Negdje krajem prošle godine, dvije prosvjetne radnice i prijateljice, Dajana Karas i Maja Nikačević pokrenule su brend Becharusha koji je nastao iz njihove ljubavi prema likovnoj umjetnosti i tradicijskoj baštini. Razne stvari (majice, rokovnici bočice za vodu, poklon paketi…) sa slavonskim motivima vrlo brzo su osvojile brojna srca te je Becharusa, također vrlo brzo, postala prepoznatljiv brend. Kako se rad i kreativnost isplate vidjelo se vrlo brzo, jer je brend Becharusha ispred Svjetskog saveza mladih Hrvatska nedavno nominiran u kategoriji za najboljeg mladog poduzetnika.
Još je ovo jedan dokaz da se uz dobru ideju i ogromnu volju može puno toga postići. Zanimalo nas je kako je uopće došlo do pokretanja brenda i koji su daljnji planovi pa smo se javili Dajani i Maji da nam ispričaju svoju priču:
Možete li nam se za početak predstaviti?
Iza brenda Becharusha stojimo nas dvije, prijateljice – Dajana Karas i Maja Nikačević. Dajana je magistrica likovne kulture, grafičarka, naš crno-bijeli svijet, meštar od fotografije, od milja naš Knifer. Ja (Maja) sam učiteljica, mama, supruga, bivša folklorašica, voditeljica naših lokalnih KUD-ova, ajmo reći, ona koja neprestano nešto ćeprka po tradicijskoj baštini.
Odakle ideja za pokretanje jednog ovakvog posla?
Ideja za našu priču nije nastala preko noći. Poznajemo se iz škole u kojoj zajedno radimo. Često smo surađivale na različitim projektima u školi, ali i izvan nje, međusobno se nadopunjavale, a onda smo shvatile kako imamo slične poglede na dizajn i umjetnost. Kada je došao trenutak za to, odlučile smo spojiti ono u čemu se savršeno nadopunjujemo, a to su ljubav prema likovnoj umjetnosti i ljubav prema tradicijskoj baštini.
Danas djelujemo kao simbioza. Dajana je zadužena za realizaciju najvećeg dijela naših motiva i za sve naše fotografije, a ja (Maja) za logistiku, odabir motiva i način njihova prezentiranja, uvažavajući sve etnološke aspekte.
Kako to da ste se odlučile baš za slavonske motive i odakle naziv Becharusha?
Vodile smo se načelom zavičajnosti. Uostalom, u tome najbolje plivamo, prvenstveno zbog ljubavi prema rodnom kraju, ali i neiscrpnom bogatstvu koje Slavonija nudi, a za koje smatramo kako, još uvijek, nije dovoljno prezentirano očima javnosti.
Naziv Becharusha nastao je spontano. Doduše, postojale su i neke druge opcije, no onda sam jedan dan motala sarmu, mislili su vrludale po glavi i na pamet mi je pala Becharusha (smijeh). Dajana se samo složila, i to je bilo to. Slova -ch i -sh učinila su nam se zgodnim jer samo ime brenda upućuje na nešto što ima veze s tradicijom, a mijenjajući slova -ć i -š, s druge strane, to tradicijsko postaje suvremenije. Valjda ste me shvatili što sam htjela reći (smijeh). To se itekako slaže s našom misijom u cijeloj ovoj priči oko becharushe, a to je približiti hrvatsku tradicijsku baštinu mlađim generacijama, učiniti ju zanimljivom, drugačijom, nosivom i u skladu s vremenom u kojem živimo.
U svakom slučaju, ime brenda stranci s lakoćom izgovaraju, u što smo se i same uvjerile.
Kako ste zadovoljne dosadašnjim reakcijama na vaš brend?
Zadovoljne?! Prezadovoljne! ? Već pokretanjem Facebook stranice koja je, u prvih nekoliko dana, rezultirala velikim brojem pratitelja i pozitivnih komentara, dala nam je vjetar u leđa. Prvi javni izlazak na ovogodišnjim Đakovačkim vezovima bio je hrana za dušu i motivacija za daljnji rad. Ljudi su prilazili zbog znatiželje, a dolaskom su osjetili tu našu energiju i količinu ljubavi koja je uložena u svaki detalj naših proizvoda.
Stignete li se, uz vaše školske obaveze, dovoljno posvetiti Becharushi?
Uf…teško pitanje. S obzirom da smo po prirodi obje perfekcionistice i kada nešto radimo uvijek to radimo kako treba ili se niti ne hvatamo posla, dosta teško. Obitelj je naravno na prvom mjestu, potom škola, a onda na red dolazi i becharusha (nažalost tek na trećem mjestu). Ponekad je jako teško naći dobar balans između svega toga. Zato su nam sve češće tako duge noći, a tako kratki dani (smijeh).
Kao nagrada za odličnu ideju i trud stigla je nominacija za najboljeg mladog poduzetnika. Jeste li očekivale takvo nešto? Kako se osjećate nakon nominacije?
Apsolutno ne! To ne znači da nismo svjesne kvalitete svog rada. Jako puno toga smo napravile do sada, a postojimo tek osam mjeseci. Od toga da je već izašlo jako puno proizvoda s različitim motivima, same smo odradile svoja snimanja s modelima, samostalno napravile web stranicu (uz pomoć prijatelja i ukućana), do toga da nam uskoro izlazi naš prvi katalog . Ogroman posao, uz sve svoje obaveze koje imamo, nekad se pitamo kako smo sve stigle. Ovakva nominacija nam uistinu puno znači, jer biti među 10 najboljih mladih poduzetnika u Hrvatskoj iznimna je čast, ali i odgovornost. Naravno, ovom prilikom želimo čestitati i kolegama koji su, također nominirani, ispred Svjetskog saveza mladih Hrvatske.
Kakvi su planovi Becharushe za budućnost? Ima li novih ideja koje čekaju na realizaciju?
Što se tiče ideja, njih imamo na izvoz. Moramo priznati da nam se teško maknuti iz naše Đakovštine, što vjerojatno nije ni čudo, kada imamo još hrpu toga za pokazati.
Trenutno pripremamo katalog proizvoda koji bi trebao ugledati svjetlo dana kroz tjedan ili dva. U njemu će se naći puno novih, zanimljivih stvarčica, isto tako i poklona za nadolazeće blagdane. S obzirom da su uprava našeg grada, općine s područja Đakovštine i mnoge tvrtke, prepoznale vrijednost naših proizvoda te ih poklanjaju svojim gostima, katalog je bio logičan slijed.
Nedavno smo se počele igrati i pop artom te stripom. Čini nam se ovo kao zanimljiv spoj, naravno ne oskvrnjujući istinske vrijednosti tradicije. Smatramo kako je ovo još jedan od načina na koji tradiciju možemo sačuvati od zaborava i oživjeti ju u jednom, sasvim novom ruhu.
Dugoročni cilj nam je naše proizvode inspirirane tradicijskom baštinom proširiti i na druge dijelove Slavonije, ali i Republike Hrvatske.
Što biste za kraj poručile mladim ljudima, koji se možda također žele baviti nečim svojim, ali nikako da skupe hrabrosti odvažiti se na takvo nešto?
Kod nas je slučaj takav da smo mi prve kojima je manjkalo hrabrosti i odvažnosti krenuti u realizaciju ideje, ali smo zato imale Gorana koji nas je bacio u vatru. Tako da, nas bolje ne pitajte za neke pametne savjete. 😀
S jedne strane bilo nam je lakše jer smo imale bezuvjetnu potporu bližnjih pa čak i onda kada smo ih znale natjerati da po nekoliko sati rezuckaju edukativne pričice koje dolaze uz svaki naš proizvod (jel’ tako Ivane?!).
Igor Kretonić
Foto: ustupljena fotografija/Becharusha