Priča je to o čežnji i neispunjenim željama – o saudade, o najvećoj Amaliji Rodrigues i portugalskom narodu.
Jelena dugi niz godina pjeva svoj fado koji iscjeljuje stanje ravnodušnosti, kako ona to voli reći. Fado je pronašao Jelenu, a Jelena uživa u fadu u pauzama između koncerata autorske glazbe, no nerijetko ih i povezuje. Pedro je donio miris Madeire i znalački aranžirao pjesme koje je Jelena probrala kao one koje joj najviše znače. Pjesme, okosnica ovog fado koncerta, one su koje nas vode na putovanje sudbine i volje, mora i vjetra, straha i čežnje…
Što je to što nas u fadu ne čini ravnodušnima, ako ga fadista izvede kako treba? Saudade je taj osjećaj sjete, čežnje, bolna praznina neispunjenih želja, ali i vapaj, ponos, traganje.
Izvor|Foto: Centar za kulturu Đakovo