Pojavila se na listi Mosta za parlamentarne izbore, što joj je bio prvi formalni ulazak u političke vode, a potom je u veljači predstavljena kao kandidatkinja Mosta za gradonačelnicu Đakova. Ona je magistar političkih znanosti, s tri završena poslijediplomska europska studija, u Hrvatskoj i inozemstvu, na ovaj ili onaj način u politici je dugi niz godina. Kao vlasnica obrta Euroskop – razvoj i istraživanja ,sudjelovala je u planiranju i izradi brojnih projekata, a sada je odlučila svoje znanje staviti na uslugu svome gradu. Ona je Irena Gluhak Forempoher, žena koja je odlučila uzeti stvari u svoje ruke.
Imali ste priliku vidjeti tko je Irena Gluhak Forempoher čitajući veliki intervju koji smo objavili s njom nakon objave njezine kandidature te u kojemu ste mogli saznati njezine motive, ali i dio programa Mosta i nje kao gradonačelnice.
Sada, u punom jeku predizborne kampanje, obavili smo još jedan razgovor s njom u kojemu nam je rekla kako je zadovoljna kampanjom, što misli o protukandidatima, zašto ju zanima samo mjesto gradonačelnice, no ne i ono u Gradskom vijeću. Osim toga ukratko je rezimirala dio svog programa za sve one koji su još uvijek neodlučni oko svog izbora.
Želimo da građani glasaju “za”, a ne “protiv”
Most je možda najranije počeo s pripremom za same izbore. Predstavljeni ste Vi kao kandidatkinja za gradonačelnicu, Tina Blažević kao nositeljica liste za Gradsko vijeće, pokrenut je podcast, organizirane su konferencije za medije. Ide li dosadašnji tijek kampanje prema očekivanju? Kako ga komentirate?
Priprema za izbore traje puno dulje od onoga što je javno vidljivo. Dugo smo pripremali program i ekipirali tim. Htjeli smo napraviti iskorak u odnosu na dosadašnju političku kulturu, odnosno predstaviti program i ljude s naše liste kroz podcaste na Facebook stranici Đakovo 2.0. Svatko će reći da za sebe da je jedina politička opcija s programom, ali mi smo ga jedini predstavili i operativno. S porukama i propagandom smo krenuli tek prije par dana, to je samo podsjetnik i sažetak svega onoga što smo do sada predstavili.
Prilikom kampanje niste se puno doticali ostalih kandidata. Imate li komentar na kampanje ostalih kandidata? Uz poznate političke aktere, sada su tu neka nova lica poput Mirjane Adrić, Tihomira Mihalja, Marka Berberovića. Kako vidite njih kroz ovu kampanju? Može li netko od novih lica iznenaditi?
Nismo se doticali ostalih, jer želimo da građani ovaj put glasaju „za“, a ne „protiv“, kao do sada. Svoje prednosti nismo htjeli predstavljati kroz umanjivanje vrijednosti i vjerodostojnosti ostalih kandidata. Sada kada smo rekli sve o sebi i svojem programu, možemo prokomentirati i ostale aktere ovih izbora.
Od ostalih kandidata možemo čuti samo lijepe poruke, parole ili pak difamiranje ostalih protukandidata. Voljela bih da svaki kandidat, uz rečenicu „Podržite naš program“, stavi pored i link na kojem je taj program objavljen, jer ovako ljudi ne znaju što trebaju podržati ili ne podržati. Pritom mislim na pravi program s ciljevima, metodama i rokovima, a ne na parole koje netko naziva programom. Kampanje u smislu propagande su u redu – sve A produkcija, puno se ulaže, no pitam se je li itko od njih, zaista spreman biti gradonačelnik. Ima li itko plan što će raditi prvo, što drugo… kao da je izborna pobjeda cilj, a ne start. Bila bih mirnija kad bih čula taj plan. S druge strane, Marin Mandarić je saborski zastupnik koji to planira i ostati. Našem je gradu potreban gradonačelnik s punim radnim vremenom i potpunim fokusom na lokalna pitanja. Građani moraju biti svjesni toga, a i činjenice da će zbog učestalog izbivanja stvarni gradonačelnik ustvari biti Antun Galić, zamjenik gradonačelnika, a ionako prespora dinamika upravljanja će postati još sporija.
Danko Kočiš je dugo politički aktivan i eksponiran kao prominentni predstavnik SDP-a. Vijećnik je u gradskom vijeću i predsjednik Mjesnog odbora Braća Ribar. Međutim, građanima je poznatiji kao aktivist i svojevrsni „pučki tribun“ – kad god uočite neki problem, obratite se Danku, a on onda uputi dopis nadležnim službama. Dostupan i uporan, no napor koji ulaže ne polučuje željene rezultate. Umjesto da koristi političke instrumente koji su mu kao vijećniku dostupni, on se služi instrumentima koji su na raspolaganju svim “običnim” građanima (peticije, prosvjedi, dopisi…), a oni nisu dovoljno prodorni i učinkoviti. U vrijeme kada je njegova stranka bila na vlasti u gradu, on prosvjeduje s transparentnima, zajedno s tadašnjim gradonačelnikom Vinkovićem i pišu kraljici Elizabeti, umjesto da vode političke pregovore. Slično je i s Pašenicom. Bezbroj peticija i dopisa, a u vrijeme kada je on i gradski vijećnik i predsjednik MO, čestica na kojoj je Pašenički bunar je opet dospjela u vlasništvo privatnika i opet umjesto kulturne znamenitosti imamo limenku (Bosso trgovinu), a nekoliko obitelji više nema prilaz do svojih dvorišta. To su ozbiljne stvari koje je trebalo rješavati politički, a ne aktivistički. Pored toga, brine me što nismo vidjeli s kojim bi to ljudima Danko provodio svoje zamisli i njihove reference. SDP je knjiga koja je pala na dva slova. Doslovno.
Što se novih lica tiče, Nezavisni „Imamo put, imamo cilj“ nisu nova lica. Donedavno su bili predsjednik i potpredsjednik Domovinskog pokreta, a prethodno prominentne osobe u HDSSB-u. Mnogi ljudi s njihove liste su također donedavno bili u drugim strankama – Milan Bandić 365, Ujedinjeni hrvatski domoljubi i sl. Poštujem g. Zlatka Mezejija (zamjenika g. Mihalja), no ostatak tog tima smatram nedovoljno kapacitiranima za upravljanje gradom.
Mirjana Adrić je bila rezervna opcija koaliciji oko Zorana Vinkovića. Uspjeh kojemu se nadaju neće polučiti, jer nitko ne može zamijeniti Zorana Vinkovića. Lista na kojoj su i svjetonazorski i u svakom drugom smislu potpuno suprotne stranke – Domovinski pokret s HNS-om, da ne nabrajam druge…. ima smisla samo ako smo u ratu, a nismo. Iz te je strukture već unaprijed jasno da je cilj samo pobijediti. To nije zdrav motiv. Takva kombinacija stranaka je mogla dobiti glasove samo sa Zoranom Vinkovićem na čelu, jer je on bio u prvom planu. Ljudi su glasali za njega unatoč kombinaciji stranaka koja je uz njega, a ne zbog tih stranaka. On je godinama razvijao kult ličnosti i imao je fiksni broj birača, bez obzira na stranke koje su iza njega. Mirjana Adrić jednostavno nije Zoran Vinković, koliko god nas i on sam pokušavao u to uvjeriti.
Marko Berberović je produkt iste režije kao i Mirjana Adrić. To je vidljivo iz njegove retorike i dokumenata kojima raspolaže, medija koji ga prate i favoriziraju. Na društvenim mrežama najveću potporu dobiva od HNS-ove Ankice Mandić. Nije li to neobično? Njegova je uloga da oduzme što više glasova ostalima (meni), predstavljajući se kao mladi i neiskvareni. Od mladih očekujemo ideje, program i elan, no do sada smo umjesto ideja i programa vidjeli samo floskule, umjesto predstavljanja sebe, difamiranje drugih, a umjesto mladenačkog elana, samo srdžbu i proračunatost. Mlad je po godinama, ali po političkim makinacijama je stari jarac.
Još na samom predstavljanju Vas kako kandidatkinje za gradonačelnicu rekli ste kako ćete voditi konstruktivnu i kritičku kampanju. Neke od ideja i zamisli prezentirane su kroz podcast „Đakovo 2.0 – bolji grad“. Kako ste zadovoljni podcastom? Kakva je reakcija sugrađana?
Zadovoljna sam podcastima. Bojala sam se hoćemo li uspjeti balansirati između ozbiljnosti programa i ležernosti koju ova forma podrazumijeva. Vidim da su nas ljudi dobro upoznali, da prate što govorimo – kritiziraju, hvale i nadopunjuju naše programske crtice svojim idejama. A to i je bio cilj. Također vidim da naše ideje kopiraju drugi kandidati, kao i naš način ophođenja. Drago mi je da smo ipak podigli ljestvicu u političkoj komunikaciji.
Spremna sam žrtvovati obiteljsko vrijeme za prosperitet moga grada i svih đakovačkih obitelji
Na samom predstavljanju kandidature, ali i na predstavljanju liste rekli ste kako vas zanima samo pobjeda i mjesto gradonačelnice, no ne i mjesto u Gradskom vijeću ako do pobjede ne dođe. Možete li nam objasniti takav stav?
Spremna sam na potpuni angažman ukoliko će on uroditi plodom, a urodit će plodom ukoliko ide s pozicije gradonačelnika. Želim se politikom baviti profesionalno i ostaviti nešto iza sebe. Ukoliko to ne mogu, bavit ću nečim drugim. Spremna sam žrtvovati svoje obiteljsko vrijeme jedino za viši cilj, a to je prosperitet moga grada i svih đakovačkih obitelji, pa i moje. Nisam ga spremna žrtvovati kako bih dala minoran doprinos društvu.
Prije neki dan na predstavljanju Mostove liste za Gradsko vijeće rekli ste kako ovakvom listom stajete na kraj svim špekulacijama o mogućim koalicijama. Po društvenim mrežama, ali i od nekih protukandidata i dalje se da vidjeti i čuti: „Glas za Most, glas je za HDZ“. Mislite li da ova tvrdnja nakon Vaše kampanje pada u vodu?
Ta tvrdnja ne drži vodu od samog početka, jer ja nisam sudjelovala u politici Mosta prije nekoliko godina. Pritom ne mislim da se Most kroz tu koaliciju kompromitirao – ostvario je svoja predizborna obećanja građanima, a s druge strane, na gradskom vijeću nije digao ruku niti za jednu spornu odluku. Da je, ne bih sada bila s njima. Most nije doveo HDZ na vlast, doveli su ga građani koji nisu više htjeli da Zoran Vinković bude gradonačelnik, a HDZ je tada bio jedina opcija koja ga je mogla pobijediti. Most je samo osigurao da se volja birača poštuje i da se izbori ne ponove. Sada je drugačije. Nema „opasnosti“ spram koje bi HDZ bio „manje zlo“ i na taj si način osigurao pobjedu. Most se ekipirao stručnim i dobrim ljudima svih generacija. Uz to je ambiciozniji i poznatiji građanima. Nema nikakve osnove misliti da je Most taj koji bilo kome treba držati ljestve, jer je više kapacitiran i organiziran od bilo koje druge stranke u gradu. Koncepcijom liste na kojoj sam ja na zadnjem mjestu, Robert Majstorović predzadnji, a na vrhu su mladi, obrazovani i borbeni članovi Mosta koji do sada nisu participirali u vlasti, građanima smo dali i konkretno jamstvo da je tomu zaista tako i da nam s punim povjerenjem mogu dati glas.
Kasnimo za gradovima i općinama iz našeg susjedstva
Projektni ste menadžer i radili ste na pisanju brojnih projekata, zasigurno i puno onih apliciranih prema Europskoj uniji. Kako iz te perspektive gledate na mogućnost priljeva europskog novca u Đakovo? Smatrate li da Vaše iskustvo može pomoći u tome?
Mogućnosti su velike, a mi i dalje kaskamo, i to za gradovima i općinama iz našeg susjedstva, a ne samo za onima s kojima se volimo uspoređivati. Grad nema niti jedan razvojni projekt. Niti jedan infrastrukturni projekt. Projekt aglomeracije je projekt Hrvatskih voda, a ne projekt Grada. U proračunu je predviđeno „povlačenje“ sredstava za 15-ak projekata. Ti su projekti navodno pripremljeni, no kada sam zamolila da javno objave projektni sažetak/interventnu logiku svakog projekta (1 tablica na 1 stranici), što je 1 sat posla ukoliko projekti postoje, nisu objavljeni. Ukoliko nemaju to, nemaju ništa, jer to je prvo što se u projektima radi. Da bi me demantirali, pokazivali su građevinske dozvole, no one nisu projekti niti garancija da će se nešto raditi. Građevinske dozvole su samo preduvjet da se negdje neki projekt radi. Tzv. idejni projekti poduzetničkog inkubatora ili regionalnog teniskog centra, samo su vizualizacije koje malo dijete može napraviti. Kao što još uvijek palme ne rastu na Bajeru, tako neće biti ništa niti od ostalih projekata, jer su još uvijek daleko u oblacima, a vrijeme curi. Imam u planu samo nekoliko velikih projekata, a to su poduzetnički inkubatori za IT sektor i za kulturne i kreativne industrije, te Tradicijski centar koji neće biti samo izložbeni, već će se u njemu proizvoditi, prodavati, prenositi znanja na mlađe generacije. Uz brendiranje i ekološku poljoprivrednu proizvodnju. To su projekti koji su realni, za koje imamo potencijal i koji se mogu financirati iz EU fondova. Ne može se za sve dobiti novac. Kroz ulaganje u održivo gospodarenje otpadom i energetiku, također kroz EU fondove, uštedjet ćemo veliki novac, a javni prijevoz i gradski bazen više neće biti tabu tema, već dio osnovne gradske infrastrukture. Zašto se projekti jednostavno ne rade? Kroz svoje iskustvo suradnje i pripreme 2-3 projekta za Grad, mogu reći da je problem u kapacitetima gradske uprave. Grad nema kapacitete niti da nekom drugom plati da im radi (veće) projekte, a kamoli da ih sami rade. To sam im svojedobno prijateljski rekla i ponudila da zajedno s nekoliko zaposlenika radim nekoliko projekata, kako bi učili kroz posao, a kroz određene bonuse bi se povećala i motivacija. Kao i svaka druga ideja, i ova im se učinila dobrom, no nikada se nije realizirala. Bilo je jednostavnije platiti Algebri velike novce i poslati djelatnike na edukaciju za voditelje projekata, od koje ne vidimo nikakvu svrhu.
Rekli ste još kako Vas ne zanima „bianco povjerenje“, nego želite da ljudi pregledaju program i vide jeste li Vi prava osoba za vođenje Grada. Nalazimo se pred izborima, program je uglavnom predstavljen. Možete li ovdje ukratko rezimirati program za one koji su još možda neodlučni?
Program se bazira na pokretanju gospodarstva kroz poduzetničke inkubatore (IT inkubator i kulturne i kreativne industrije) te Tradicijski centar u kojemu će se proizvoditi tradicijsko ruho, izvoziti… te ekološka poljoprivreda – mali lanci opskrbe i brendiranje određenih proizvoda. Odabir ovih sektora temelji se na potencijalu koji imamo. To su također projekti koji zahtijevaju najmanje ulaganja, a donose najviše koristi. Imaju multiplicirajući efekt – koristi nemaju samo oni koji će ondje raditi i njihove obitelji, već i široka mreža dobavljača i partnera, odnosno cijeli grad. Na taj ćemo naći mnogima omogućiti zapošljavanje i to ne za minimalac. Dužnost grada je voditi brigu i o onima koji ne mogu raditi – osobe s invaliditetom, starije osobe,….njima se treba osigurati da mogu pristupiti svim objektima, da mogu samostalno otići gdje žele (gradski prijevoz) i da imaju prednost pri korištenju svih javnih usluga.
Znamo da online ankete nisu baš pretjerano pouzdane u predviđanju izbornih rezultata, no neke koje su provedene daju Vam jako dobre šanse. Vjerujete li anketama?
Imali smo 2 online ankete – na jednoj se moglo više puta glasati, a na drugoj se nije moglo glasati dvaput čak ni iz iste kuće. Na obje ankete sam prva, a i omjer glasova među kandidatima je na obje bio približno isti. Tako da vjerujem da nije slučajnost. Uz izuzetak Tihomira Mihalja koji je imao nevjerojatan broj glasova iz Kenije, Libije…. pa je na prvoj anketi bio na nerealno visokom mjestu. I na drugoj je dok ga nisu otkrili i automatski obrisali imaginarne glasove. Sada dijeli četvrto mjesto s Mirjanom Adrić, što je realno, jer njih dvoje se bore za isto biračko tijelo – biračko tijelo bivšeg HDSSB-a.
Nije istina da će žene zaposlene na projektu ostati bez posla ako se promijeni vlast
Rekli ste da najveću „opasnost“ na ovim izborima vidite u aktualnom gradonačelniku. Stojite li još pri tome?
Ne bih rekla da sam rekla „opasnost“, ali konkurencija da, jer on koristi gradski novac i radno vrijeme za kampanju. Čujem da se teren odrađuje na način da se žene zaposlene na projektu zastrašuje kako će ostati bez posla ako netko drugi bude gradonačelnik. I kako je projekt dobiven „upornošću gradonačelnika. I jedno i drugo je daleko od istine. Projekt provodi skoro svaka općina u RH.
Marinu Mandariću ustvari ne odgovara što se Zoran Vinković ne može kandidirati, jer mu je on donosio najviše glasova – ljudi su glasali za Mandarića, samo da se ne vrati Vinković. I obratno. Sada nema Vinkovića, pa i jedni i drugi traže nekog novog Vinkovića, jer im to odgovara. No nema ga. Imamo ih troje, a svi troje se bore za isto biračko tijelo i pojedinačno su preslabi za drugi krug.
Na samom kraju Irena Gluhak Forempoher poslala je poruku svim Đakovčankama i Đakovčanima da na lokalnim izborima zaokruže broj 3, jer je vrijeme za ženu na čelu grada.
Igor Kretonić
Foto: ustupljene fotografije
Ovaj članak je postavljen prema Zakonu o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma