodilo računa, ne o stručnosti, nego su jedini kriterij bile obiteljske i političke veze. Ne mogu zamisliti ako sam ostavio 31 zaposlenog u Gradskoj upravi, da sada kada uđete u tu zgradu ne znate jesu li to sve zaposlenici ili građani. U ovom trenutku ima više zaposlenika nego građana koji plaćaju obveze na gradskoj blagajni. To treba promijeniti i grad treba biti u funkciji samih građana, a naš osnovni cilj je vratiti grad građanima.
Što najviše zamjerate sadašnjoj gradskoj vlasti?
Nepostojanje projekata, nepostojanje povlačenja sredstava iz EU fondova. Ono što se uspjelo povući su projekti za koje su izdane građevinske dozvole još u mome mandatu, npr. aglomeracija za koju će sada dobiti 25% ugovorne kazne, što iznosi negdje oko 25.830.000,00 kuna. To će biti ogroman teret i za Đakovački vodovod, ali i za sam Grad, jer Grad je većinski vlasnik Đakovačkog vodovoda i iz toga proizlazi i sama odgovornost Grada Đakova. Tu je i taj nepotizam prilikom zapošljavanja, tu je nepostojanje stvarne pomoći gospodarstvu, posebno u ovom vremenu pandemije, gdje Grad nije reagirao s mjerama koje bi spasile radna mjesta. Ne da nisu znali otvarati nova, nego čak nisu znali ni spasiti postojeća radna mjesta. S druge strane u Gradskoj upravi, gradskim društvima i gradskim ustanovama došlo je do jednog enormnog zapošljavanja.
Sadašnja vlast hvali se mojim projektima
Ima li nešto što biste istaknuli kao dobar primjer vladavine sadašnje vlasti?
Jedino mogu reći, nažalost i tu su „kiksali“, bili su dovoljno zreli pa su nastavili bitne projekte za koje su izdane građevinske dozvole, aglomeracija, reciklažna dvorišta, projekti javne rasvjete u Širokom Polju, Kuševcu, Budrovcima. Međutim stekao sam dojam da su se prije svega hvalili i pokušali prezentirati da su to njihovi projekti. Nažalost takvih projekata Grad Đakovo u ovom trenutku nema, osim kupovine određenih zgrada, čestica po znatno višim cijenama nego li su to tržišne, gdje ne postoji čak ni nakana što će se dogoditi s tim prostorima. Pa sam za bivšu upravnu zgradu Trgoprometa, za koju također mislim da nije riješeno sve vezano uz pretvorbu i privatizaciju, predložio da bude Muzej Đakovačkih vezova. Bio bi to projekt koji bi se prijavio za sredstva Ministarstva kulture, Republike Hrvatske, ali i EU fondova. Ne bih istaknuo ništa pozitivno u ovom trenutku osim nastavka mojih projekata. Zakazali su i kod pomoći ugostiteljima u vrijeme pandemije te u donošenju ostalih mjera za pomoć gospodarstvu. Jedna od mjera koje ćemo tu donijeti je svakako ukidanje prireza za što sam se zalagao još dok sam bio gradski vijećnik. Uveo sam prirez od 10% jer je Grad u tom trenutku bio opterećen nizom dugovanja iz prethodnih vladavina HDZ-ovih vlasti. Taj prirez je onda bio neophodan, ali sada kad se dobiva 100% poreza na dohodak iz fonda izravnanja mislim da prirez više nije potreban.
Kako komentirate stanje u đakovačkom gospodarstvu? Je li ono na zadovoljavajućoj razini ili ga treba pokrenuti?
Ovlasti grada, kao jedinice lokalne samouprave, za samo gospodarstvo nisu toliko velike, ali u svakom slučaju gospodarstvo se može poticati novim investicijama. Jedan od naših temeljnih programa bit će „Zeleno Đakovo“. Tu prije svega mislim na nastavak onoga što smo imali, energetsku obnovu zgrada kolektivnog stanovanja, gdje je desetak zgrada ušlo u taj projekt, a on je sada zaustavljen. Njime bi došlo do povećanja trgovanja građevinskom opremom u gradu, ali i do povećanja u grani gospodarstva vezanoj uz građevinarstvo. Time bi također došlo do povećanja radnih mjesta. Kada vidimo kakvo je stanje s financijama Grada priredit ćemo program potpora za otvaranje novih tvrtki, ne samo kroz novčane potpore, za koje mogu utvrditi da će biti daleko veće nego što su bile sada. Smiješno je da je u mome vremenu za plaće svih zaposlenika u Gradskoj upravi, Dječjem vrtiću, gradskim ustanovama bilo planirano oko 7 milijuna kuna, a danas je to oko 27 milijuna kuna. Tih 20 milijuna kuna je trebalo uložiti u razvoj gospodarstva, a ne prekomjerno zapošljavati. Veliku uštedu imat ćemo i zbog toga što nećemo imati profesionalne zamjenike gradonačelnika kao što je to praksa sada. Što se mene tiče također namjeravam biti volonter, ali zakon je taj koji određuje može li se gradonačelnička dužnost obnašati volonterski. Na taj način može se uštedjeti za potpore gospodarstvu. Mogu obećati da će i sredstva za financiranje rodiljnih naknada, stipendiranje studenata i učenika, pomaganje svih udruga biti daleko veća, redovita i neće biti vezana uz određene projekte. Svi oni koji su u proteklih 16 godina participirali na njih, znaju da nikad nisu bili zakinuti za ta sredstva. Najbolja mjera je otvaranje radnih mjesta odnosno dovođenje novih tvrtki i na tome se mora poraditi. Tome neće doprinijeti samo Poduzetnički inkubator, Poduzetnički centar, nego stavljanje u funkciju svih nekretnina koje Grad posjeduje. Spomenut ću samo zgrade Energe koje stoje prazne umjesto da su tamo prešli Đakovački vodovod i Univerzal, kako bi ta društva bila na jednom mjestu, a njihov prostor mogao bi se iskoristiti za otvaranje nekih drugih tvrtki u strogom centru grada. Grad treba korigirati i komunalni doprinos i komunalnu naknadu koji su porasli, bez obzira što gradska vlast tvrdi kako su ih smanjili.
Najbolja mjera za ostanak mladih je radno mjesto
Svjedoci smo trendu odlaska mladih u inozemstvo i razvijenije dijelove Hrvatske. Kako biste privukli mlade na ostanak u Đakovu?
Što se tiče mladih, bez mladih nema niti grada, oni su njegova budućnost te sam rekao kako je najbolja demografska mjera radno mjesto. Plaće u Slavoniji su znatno niže nego u ostatku Hrvatske i to je jasno vidljivo iz svih statističkih pokazatelja. Npr. radnica u trgovačkom centru u Poreču ima daleko veću plaću nego radnica u Đakovu i mislim da se to stanje treba promijeniti. Ne vidim pomake prema naprijed napravljene „Projektom Slavonija“, ne vidim da je gospodarstvo oživjelo, ne vidim da je Slavonija oživjela. Slavonija je i dalje „slijepo crijevo“. Nekada je bila regija u koju se dolazilo, a sada je regija iz koje se odlazi te je očigledno da mjere prema mladima ne smiju biti samo gradska obaveza. Grad može mladima pomoći kroz stipendiranje učenika i studenata, kroz porodiljne naknade, kroz poticaje poduzetništva, kroz poticaje OPG-ovima, kroz pomoć pri izgradnji prve nekretnine. Ponovnim pokretanjem POS-a mladima treba omogućiti jeftinije cijene stanova. S obzirom na povećanje gradskog proračuna, mlade se može osloboditi od plaćanja dječjeg vrtića te bi Grad to plaćanje trebao preuzeti na sebe. Isto tako treba i revidirati mrežu dječjih vrtića i ne graditi ih tamo gdje praktično imamo dvoje djece. Mladima je potreban cijeli niz mjera, ali osnovna i najvažnija mjera je radno mjesto.
S druge strane, što je sa starijima? Smatrate li da je Đakovo grad po mjeri umirovljenika?
U čitavom svom političkom životu znao sam reći kako bih bio najsretniji kada ne bi davao niti božićnice, niti uskrsnice, nego da ti ljudi koji su pošteno odradili svoj radni vijek imaju mirovinu dostojnu za život te da kada dođu Božić i Uskrs mogu svojim unucima kupiti dar. Normalno da Grad mora izaći u susret i svojim starijim sugrađanima te da postoje razne mjere kroz socijalni program Grada Đakova, koji je dok sam ja bio gradonačelnik bio jedan od najboljih u ovom dijelu Hrvatske, a isto tako i u čitavoj Hrvatskoj. Iz tog socijalnog programa brojna sredstva su išla i prema umirovljenicima kroz jednokratne pomoći, ali i kroz sufinanciranje svih onih obaveza koje se odnose na Grad i gradske tvrtke.
Smatrate li da su prigradska naselja dovoljno uključena u funkcioniranje cijelog Grada? Kako ih još više približiti gradu?
Prigradska naselja neraskidivi su dio grada i teško je postići, u 16, 20 pa čak i u 30 godina da svi dijelovi grada i prigradskih naselja imaju isti standard. U svim prigradskim naseljima u suradnji s Mjesnim odborima odredit ćemo prioritete u njihovim potrebama. Podsjetit ću da kada sam došao na vlast 2001. godine mnoga prigradska naselja nisu imala niti društvene domove, niti kuće oproštaja, danas su sva naselja time pokrivena, nažalost osim Kuševca koji još nema svoj društveni dom. Društveni domovi ne mogu biti dvorane za svatove, nego trebaju imati svoje prostore u kojima djeluje Mjesni odbor, ali isto tako i sve udruge koje djeluju u mjestu. Projektom aglomeracije, sva mjesta dobit će i onaj osnovni standard, odvodnju. Sva prigradska naselja su u mome mandatu i plinoficirana, a povećanje standarda života će se i dalje nastaviti kroz komunalne djelatnosti i poboljšanje komunalne infrastrukture te osnaživanjem njihovog gospodarstva.
Smatrate li da Grad dovoljno ulaže u sport? Kako komentirate situaciju sa sportom u gradu?
Ja sam rekao, u šali, ali poluozbiljno, da je Grad Đakovo imao proračun od 150 milijuna kuna u vrijeme kada je on iznosio 30-ak milijuna, HNK Đakovo Croatia i RK Đakovo igrali bi Ligu prvaka. Normalno da su uz to sve neophodni i sponzori. Uz roditelje, koji najviše daju za razvoj svog djeteta, a time i za razvoj sporta, neophodni su i sponzori te jako đakovačko gospodarstvo. Sport je prije svega jedna vrsta prevencije. Zadržavanje djece na sportskim terenima najbolja je vrsta prevencije. Hoće li đakovački klubovi igrati u nekim većim ligama to ovisi o samoj upravi klubova, ali ne može se dogodit da Grad ne sudjeluje u ambicijama nekog kluba. Mislim da su svuda stvoreni uvjeti za bavljenje sportom i to je ono osnovno o čemu Grad treba skrbiti. Ako netko želi ići u prvu ligu tada treba pronaći prave i jake sponzore na dugoročno vrijeme, jer te lige imaju uvjet stvaranja profesionalnih klubova i zaposlenja. Možda je najvidljiviji primjer brige o sportu u rukometnom klubu, gdje od jednog prvoligaša dođete u situaciju da ni osnivači kluba od one davne 1953. godine nisu igrali u ligama u kojima igrate sa školama rukometa. Izgubila se tradicija sporta u Đakovu, gdje je RK Đakovo uz RK Zagreb bio najdugovječniji član prve lige. Mogu obećati da će ići znatno povećanje sredstava za sport, ali to će biti jedna sasvim druga raspodjela. Mišljenja sam da Grad treba kroz sport skrbiti o svojoj mladeži te ih usmjeravati prema sportu.
O odnosu prema turizmu najbolje govori odluka aktualne vlasti o neodržavanju Đakovačkih vezova
Je li turistički potencijal Đakova dovoljno iskorišten?
O odnosu prema turizmu najbolje govori odluka aktualne vlasti o neodržavanju Đakovačkih vezova. To je jedan, ne samo udar na tradiciju, nego udar na sve građane grada Đakova. Podsjetit ću da su sve manifestacije u Republici Hrvatskoj od siječnja do prosinca održane na način koji je bio prilagođen pandemiji koronavirusa. Jedino Đakovački vezovi nisu održani. Normalno da postoji pomaka u turističkoj djelatnosti u Đakovu kroz smještajne kapacitete, a posebno kroz manifestacije. Tu je i institucija Državna ergela lipicanaca koja je sastavni i neodvojivi dio grada, ne samo kroz zatvorenu jahaonicu, kroz ugostiteljstvo i muzej, nego kroz svoju tradiciju od 1506. godine. Tu je i đakovačka katedrala, zajedno sa svime vezanim uz Nadbiskupiju. Ogromni potencijali su u jezeru Jošava, te dio vezan uz jezero, u prostornom planu označen kao građevinska zona, treba pripasti Gradu. Akumulaciju jezera Jošava treba staviti u puno veću funkciju nego što je to ona bila do sada, ne samo kroz izgradnju asfaltne ceste, koja na kraju krajeva ni nije u vlasništvu Grada Đakova. Grad Đakovo ima ogroman potencijal te veliku šansu u razvoju kontinentalnog turizma, naročito kroz povećanje smještajnih kapaciteta. Od Vezova smo uspjeli napraviti jednu top manifestaciju, ne samo u Hrvatskoj, nego i u Europi i svijetu, gdje su oni par godina proglašavani najboljom hrvatskom kulturnom manifestacijom te su dobivali europske i svjetske nagrade. To je ogroman potencijal, a ove godine nakon svibnja imat ćemo dvostruke Vezove jer je nezamislivo da Đakovo bude bez Vezova. Pod okrilje Vezova treba vratiti manifestacije kao što su doček pola Nove godine, moto susreti, Selo na brdašcu, Bonavita, Kondričke svečanosti. Bit je da se Đakovački vezovi ponovno vrate među top manifestacije, a to je vezano i uz broj posjetitelja, broj izvođača, ali i broj manifestacija. Bojim se da smo u ove četiri godine izgubili tu oznaku top manifestacije.
Đakovo je po broju stanovnika drugi najveći grad u županiji, odmah iza Osijeka. Smatrate li da Đakovo stoga zaslužuje veću važnost unutar županije?
Što se tiče decentralizacije u gradu imamo županijske urede i što se mene tiče neka oni ostanu pod nadležnosti županije, ali ono što je bitno je da grad Đakovo, s obzirom na svoju veličinu, s obzirom na svoju važnost kao sjedište Đakovačko-osječke nadbiskupije, s obzirom na broj stanovnika ne povlači adekvatan iznos iz županijskog proračuna. Smatram da se sam županijski proračun mora na drugi način koncipirati i da Đakovo zaslužuje daleko veće sudjelovanje u proračunu županije. Ne vidim da smo mi, u ove četiri godine, s obzirom na tu njihovu „sinergiju“ vlasti povukli znatna sredstva iz županijskog proračuna. Po meni nije tu problem župan, nego ova gradska vlast koja nije imala projekte i nije znala povući sredstva. Prisjetit ću se samo iz onih mojih 16 godina kada je županija, bez obzira tko je bio na vlasti, za Đakovačke vezove dala 25 tisuća kuna. Smatrao sam to uvredom i za Grad Đakovo i za Đakovačke vezove pa sam im to vratio nazad. Više sredstava iz županijskog proračuna mora doći u Grad Đakovo i to ne treba biti autocesta Slavonika, gdje se određeni HDZ-ovi kandidati hvale kao da su prije dva dana otvoreni radovi, a ona danas služi samo za odlazak iz Đakova. Buduća gradska vlast sa mnom na čelu napravit će da se ljudi vraćaju nazad u Đakovo.
Planirate li nastaviti s projektima koje ste planirali za vrijeme svog posljednjeg mandata?
Neću reći da će to biti bez obzira na ove četiri godine. Dakle ako zateknem neki projekt i ocijenim kako je on u interesu grada ja ću ga realizirati. Nastavit će se i oni projekti za koje sadašnja gradska vlast nije imala sluha. Tu mislim na tenisku dvoranu, zatvoreni bazen, uređenje prostora oko Bajera, Jošave. Ne mogu zamisliti da netko ide unaprijed u realizaciju nekog projekta za koji zna kako neće dobiti zeleno svijetlo. Ovo su sve projekti za koje se mogu povući sredstva iz EU fondova i oni se trebaju sa što manje sredstava financirati iz gradskog proračuna. Mislim da će se novac lako pronaći jer ja nikad nisam bio u sukobu niti s Vladom Republike Hrvatske, niti s nadležnim ministarstvima i daleko više sredstava je dolazilo u Đakovo kad sam ja bio gradonačelnik, nego što to sada dolazi. Sada smo okrenuti isključivo svom proračunu, od „sinergije“ vlasti nema ništa i to je ono što treba promijeniti te Grad treba daleko više sredstava participirati iz državnog i županijskog proračuna.
Mislim da moji protivnici u svibnju nemaju šanse
Koga vidite kao najveću konkurenciju na ovim izborima? Koga vidite kao najveće političko osvježenje na đakovačkoj političkoj sceni?
Što se tiče osvježenja, mi na svakim izborima imamo političke opcije koje se po prvi puta pojave na izborima pa ih onda, kada ne uspiju preći izborni prag, više nema. Meni je drago da se u politiku uključuju mladi te se nadam da će ih biti još i više. Što se tiče protukandidata želim im sve najbolje, ali mislim da ove godine u svibnju neće imati šanse. Prema trenutnom zakonu ja se mogu kandidirati na ovim izborima te vjerujem kako iza mene stoji većina stanovnika grada i prigradskih naselja i da ću u svibnju pobijediti na ovim izborima. Oni nisu za mene neprijatelji, nego politički protivnici, a ono što je bitno je izvući na izbore gotovo 50% građana koje politika ne zanima te im ukazati na to kako su oni ti koji odlučuju o budućnosti ovoga grada, prije svega svoje djece.
Pred svake izbore, tako i pred ove, svjedoci smo brojnim lažnim profilima na društvenim mrežama čija je zadaća blatiti određene kandidate. Kako komentirate ovu pojavu?
To je gadljivo. Imam to iskustvo, na svu sreću nemam Facebook profil, ali prijatelji i obitelj mu kažu što pojedinci, skrivajući se iza lažnih profila, znaju pisati. Tu su neki privatni brojevi koji zovu u gluho doba noći, tu su slike, poruke koje nemaju veze niti sa mnom kao sa čovjekom, niti kao s bivšim i budućim gradonačelnikom. To najviše govori o njima, jer netko tko se skriva iza lažnog profila očigledno neće doći čistih ruku kada ga Bog pozove tamo gdje ćemo svi jednog dana otići. Shvaćam da će društvene mreže oblikovati jedan veliki dio razmišljanja građana, ali smatram da je ovo što se radi dio prljave predizborne kampanje i to je jedan udar na ljudskost, ali prije svega udaraju sami na sebe i to znaju kad se pogledaju u ogledalo.
Što biste na samom kraju poručili potencijalnim biračima?
Pozivam građanke i građane grada i prigradskih naselja da shvate kako je ovo vrijeme da vratimo grad njima samima. Pozivam ih da izađu u što većem broju jer te nedjelje mogu pronaći 5 do 10 minuta i izaći na biračko mjesto te osigurati budućnost Đakovu, osigurati mladima da se vrate u grad, osigurati bolji život sebi i svojoj djeci te osigurati bolji život gradu i prigradskim naseljima.
Nekoliko brzih:
Najdraža knjiga? – Zločin i Kazna, Kiklop
Najdraži film? – Rocky I
Psi ili mačke? – oboje
Najdraži dio grada? – kuća u Ulici Franje Račkog u kojoj sam odrastao
Najdraži sport? – nogomet
Najdraže jelo? – kupus na „paradajzu“ i pohana piletina
Najdraži hobi? – lov i kuhanje
Igor Kretonić
Foto: ustupljena fotografija/Srcem za Đakovo FB